1. Maj ili 1. Svibnja, međunarodni praznik rada neminovno je pred nama. Iako se taj praznik najviše pamti iz još ne tako davnih vremena kad smo živjeli (bar na ovim prostorima) u kontekstu socijalističkog društva, sad već bivše Jugoslavije, ovaj je praznik ipak ostao zapečačen u svim kalendarima i našim životima kao dan kad se sjećamo spomena na radničke demonstracije koje su se održale u američkom gradu Chicagu 1. svibnja 1886. godine povodom zahtjeva za osam satnim radnim vremenom.
Iako su demonstracije zabilježile svojevrsni masakr nad demonstrantima gdje je dvije stotine radnika poginulo, a osmorica njih bilo osuđeno na smrt, ipak su ostavile vječni trag u povijesti.
Mora se priznati da je to dovelo do međunoraodno priznatog standarda radnog vremena svakog zaposlenog čovjeka, a to je 8 satno radno vrijeme.
No ipak unatoč međunarodno priznatom prazniku, kad praktički niti jedan zaposleni čovjek u taj dan ne bi trebao raditi, u Hrvatskoj je to, primjerice u potpunoj kontradiktornosti.
Slobodno ću se izraziti da se upravo na našim prostorima radi o svojevrsnoj diskriminaciji. Naime, iako neke radne službe koje pokrivaju potrebe građanstva, poput prijevoza, medicinske brige i sličnih službi i djelatnosti ne mogu u taj dan ostaviti svoja radna mjesta, velik je broj tvrtki, proizvodnih i uslužnih djelatnosti koje taj dan ne tretiraju kao praznik za mnoge zaposlenike.
Najbanalniji primjer su trgovački centri koji nikako ne mare za navedeni praznik. Poznato je da su isti ti trgovački centri još uvijek vrlo aktivni i nedjeljom.
Stoga, pitam se, treba li nam usiitnu ovakva diskriminacija, osobito na onim radnim mjestima koja ne spadaju pod tzv. hitne servisne službe.
Dok smo u 80-im godinama ponosno obilježavali taj jednistveni praznik rada, osim navedenih hitnih službi, zašto je mjesto profitu toliko više zauzelo prostora nego etičnost, odnosno odnos prema zaposlenicima.
Zar je vrijedno, da se poradi nekoliko desetaka a realno znatno više potrošačkih košarica djelatnici koji rade npr. u trgovačkim poduzećima moraju eksploatirati, a da im se čak ni ne plati više od uobićajenog? (prekovremeni sati).
Umjesto toga, odnosno plačenih prekovremenih sati, što je vjerujem odlika vrlo rijetkih, oni dobivaju tzv. slobodne dane koje na žalost ne mogu realno nikad iskoristiti.
Sutra će se prema poslovičnom običaju okupiti svjetina negdje u Maksimiru na simbolični besplatni grah, i biti će zasigurno govora o tome kako treba svaki zaposleni čovjek u ovoj zemlji iskoristiti taj dan kao dan odmora, no u pozadini, isti ti koji će o tome tako gorljivo pričati, ne mare da pola trgovina u zemlji bude radilo bez obzira na radno vrijeme, a osobito ne po pitanju praznika rada.
Eto, to je na žalost demokracija koju smo toliko željeli i za koju smo se izborili.
Dok, nasuprot tome trgovci u zapadnim zemljama za prvi svibnja budu odmarali, naši hrvatski trgovci će i dalje raditi kao da se na taj dan ništa ne događa, odnosno kao da jedan međunarodno priznati praznik rada uopće ne postoji.
Film "The Story of Stuff" prezentira na vrlo inovativan i simpatičan, a opet provokativan način, potrosačku kulturu kojoj smo svi izloženi, osobito u segmentu stvarne vrijednosti onoga što kupujemo.
Svakodnevno smo svjedoci, najblaže rečeno, manije kupovanja ogromne količine hrane po velikim trgovačkim centrima, gdje kupci gomilaju svoje košare kao da se pripremaju za ratno stanje.
Aktivistica Annie Leonard, protagonist u filmu kao prezentator, a opet kao etablirani ekonomski ekspert, istražuje aspekte produkcije proizvoda na tržište, kojeg uglavnom kupujemo i trošimo putem poznatih potrošačkih groznica. Najočitiji primjer su shoppinzi, primjerice Božićno/Novogodišnje potrošačko ludilo.
Svrha filma nije samo ukazivanje na spomenutu maniju, već i ono gdje u stvari počinje i završava "roba" koju smo kupili (nakon što smo je iskoristili), ako je se rješavamo.
Film realno daje odgovore na razumijevanje kako konzumerizam djeluje, osobito po pitanju integriteta planete na kojoj živimo kao potrošači. Ono što bih naglasio je to, da je ovaj film opus magnum kompletne problematike s ekološkog, zdravstvenog i socijalnog aspekta. Sve preporuke.
Svakodnevno ih koristimo. Došli smo do razine da ih koristimo u svrhu što manje umaranja ruku, inovacijom bluetootha gdje izgledamo kao borgovi iz zvjezdanih staza, s onako zakačenim minijaturnim prijemnicima na ušima. Iskreno, užasavam se toga, jer osim što već samim korištenje mobilnog aparata štetimo zdravlju, tim minijaturama se ugrožavamo drastično. Kontinuirano "prženje" mozga nije baš optimistično u ovom slučaju.
Svjestan sam opasnosti zračenja mobitela, a kamoli da još zakačim tu napravicu za uho. Nekima je to cool fora, a meni je to bolesno. Ali malo ljudi je uopće svijesno koliko je to pogubno za zdravlje, osobito za mozak. Evo jedne tragične reportaže o tome koje su objektivne opasnosti u korištenju mobitela.
Ovo je možda dobro upozorenje roditeljima da sagledaju na opasnosti tih uređaja ponajviše za djecu. Gledam svakodnevno dječicu koja se masovno koriste time, pa iako je to previše uzelo maha, možda da se dijelom reducira korištenje, jer oni su ipak mladi organizmi koji su osobito osjetljivi na ta agresivna zračenja.
Test radijacije mobilnih uređaja
Moj je savjet ako ikako možete udaljite mobitel od mjesta spavanja i pokušajte radije koristiti klasični hands free, kad komunicirate (dakle obične slušalice s malim mikrofonom) i izbjegavajte stavljati mobitel u džepove blizu srca.
Oduvijek su me zanimale neobične inovacije. U zadnje vrijeme u području arhitekture i građevinarstva razvijaju se projekti kuća za život u minimalističkom a opet komfornom prostoru, uz sve standarde za pristojan život. Uz mnoge modularne i kompaktne inovacije rješenja za životni prostor, posebno bih izdvojio meni vrlo interesantne kuće koje je osmislio dizajner Jay Shafer. On ne samo da dizajnira minimalističke kuće za život, već i sam živi u jednoj od njih, i to ni manje ni više nego u 7 kvadratnih metara.
U ponudi svojih rješenja tu su kuće od 6 do maksimalno 70 kvadratnih metara.
Prilažem vam model kuće od 6 kvadrata pod nazivom "Biensi" čija je cijena 35.000 američkih dolara.
1. Vanjski izgled kuće
2. Kuća je na kotačima, pa se može premještati iz područja u područje
3. Stol za rad ili ručavanje i police pored
4. Mala kuhinjica
5. Spavaona na gornjem dijelu kućice
6. Nacrt ove najmanje kuće
A sada ono što Podravec najviše preferira za život.
Meni je osobno od onoga što sam vidio najdraža kuća koja se zove "Weebee" a ima svega 10 kvadratnih metara. Cijena kuće je 46.000 američkih dolara.
1. Romantičan pogled na kuću
2. Ulaz iznutra i predio za odmor uz sofu
3. Mala peč u prizemnom dijelu koja grije cijelu kuću
4. Police posvuda i ormar
5. Kuhinja sa štednjakom i frižiderom
6. Sudoper vrhunske kvalitete
7. Gornji dio - spavaonica. dovoljno mjesta za bračni krevet
8. Tuš uz prozor
9. ... i toalet
10. Dovoljno mjesta za stvari
11. I na koncu nacrt kuće
Idealni život. Sve ja na dlanu, ne previše stvari, a opet sve što je potrebno da bi se ugodno živjelo. Ukoliko volite TV nije problem kao ni neki Hi FI, pa i satelitska antena. A uz sve to može se putovati i boraviti na bilo kojem mjestu, gdje je to naravno dozvoljeno. Moj izbor je neko manje pristojno zemljiste, vrt, domaće životinje i ova kućica.
Jedna od većih kuća isto na kotačima s površinom od samo jednog kvadratnog metra od modela Weebee i s cijenom od 1000 dolara više su modeli Tarleton i Epu (koju možete vidjeti na video prezentaciji niže), koja mi je isto simpatična, ali Weebee je definitivan izbor.
Ukoliko nemate previše materijalnih dobara, pogledajte ove fotografije kuće, putem kojih možete prosuditi o cjelovitom komforu za život. Usput gotovo sve kuće su na kotačima tako da se može seliti iz područja u područje bez problema. Za razliku od života u kamp kućicama, što je osobina života jednog velikog dijela amerikanaca, ovo je po meni puno elegantnije rješenje.
Usput ukoliko ste kupac, možete naručiti ovu kuću uz sve nacrte i materijale te ju sami sklopiti kontaktiravši tvrtku čija je inovacija i dogovoriti oko gradnje, dostave i sličnog.
A sad pogledajte ovaj video prikaz kuće Epu koja je samo 1 kvadratni metar veća od kuće koju sam ja odabrao. Kuću prezentira gospodin Shafer koji je i osmislio ovaj koncept i koji je vlasnik tvrtke Tumbleweed. Ono to mi se najvie sviđa je to da čovjek konkretno i živi u jednom od svojim dizajna.
Ja već ozbiljno razmišljam o weeebee kućici, svojoj slobodici :)
Sjeća li se netko dokumentarca "Super size me" o čovjeku koji se podvrgao 30 dana ishrani u jednom od najpopularnijih lanaca brze hrane, MacDonaldsu? Isti je napravio još jedan zanimljiv projekt pod nazivom 30 dana.
30 dana je reality show kojeg je osmislio i ekranizirao Morgan Spurlock, autor nadasve poznatog "Super Size Me". U svakoj epizodi osoba ili grupa ljudi proveli su 30 dana u uvjetima života koji su im potpuno strani, kao npr. život u zatvoru, krčanin u muslimanskoj obitelji i slične situacije.
Preporučam da pogledate trailer ovog zanimljivog eksperimentalnog projekta.
Ukoliko želite više saznati o tom projektu, posjetite službene stranice na adresi:
Reality se može downloadati putem nekog od torrent klijenta, ali svakako se čini zanimljivo vidjeti kako se ljudi snalaze u nepoznatim uvjetima. Mislim da je pozadina toga otkrivanje istinskih potencijala odnosno test pojedincima da se uvjere za što su u životu skloniji.
Možete li zamisliti svijet bez ove opake bolesti? Da li postoji lijek ili je to nešto što svakodnevno možemo pronaći u namirnicama?
Ne tako davno, u razgovoru sa jednim dragim prijateljem došao sam do saznanja o ovom jedinstvenom vitaminu koji je na žalost odbačen od strane službene medicine. Radi se o vitaminu B17 koji se još može susresti pod nazivom Laetril ili Amigdalin.
Vitamin B17 još je prije pedeset godina sintetiziran pod nazivom Laetril odnosno Amigdalin od strane biokemičara Ernst T. Krebsa. Sve do sedamdesetih godina prošloga stoljeća dr. Krebs je uz velik broj entuzijasta iste struke, zatim medicine i ostalih područja, nastojao etablirati ovaj jedinstveni lijek na tržite, tvrdeći da je rak u stvari avitaminoza, odnosno poremečaj u metablizmu izazvan nedostatkom jednog vitamina u prehrani. (To me podsjeća na nedostatak vitamina iz B skupine kod bolesti Beri Beri).
Vitamin B17 svakodnevno možemo susresti u pregršt namirnica, a to su prvenstveno koštice i sjemenke plodova: breskve, marelice, šljive, višnje, jabuke, zatim grahorice, proso i drugi izvori.
Detaljnije o namirnicama koje sadrže B17 vitamin pročitajte: OVDJE
Kako je globalizacija uzela maha, a u interesu velikih farma kartela kao i službene medicine je potreba što većeg stjecanja profita, američka administracija za ishranu i lijekove (FDA) nazvala je ovaj lijek, odnosno vitamin B17 običnom prijevarom i zabranila njegovo plasiranje na tržište te svako saznanje o njegovim pozitivnim učincima.
No pojava Interneta opet je popularizirala ovu temu i zahvaljujući tome omogućeno je da se prenese istina o djelotvornosti ove supstance. Valja napomenuti da je ljudima koji su radili na promicanju vrijednosti vitamina B17 kao i samom dr. Krebsu na prvom mjestu bila etika i borba za zdravlje čovječanstva, a ne profit.
Jedan od najznačajnijih autora koji promiče ova saznanja je svakako Edward Griffin koji je autor dviju knjiga o vitaminu B17: "Politika u liječenju raka" i "Svijet bez raka". Prema potonjoj je i snimljen film koji vam ovom prilikom prilažem, i koji predstavlja dragocjeni dokument u saznanju o ovom jedinstvenom lijeku protiv raka.
Knjigu "Svijet bez raka" (A world without cancer) možete downloadati i putem nekog od torrent klijenata.
Kraći dio filma:
I cijeli film koji je nadasve vrijedan da ga se pogleda u cjelosti.
Link na odličan izvor o liječenju vitaminom B17: http://www.laetrile.com.au/default.asp
Link na članak o vitaminu B17 na galaksija portalu (sa kojeg sam manjim dijelom koristio dio teksta) http://www.galaksija.com/planeta/vitamin_B17.htm
Bitno je što više ukazivati na ovakve izvore, osobito među onima koji se oslanjaju isključivo na sugestije službene medicine.
Vjerojatno ste se već susreli s pojmom "indigo djeca", kao o naraštajima djece koja posjeduju posebne sposobnosti i način ponašanja u odnosu na okolinu. Indigo djeca se uglavnom razlikuju od uobičajene djece, odnosno ljudi. Iako se spominje termin djeca, naraštaji generacija od 50-ih godina, isto ukljčuju ovu neobičnu i vrlo naprednu populaciju.
Možda će i netko od vas koji čitate ovaj post, prepoznati u sebi da je Indigo, pa stoga prilažem neke izvatke tekstova, kao i jedan dokumentarni zapis.
Za početak pronađite sebe u svijetu Indiga, ako se u tome prepoznajete, odnosno ako spadate u tu skupinu specifičnih osoba.
Američka znanstvenica Lori Johnson detaljno je proučila indigo djecu i podijelila ih u 5 generacija te svakoj pripisala posebne osobine.
Prva generacija ili Alfa generacija, rođena je između 1958-1968 godine. Karakterizira ih plavo-zeleni-ljubičasti sloj aure. Proces mentalnog sazrijevanja za ovu generaciju započinje u 28. ili 29. godini života. Dužina tog procesa traje oko 7 godina. To je razdoblje puno problema, životnih teškoća i bolesti. Kasne tridesete su razdoblje oporavka i procvata psihičkih sposobnosti. Intuicija se produbljuje, a razvija se i iscjeliteljska moć.
Druga generacija ili Beta generacija, rođena je između 1968-1978. Kao i Alfa generaciju, Beta generaciju karakterizira mladolik izgled. Sve do starije dobi izgledat će mlađe od svoje kronološke dobi, a i živjet će duže. Pravu indigo zrelost doživjet će tek u četrdesetima.
Treća generacija ili Gama generacija, rođena je između 1978-1988 godine. Ova generacija je najčešće dijagnosticirana kao djeca s poremećajima u ponašanju ili nekim oblikom hiperaktivnosti. Razdoblje mentalnog sazrijevanja za ovu generaciju je u njihovim kasnim dvadesetima.
Četvrta generacija ili Delta generacija, rođena je između 1988-1998. Ova djeca imaju izuzetno težak pubertet i ponekad su sklona zloupotrabi droga i alkohola, te suicidalnom ponašanju. Roditelji ove djece imaju težak zadatak odgoja i savjetovanja svoje djece.
Peta generacija ili Omega, rođena je između 1998-2008 i predstavlja posljednju genraciju. Imaju probleme u prilagodbi okolini. Postoji opasnost od teških oboljenja i povlačenja od vanjskog svijeta poput autizma ili Aspergerovog sindorma što je rezultat njihove ekstremne senzibilnosti."
"Ova su djeca osobito nadarena, ali se mogu pobuniti ako se s njima ophodimo kao s malom neukom djecom ili ih želimo podučiti nečemu što već znaju. Teško se pokoravaju krutim pravilima i tradicionalnim ulogama. Često ruše pravila i sustave. Obično tu svoju dozu buntovništva zadržavaju i do odrasle dobi, međutim često je riječ o suptilnoj, mudroj vrsti suprostavljanja kojom zapravo postaju izuzeti od očekivanih pravila. Za njih birokracija kao da ne postoji. Neki bi ih nazvali i izvrsnim manipulatorima. Odbijaju slijediti zapovjedi i upustva osim ako im zaista dobro ne objasnite zašto bi nešto trebali napraviti. Ne možete im nabiti osjećaj krivnje -jednostavno morate imati snažne argumente. To su ona djeca koja nam postavljaju bujice «nemogućih» pitanja (na koja mi i prečesto neznamo odgovor!).
Veoma su kreativna i mogu raditi više stvari odjednom, zapravo lako im nešto drugo odvuče pažnju i skloni su skakati sa jedne stvari/teme/aktivnosti na drugu. Imaju problema sa strpljenjem te teško čekaju red. Teško se nose s rigidnošću i jednodimenzionalnošću našeg (i većine) obrazovnih sustava. Školu često smatraju nužnim zlom i jedva čekaju da završi. Stoga nije rijetko da mnogi od njih naprasno prekidaju školovanje iako su veliki zaljubljenici u knjige i učenje kao takvo. Mnoga indigo «djeca» ostaju s par ispita do diplome i nikad ne završe fakultet/e koje su započeli.
Njihovi su interesi intezivni i strastveni te potpuno uranjaju u područja koja ih zanimaju, na specifičan hologramski način. Istovremeno vide i cjelinu i djeliće od kojih je sastavljena. Mnogi su indigovci, mladi i oni stariji, strastveni zaljubljenici znanstvene fantastike, mitologije, priče o vilama i čarobnjacima, parapsihologije, igara uloga; zapravo svega što inspirira i potiče njihovu maštu i predstavlja im intelektualni izazov. Skloni su povlačenju u intimni svijet knjiga i mašte i zapravo preferiraju samoću ili uski krug bliskih osoba. Velike gužve ih pomalo plaše i odbijaju.
Indigo djeca (i odrasli) su često frustrirana lošim načinima na koje se neke stvari rade te znaju bolje načine. Karakterizira ih i ekstremna fizička i emotivna osjetljivost. Izuzetno su osjetljivi na intezivne mirise, buku, vrućinu, jarke boje i gužve. Znaju patiti zbog pretjerane izloženosti svim tim podražajima suvremenog svijeta. Mogu biti skloni različitim alergijskim oboljenjima i problemima s dišnim sustavom. Nužna im je povremena samoća, tišina i mir. Potrebno im je vrijeme za njih same kako bi obnovili svoje (spiritualne) baterije. Senzibilna su za tuđe probleme i patnje i često za malu djecu neobično svjesna generalnih problema čovječanstva, poput ekološkog zagađenja, ratova i gladi. (Prema Lorri Johnson, na www.sunfell.com)
Neka indigo djeca imaju i potpuno suprotno ponašanje te su hladna i tvrdoglava i uopće ne pokazuju empatiju za druge. Znaju biti sklona snažnim neobuzdanim izljevima bijesa, te općenito imaju problema sa ljutnjom. ( prema Wendy Chapman, www.metagifted.org) Ove se karakteristike obično vežu uz novije indigo generacije, koje se rađaju bez zaštitnih slojeva u auri te su još senzibilnija na bombe informacija kojima ih svijet svakodnevno zasipa, a uz to nemaju adekvatnu podršku roditelja i okoline. Njihova im hladnoća i ljutnja postaju dragocjeni obrambeni mehanizmi, ali ih i udaljavaju od njihove životne misije. Više o prevenciji i rješenjima ovih problema možete naći u poglavljima Indigo generacije i Savjeti za roditelje indigo djece.
No sva indigo djeca imaju snažno razvijenu intuiciju. Naravno često nisu svjesna da se radi o tome, katkada se to događa kroz snove ili vizije, ponekad kroz niz podudarnosti koje povremeno primjećuju, a najčeće se radi o jednostavnim slutnjama koje se ostvare. Drugima se može činiti da su iznimni srećkovići, jer im se mnoge želje ostvaruju, ali indigo djeca znaju da smo mi sami stvaratelji svoje sreće i jednostavno se ravnaju po tom zakonu, usklađujući se s ritmovima prirode i svojim Višim vodstvom.
Indigo djeca (i odrasli) posjeduju izuzetan detektor laži. Takva djeca imaju duboke, mudre, «stare» oči kojima kao da gledaju ravno u vašu dušu i kojima je nemoguće slagati. Laži i manipulacije ih zbunjuju, rastužuju i razljućuju-posebno ako su zlonamjerene. Stoga, često postaju gorljivi istjerivači pravde i istine. Obično upravo indigo djeca «stoljetne» obiteljske drame i tajne iznose na svjetlost dana.
Osjećaju se povezana sa svim ljudima te katkada sa sobom nose strašan osjećaj boli i univerzalne patnje. Događa se i da ova djeca na sebe preuzimaju ulogu roditelja (roditeljima, braći i sestrama, ostaloj djeci, svijetu) još u najranijoj dob te postaju «starmala» i čitav život na leđima nose tu nepotrebnu, preveliku odgovornost. Jako rano su sposobna apstraktno razmišljati te su iznadprosječno inteligentna i nadarena.
Drunvalo Melchizedek tvrdi (prema časopisu The Spirit of Ma`at, Volume 1, iz Kolovoza 2000.) da postoji i genetska promjena kod ove djece, promjena unutar DNA strukture. Međutim za to još uvijek nema jasnih znanstvenih dokaza. Isti autor navodi i da je IQ čovječanstva naglo porastao s dolaskom ove djece jer je među njima prosjek kvocjenta inteligencije 130.
Izgleda da takva djeca često u ranoj dobi doživljavaju različite oblike zlostavljenja ili doživljavaju neku veliku traumu (smrt roditelja, napuštenost i odbačenost, bolest isl.). Takvi problemi na njih mogu dvojako djelovati. S jedne strane takva ih iskustva naprosto tjeraju da se okrenu sebi, unutra i da traže duhovno vodstvo i utjehu, te ih čine senzibilnima i empatičnima. Zbog toga bi mogli zaključiti da je upravo takva okolina generator njihovog razvoja. Crno nije uvijek crno.
S druge strane mogu popustiti pritisku i «zaboravivši» svoju misiju postati sklona zlouporabi različitih droga i alkohola, delinkventnom ponašanju čak i suicidu. Mnogi autori koji se bave problemima ovisnosti često pišu kako su ovisnici zapravo izuzetno senzibilne i duhovnosti sklone osobe. Možda to objašnjava i zašto su gotovo jedine relativno uspješne metode liječenja ovisnika upravo one povezane s religioznim sustavima i duhovnošću?!
Nažalost često se događa da izuzetna senzibilnost i talenti indigo djece naiđu na nerazumijevanje i ismijavanje, njihove se vizije i mudrost često smatraju poremećajem, bolešću ili u najblažem slučaju rezultatom bujne mašte. Mnoga su od ove djece svrstana u kategoriju poremećaja u ponašanju, poremećaja deficita pažnje (ADD - Attention Deficit Disorder) ili nekog drugog oblika hiperaktivnosti jer se smatralo da imaju problema s pažnjom, disciplinom te se teško koncentriraju na nastavne sadržaje. Međutim, čini se da zapravo obrazovni sustav nije dorastao njihovim sposobnostima i da se ovakva djeca jednostavno dosađuju zbog sporosti i preplitkog sadržaja informacija koje im se u većini škola nude. Ukoliko im date temu koja će ih zaista zainteresirati i biti im izazov vidjet ćete naglu promjenu njihove koncentracije i vjerojatno stvarnu demonstraciju njihovih izuzetnih intelektualnih sposobnosti i zadivljujuće kreativnosti.
Mogli bi reći da se indigo djeca rađaju s izuzetnim potencijalima, ali o obitelji i sredini u kojoj se nađu ovisi hoće li se te mogućnosti zaista (i kada) izraziti. Potrebna im je naša potpora i ljubav kako bi otkrili sebe."
"Pojam "indigo djeca" se sve više koristi u svijetu, a označava posebnu vrstu djece koja su na ovaj svijet došla s ciljem da pomognu duhovni rast čovječanstva i nauče nas živjeti u većoj harmoniji i miru. Mnogi ih opisuju kao duhovna bića koja su se u naše doba došla masovno utjeloviti kako bi ubrzali i potpomogli cjelokupnu preobrazbu čovječanstva prema višim razinama svijesti.
Vidovnjaci tvrde da ih možemo prepoznati po osobitoj boji njihove aure koja je boje indiga ili ljubičasto tamnoplava. Indigo boja simbolizira čeonu čakru, ili takozvano treće oko, energetski centar odgovoran za intuiciju i psihičke sposobnosti. Indigo djeca su i dobila ovo ime zbog pretpostavke da je kod njih ovaj centar potpuno otvoren. Nekada su ih zvali i "električno plavima" ili "kobaltnima" zbog različitih nijansi visoko-frekventnih zračenja njihovih aura. Indijanci su također prepoznavali posebnu vrstu djece te su ih nazivali Djecom Sunca, drugi autori koriste naziv Milenijska djeca, Djeca novog sna itd. U literaturi pronalazimo čitav niz različitih termina , ali ovdje ćemo zadržati naziv indigo djeca zbog njegove opće prihvaćenosti i simbolizma.
Riječ je o djeci koja već od najranijeg doba pokazuju izuzetnu mudrost i cjelovitost, često se sjećaju svojih prošlih života, odlikuju se jakim moralnim shvaćanjima, ljubavi prema životu i zajedništvu svih živih vrsta te imaju snažan osjećaj ljubavi prema prirodi i planeti Zemlji . Često su u kontaktu s duhovnim svjetovima, većina njih vidi anđele i eterični svijet te razgovaraju sa životinjama i drvećem.
Indigo djeca su najčešće ugodna, brižna i puna ljubavi i zaista žive u sadašnjem trenutku. Ti nas mališani tjeraju da se usredotočimo na igru, smijeh, ljubav i slobodu. Indigo djeca žive u skladu s najvišim Dobrom. Imaju izuzetno snažnu želju da pomognu i pridonesu čovječanstvu i kao da su oduvijek svjesna neke svoje misije. Ona su mudraci našeg vremena i došla su ovamo iscjeljivati. Riječ je o djeci tješiteljima, zaštitnicima, rođenim vođama, otvorenoj i blagoj djeci koja smiruju ostalu. (prema Marc-Alain de Scamp, iz časopisa Reiki Usui, proljeće 2001.)
Neki autori toj pojavi pristupaju sa strogim kritičkim i znanstvenim odmakom. Jedan od najčešćih prigovora je svakako da to nije nova pojava i da je oduvijek bilo čudesne i neobične djece. Sjetimo se samo Budhe Gautame ili sv. Tereze iz Lisieuxa. Prvo je indigo dijete nedvojbeno bio Krišna, koji se rodio u Brindavanu u Indiji 2000. godina prije Krista. Cijelo mu je tijelo bilo u toj plavoj boji indiga, a tako su ga prikazivali i svi kasniji umjetnici. Dobre, blage i samilosne djece ima posvuda i u svim naraštajima. (prema Marc-Alainu de Scampu)
S druge strane, neka pojava postaje glavna tema kada je njena učestalost toliko velika da se više ne može izbjeći. Oduvijek gotovo svaki roditelj svoje dijete smatra posebnim i neobično mudrim, međutim čini se da se u posljednjih nekoliko godina događa nešto zaista posebno. Sve više stručnjaka koji rade s djecom: psihologa, socijalnih pedagoga, učitelja, socijalnih radnika, dječjih psihijatara - primjećuje kako su danas djeca znatno drugačija nego se sjećaju.
Izgleda da stare odgojne metode, discipliniranje ili kažnjavanje, na ovoj djeci jednostavno ne funkcioniraju. To su djeca koja zahtjevaju poštovanje i pravednost, djeca koja traže realna objašnjenja, a ne nekadašnje "priče za malu djecu" ili objašnjenja tipa "to je tako jer ja kažem da je tako!". Takva vrsta autoriteta za njih ne postoji. To znači i da su pred njihovim odgojiteljima postavljeni i sve veći zahtjevi sto nažalost najčešće rezultira svrstavanjem ove posebne vrste djece u kategoriju problematične djece ili djece s poremećajima u ponašanju.. Premda nam je to možda teško priznati, danas se odraslima sve češće događa da im djeca održe lekciju te da nas iznenade svojom mudrošću i dubinom uvida. Zato nije ni čudo što se o toj temi toliko priča!
Pitamo se tko je tu koga došao učiti i pripremati za život?"
Zapis sa ABC News TV stanice o Indigo djeci
Ukoliko vas zanima više o Indigo djeci, uz pregršt izvora koji se nude putem tražilica, preporučam vam odličan domaći portal namijenjem Indigo djeci pod nazivom "Indigo svijet". Za posjet portalu KLIKNI OVDJE
O problematici GM hrane već poduže se piše i upozorava. Nije uopće potrebno posebno naglašavati opasnosti za zdravlje koje takva hrana predstavlja za čovjeka.
U ožujku je na francuskom televizijskom kanalu ARTE, prikazan dokumentarni film "World according to Monstanto" filmaša i novinara Marie-Monique Robina, čija je tematika opasnost od uništavanja agrokulture u cijelom svijetu, od strane biotehnološkog giganta, zlokobnog Monstanta. Poznato je da je cilj Monsanta uvesti potpunu kontrolu nad sjemenom za uzgoj agrokultura u cijelom svijetu. S obzirom da se i Hrvatska službeno vrlo optimistično in s veseljem sprema za ulazak u globalnu strukturu, bojim se da će ovo postati kod nas neizbježno. Informacije radi, ovaj film nije prikazan u SAD-u.
Pogledajte film u cjelosti.
Za one koji nisu suviše upoznati s GMO problematikom, prilažem prvi dio odličnog dokumentarnog priloga s "Deutche Welle" televizijskog kanala, koji vrlo objektivno prikazuje opasnosti GMO-a za čovječanstvo. Prilog se najviše fokusira na kompaniju Monstanto i na to zašto se od očiju ponajviše američke javnosti želi prikriti objektivna istina o genetičkom inženjeringu.
Negdje uoči Božića, objavio sam post vezan za jodlere i sasvim slučajno u međuvremenu naišao na jedan specifični glazbeni smjer, a to je alpski techno. Radi se o glazbi kombiniranoj s alpskim folklorom i techno ritmovima. Teško da sam uopće mogao pretpostaviti da tako nešto postoji, ali evo, uvjerite se sami. Ovo je istinski ludo, ili na granici totalnog šunda ili nešto to vam se može svidjeti. Ovo je dokaz da se danas usiitnu na svake moguće načine miješaju razni stilovi.
Radi se o izvođaču iz Slovenije koji se krije pod imenom " Atomic Harmonik". U biti riječ je o kako se deklarira TECHNO POLKA stilu.
Druga krajnost su izvođači po imenom "Vatrogasci" koji su svojim obradama nekih od svjetskih ali i domaćih hitova prepoznati kao skupina koja se fantastično sprda s originalnim izvođačima. Pa evo nešto iz njihova opusa.
Budući su danas u svijetu toliko sveprisutna zla rata, vrijedi se osvrnuti na neke događaje koji su iako globalno u to vrijeme, danas itekako prisutna, kao okrutna stvarnost.
No, što je razlog toj toliko velikoj moći koju je imao Adolf Hitler sa svojim mračnim planom nacizma. Što je to toliko bilo utjecajno i snažno da je prouzročilo i obilježilo jedan mračni period naše civilizacije?
Dokumentarac koji je snimljen 1991. godine pojašnjava utjecaj okultizma u eri nacizma. Film je podijeljen u dijelove uz dodatne zapise o objašnjenju tajne svastike i jednom od najgorih logora smrti u povijesti - Jasenovcu.
U filmu se može vidjeti utjecaje paganizma, misticizma i drugih alternativnih uvjerenja nacističke ideologije i osobne Hitlerove filozofije.
Film osim toga dokumentira povijest i razvoj ideja i simbola koji su utjecali na globalno zlo i smrt milijuna ljudi tokom II. svjetskog rata.
Prvi dio - O Adolfu Hitleru
Drugi dio - O SS-u
Tajna svastike - Prvi dio
Tajna svastike - Drugi dio
Tajna svastike - Treći dio
Tajna svastike - Četvrti dio
Tajna svastike - Peti dio
Isto tako vrijedi pogledati dokument koji svjedoči o tamnoj strani te ideologije, koja je bila osobito krvava u našim krajevima, a radi se o svjedočanstvu zločina u jednom od najgorih centra smrti ikad, Jasenovca.
Google kao jedan od največih giganta IT industrije i premočni "search engine" kojima se svakodnevno praktički svi korisnici Interneta služe ima u sklopu svoje organizacije mnogo ureda širom svijeta. Jedan od ureda, u Zurichu u Švicarskoj otvorio je svoja vrata oku fotoaparata na Internetu, pa pogledajte kako izgleda spomenuti ured i kako se i u kakvom ambijentu provode radne i slobodne aktivnosti.
Ne znam da li su svi Google uredi u svijetu ovakvi ili slični ali ovo je fascinantno. Na žalost nisam mogao naići na opise pojedinih slika, pa neka vam je na volju da sami pretpostavite što za što služi.
Koliko se vidi, Google izrazito puno ulaže u izgradnju dobrog ambijenta, inovativnošću nadmašuje pretpostavljam mnoge, ako ne i sve tvrtke na svijetu, jer pitam se postoji li negdje nešto slično. Vidi se koliko se pažnje pridaje i zaposlenicima, u smislu brige za duševno i fizičko zdravlje. Činjenica je da se tamo radi jako puno, ali isto tako je vidljivo da se ljudi dobro zabavljaju.
Ne znam ima li smisla uopće razmišljati o tome da bi netko od domaćih kompanija barem nešto slično uveo, ali evo, ovo neka je prilog za naše domaće poslodavce, da nauče nešto o tome kako se jedna radna okolina treba organizirati da bi bila uspješnija, a osobito kako se posvečuje pažnja zaposlenicima.
Evo gospodo, naučite nešto od največih.
A evo što Google navodi kao 10 top razloga za rad kod njih:
1. Lend a helping hand. With millions of visitors every month, Google has become an essential part of everyday life - like a good friend - connecting people with the information they need to live great lives.
2. Life is beautiful. Being a part of something that matters and working on products in which you can believe is remarkably fulfilling.
3. Appreciation is the best motivation, so we've created a fun and inspiring workspace you'll be glad to be a part of, including on-site doctor and dentist; massage and yoga; professional development opportunities; on-site day care; shoreline running trails; and plenty of snacks to get you through the day.
4. Work and play are not mutually exclusive. It is possible to code and pass the puck at the same time.
5. We love our employees, and we want them to know it. Google offers a variety of benefits, including a choice of medical programs, company-matched 401(k), stock options, maternity and paternity leave, and much more.
6. Innovation is our bloodline. Even the best technology can be improved. We see endless opportunity to create even more relevant, more useful, and faster products for our users. Google is the technology leader in organizing the world’s information.
7. Good company everywhere you look. Googlers range from former neurosurgeons, CEOs, and U.S. puzzle champions to alligator wrestlers and former-Marines. No matter what their backgrounds Googlers make for interesting cube mates.
8. Uniting the world, one user at a time. People in every country and every language use our products. As such we think, act, and work globally - just our little contribution to making the world a better place.
9. Boldly go where no one has gone before. There are hundreds of challenges yet to solve. Your creative ideas matter here and are worth exploring. You'll have the opportunity to develop innovative new products that millions of people will find useful.
(Ovo kao da je iz Star Trek-a zar ne? op.a.)
10. There is such a thing as a free lunch after all. In fact we have them every day: healthy, yummy, and made with love.
Pa tko voli nek izvoli. Vidim da se već neko vrijeme na "Moj Posao" portalu publiciraju oglasi Google-a za zaposlenje :)
