Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/poesy

Marketing

ZIMOPTIH






DLAKA
ZAROBLJENA
MRAZOM

umrla je moje bake sestra
tu nedaleko u bolnici
mene salju po pice u grad
sad ce rodbina a u kuci niceg
idem kroz bolnicu tu je najblize
pored bolnicke kantine ima prolaz
kroz grmlje i bazgu
sto ga cesto koriste ovdasnji ljudi
tu se mraz zadrzava na bilju i travi
svaka sjena na zemlji
prekrivena je bijelim injem
osim moje sjene sto putuje
uzmem list sa zemlje da proucim inje
mraz je debeo, u krupnim kristalima
duga dlaka zaledjena u inju

mraz se u sjenama
skriva od sunca, bijelog
a pedeset metara odavde
u bolnickoj sobi
sestra moje bake lezi mrtva
mrtva vec dvadeset minuta
a kazu mora ostati barem
jos dva sata u krevetu
valjda da ne bi ozivjela slucajno
na nezgodnom mjestu

zamisljam kako su joj
zavezali krpu oko glave
kao kad te boli zub
spomenula je nesto stara
jer kazu da se stalno bojala
da ne ostane otvorenih usta kad umre
valjda kao njen pokojni
s kojim se ziher sad ljubi
u predvorju raja

a moja baka kod kuce place
sto nije ona umrla, a ne sestra
njoj se zuri njoj je tesko
stalno kuka da kad ce ona
starci i braca kazu ajde ne bulazni
a jedino ja u kuci navijam za nju
na miru ne moze bit radisna je jako
a nedaju joj iz kreveta

TRONOGI
SVJECNJAK

u mrtvacnici je hladno
moja baka i njena ziva sestra
placu nad trecom koja to nije
grle sanduk i ljube staklo
iznad njenog lica
i obrazom ga pritiscu

nasred prostorije
visok stalak
sa tri noge
drzi debelu svijecu
neodredjenog spola
s jedne i druge strane
stoje uglavnom zene
i ja medju njima
jedna moja sestricna
ne gleda u jednu drugu
one ne pricaju
vec dugo,
a nitko
ne zna zasto

ja stavljam
i skidam rukavice
vadim ruke iz dzepova
i nazad ih guram

nikako ne znam
je li to primjereno
a u mrtvacnici je hladno
u mrtvacnici je hladno
u mrtvacnici je tamno
tamno je u mojom
dzepovima
( SEDAM STIHOVA O SPROVODU )

grobnica je okrecena tek jucer
i krec se smrznuo prije nego se osusio
pa sad sara koju znam sa mraznih prozora
ukrasava ono sto Sunce nikad vise vidjeti nece

a iznad cempresa, zamrznutih i bijelih
Ono stoji narancasto i vrlo vrlo okruglo
nepomican dukat zakucan na srebrni zid neba






1989


Post je objavljen 23.03.2005. u 17:38 sati.