Plastično je fantastično

Piše: mr.sc. Maja Rujnić Sokele

U današnjem trećem nastavku članka Je li moguć život bez plastike? autorica mr.sc. Maja Rujnić Sokele predstavlja nam svoje mini istraživanje o količini plastike u kućnom otpadu.

Je li moguć život bez plastike? (3)

Prošle sam godine, uglavnom iz znatiželje, odlučila vagati i bilježiti sav plastični otpad (osim PET boca u sustavu povratne naknade) koji nastaje u mom kućanstvu koje se sastoji od četiri člana – dvoje odraslih i dvoje školske djece (i kujice, no ona ne stvara puno otpada). Rezultati sakupljanja prikazani su u tablici 1. Tijekom mjesec dana u mom je kućanstvu bilo bačeno malo više od 4,1 kg plastičnog otpada (malo više od 1 kg po članu), odnosno sveukupno 372 komada plastične ambalaže. Od toga je bilo 51 % krute ambalaže, koja je maseno zauzimala 70 % udjela ukupne otpadne ambalaže (posve logično jer se savitljiva ambalaža sastojala od vrećica, filmova i folija koji su bitno lakši od krute ambalaže).

TABLICA 1 - Sakupljena plastična ambalaža tijekom razdoblja od mjesec dana

Najviše se bacilo PE-HD ambalaže (oko 25 %), slijedila je PS ambalaža (oko 20 %), PP i PE-LD ambalaža s podjednakim udjelima (oko 15 %) te PET ambalaža (10 %). Najmanje je bilo PVC ambalaže (ni 5 %), a neidentificiranih materijala oko 10 %. Od ukupne količine najviše ambalaže potrošeno je na prehrambene proizvode (oko 30 %), sredstva za čišćenje (oko 15 %) i higijenske potrepštine (13 %). Tijekom istog razdoblja plastični otpad u svom kućanstvu, koje ima četiri odrasla člana, bilježila je i kolegica. Za razliku od mog kućanstva, u njezinu se sakupilo mnogo manje plastičnog otpada – samo 2,7 kg, odnosno malo manje od 0,7 kg po članu.

Prema tome, može se zaključiti kako mjesečno prosječni stanovnik sakupi od 0,5 do 1 kg plastične ambalaže, odnosno 6 do 12 kg godišnje. Prema tome bi ukupna količina plastične ambalaže (osim PET ambalaže u sustavu povrata koja se odvojeno sakuplja) koju tijekom jedne godine potroše stanovnici RH mogla biti u rasponu od 27 000 do 54 000 tona, odnosno prosječno oko 40 000 tona. Sasvim lijepa količina. I to bez otpada iz industrije, trgovina i ostalih poslovnih subjekata.

A koliko od toga otpada na vrećice? Tijekom mjesec dana bacila sam 118 vrećica (stvarno puno!), a taj broj uključuje i one vrećice u koje sam sakupljala smeće (većinom PE-LD vrećice). Kao što se može vidjeti u tablici 2, ukupna masa bačenih vrećica iznosila je malo više od 200 g po članu kućanstva, ili oko 20 % od ukupne količine bačene plastične ambalaže. Ako se to prenese na podatke za RH, iz kućanstava na odlagalištu završi najviše 8 000 tona plastičnih vrećica. Uključivo i one u koje se odlaže otpad iz kućanstava. Budući da sam tijekom tih mjesec dana zaista nemilice bacala baš svaku plastičnu vrećicu koju sam nabavila u kupnji, pretpostavljam da ni drugi stanovnici RH ne bacaju više plastičnih vrećica, odnosno da je količina vrećica na odlagalištu komunalnog otpada najvjerojatnije mnogo manja.

TABLICA 2 - Analiza bačenih polietilenskih vrećica tijekom mjesec dana

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost započeo je od 1. siječnja 2009. s probnim odvojenim prikupljanjem ostaloga plastičnog otpada. Koncesiju za sakupljanje takvog otpada na deset godina dobila je tvrtka Eko Velebit, koja je otvorila novi pogon u Gračacu. U suradnji s lokalnom komunalnom tvrtkom Čistoća započela je s otkupom ambalaže od polietilena i polipropilena koja se uglavnom upotrebljava za šampone, deterdžente, vrećice, kutije za hranu i slično, dok će ambalažu od ostalih vrsta materijala samo preuzimati za zbrinjavanje. Ambalaža od polietilena i polipropilena sakuplja se uz naknadu od 1,5 kuna za kilogram, a prikuplja se i ambalaža od ostalih polimernih materijala iako se za nju ne isplaćuje naknada jer se preradom ostalih vrsta ambalaže ne može ostvariti dovoljna ekonomska dobit da bi se i za nju izdvajala sredstva za otkup.⁶

Radnici Čistoće dijelili su tijekom veljače i ožujka građanima žute polietilenske vreće u koje su trebali odlagati nepovratnu plastičnu ambalažu, a tijekom dva mjeseca sakupljeno je samo 13 tona ambalaže.⁷ Prema popisu stanovnika iz 2001., Zadarska županija ima oko 160 000 stanovnika, koji bi mjesečno ukupno mogli sakupiti između 80 i 160 tona plastičnog otpada. Drugim riječima, stanovnici se nisu baš u velikoj mjeri odazvali apelima za sakupljanje i odlaganje ostaloga plastičnog otpada, što se, na žalost, moglo i očekivati. Sustav za sakupljanje PET boca pokazao se iznimno uspješnim zbog motivacije stanovništva za njegovo vraćanje u trgovine, odnosno povratne naknade od 50 lp po vraćenoj boci. Sakupljanje na dobrovoljnoj osnovi bez dodatne motivacije (bila to naknada po sakupljenoj masi plastičnog otpada ili primjerice sniženje troškova komunalnog otpada) neće se pokazati toliko uspješnim.


Nastavlja se ...


KORIŠTENA LITERATURA:
6. Klarica, S.: Eko-Velebit u Gračacu otvara 60 radnih mjesta, Zadarski list, 14. 6. 2008.
7. Mičić, P.: Samo 10 posto građana odvaja otpad, Zadarski list, 20. 5. 2009.



Izvor:
Maja Rujnić Sokele; Je li moguć život bez plastike?: Polimeri, Volumen 30, Svezak 1, Godina 2009.