Plastično je fantastično

Više sam puta pisao na ovom blogu o blago rečeno čudnim odlukama naših ministara. Odluke koje svakom iole pametnome izazivaju sumnju u domoljubnost naših ministara.

Više puta su uvaženi suradnici ovoga bloga prof.emeritus Igor Čatić, dr.sc. Viktor Simončič i urednik web portala ZG-Magazin Boris Jagačić u svojim člancima upravo na tom portalu ZG-Magazin pisali vrlo argumentirano o najblaže rečeno upitnim odlukama naših ministara. Samo ću podsjetiti čitatelje na tri recentna članka:


Prvi članak je profesora emeritusa Igora Čatića:
Prijedlog premijeru:
Ukinite poticaje za kupovinu e-automobila!


U članku profesor Čatić vrlo logično iznosi apsurdnost sustava obilatog poticaja na električne automobile - jer ti automobili "voze na ugljen". Kako? Jednostavno. U Hrvatskoj se struje sve manje proizvodi iz obnovljivih izvora, a sve više uvozi i to one iz Njemačke i proizvedene iz ugljena. Profesor ukazuje na upitnost tvrdnje da je ugljikov otisak električnih automobila manji od otiska ovih naše današnjih uobičajenih metalnih ljubimaca.



Drugi članak je dr.sc. Viktora Simončiča
Kako s 800 kuna uništiti »Končar«


U članku dr. Simončič upozorava na odluku ministarstva da se s 800 kuna na A+++ kućanske uređaje stimulira kupnja uređaja koji se ne proizvode u Hrvatskoj, a time uništava domaće tržište hrvatskom Končaru. Usput, upitne ekološke i energijske dobiti.







I na kraju članak Borisa Jagačića, urednika ZG-Magazina
Volimo Hrvatsku, a ne volimo hrvatsko


U članku je urednik Jagačić povezao više jasnih pokazatelja kako naši ministri i naša vlada i mediji ne podržavaju domaće, odnosno Hrvatsko. Niti potiču, niti kupuju, niti koriste. A mogli bi. Morali bi!









A ja ću dodati - jesu li se naši ministri, kad su odlučivali o vrlo lijepim subvencijama za kupovinu električnih automobila sjetili na primjer (kad već ne misle o zaštiti okoliša) propisati i uvjetovati da će subvenciju dobiti samo oni električni automobili koji imaju ugrađene plastične dijelove koje proizvode naši, hrvatski plastičari? Ili kad za državne i protokolarne potrebe kupuju skupe limuzine da uvjetuju proizvođačima da će Hrvatska kupiti i uvesti samo one limuzine koje imaju ugrađene hrvatske plastične dijelove? Naravno da nisu.

Jesu li naši ministri bili državotvorno-domoljubni ili su njihove odluke i propisi antidržavni? Ili naši ministri misle da su naši hrvatski plastičari toliko uspješni, kako sam predstavio u jučerašnjem postu "Posao stoljeća", pa im ne treba nikakvih poticaja.

Dovoljno je da oni imaju poticaja, zar ne?