DLAKA ZAROBLJENA MRAZOM umrla je moje bake sestra tu nedaleko u bolnici mene salju po pice u grad sad ce rodbina a u kuci niceg idem kroz bolnicu tu je najblize pored bolnicke kantine ima prolaz kroz grmlje i bazgu sto ga cesto koriste ovdasnji ljudi tu se mraz zadrzava na bilju i travi svaka sjena na zemlji prekrivena je bijelim injem osim moje sjene sto putuje uzmem list sa zemlje da proucim inje mraz je debeo, u krupnim kristalima duga dlaka zaledjena u inju mraz se u sjenama skriva od sunca, bijelog a pedeset metara odavde u bolnickoj sobi sestra moje bake lezi mrtva mrtva vec dvadeset minuta a kazu mora ostati barem jos dva sata u krevetu valjda da ne bi ozivjela slucajno na nezgodnom mjestu zamisljam kako su joj zavezali krpu oko glave kao kad te boli zub spomenula je nesto stara jer kazu da se stalno bojala da ne ostane otvorenih usta kad umre valjda kao njen pokojni s kojim se ziher sad ljubi u predvorju raja a moja baka kod kuce place sto nije ona umrla, a ne sestra njoj se zuri njoj je tesko stalno kuka da kad ce ona starci i braca kazu ajde ne bulazni a jedino ja u kuci navijam za nju na miru ne moze bit radisna je jako a nedaju joj iz kreveta | TRONOGI SVJECNJAK u mrtvacnici je hladno moja baka i njena ziva sestra placu nad trecom koja to nije grle sanduk i ljube staklo iznad njenog lica i obrazom ga pritiscu nasred prostorije visok stalak sa tri noge drzi debelu svijecu neodredjenog spola s jedne i druge strane stoje uglavnom zene i ja medju njima jedna moja sestricna ne gleda u jednu drugu one ne pricaju vec dugo, a nitko ne zna zasto ja stavljam i skidam rukavice vadim ruke iz dzepova i nazad ih guram nikako ne znam je li to primjereno a u mrtvacnici je hladno u mrtvacnici je hladno u mrtvacnici je tamno tamno je u mojom dzepovima |
( SEDAM STIHOVA O SPROVODU ) grobnica je okrecena tek jucer i krec se smrznuo prije nego se osusio pa sad sara koju znam sa mraznih prozora ukrasava ono sto Sunce nikad vise vidjeti nece a iznad cempresa, zamrznutih i bijelih Ono stoji narancasto i vrlo vrlo okruglo nepomican dukat zakucan na srebrni zid neba |