Plastično je fantastično

Plastična enciklopedija

Certificiranje kompostabilne plastike

Zbog činjenice da postoji mnogo pogrešnih informacija o "zelenoj plastici", organizacije za normizaciju razvile su norme za područje bioplastike. Sredinom 1990. Europska komisija odredila je da CEN (Europski odbor za normizaciju) razvije norme za kompostabilnu plastiku. Rezultat toga rada je norma EN 13432:2000 koja je usklađena s Direktivom 34/62/EC koja se odnosi na ambalažu.

Norma predstavlja skup zahtjeva koje proizvod mora zadovoljiti (zadovoljava, e. pass ili ne zadovoljava, e. fail) kako bi mu se dodijelila određena oznaka. Primjer norme za kompostabilnu plastiku je norma EN 13432. Temelj zahtjeva norme EN 13432 kasnije je proširen na plastiku normom EN 14995:2006. Postoje i druge norme, npr. ASTM D6400, ISO 17088 i druge.

Postoje i druge vrste norma - metode ispitivanja, procjene, određivanje postupaka. Metode ispitivanja opisuju kako treba provoditi ispitivanja i kako ih provjeriti. Za ispitivanje specifičnog svojstva kompostabilnog proizvoda postoji referenca u normi na relevantnu metodu ispitivanja prema kojoj se ispitivanje treba provesti.

Najpoznatija norma za kompostabilnost je već spomenuta norma EN 13432. Prema toj normi, kompostabilni proizvod mora zadovoljavati sljedeće uvjete:
• Sadržaj teških metala i drugih elemenata ispod graničnih vrijednosti navedenih u Prilogu A norme
• Analiza biorazgradnje - najmanje 90 % mase polimera mora se pretvoriti u ugljikov dioksid u razdoblju od 180 dana
• Analiza dezintegracije tijekom biološke obrade. Analiza u trajanju od 3 mjeseca (12 tjedana) u industrijskim ili poluindustrijskim uvjetima kompostiranja treba dovesti do dovoljne razine dezintegracije (na situ veličine otvora < 2 mm ne smije ostati više od 10 % suhe tvari)
• Analiza ekotoksičnosti koja procjenjuje kvalitetu komposta - određuje se pozitivnim testom rasta biljaka na kompostu s biorazgradljivim i dezintegriranim polimerom, u usporedbi s rastom biljaka na "normalnom" kompostu.

Kompostiranje ili organsko recikliranje, u načelu znači da je otpad moguće obraditi s pomoću kisika. Taj proces se odvija u strogo kontroliranim uvjetima uz organizme koji pretvaraju ugljik u ugljikov dioksid. Proizvod procesa je organska tvar, kompost.

Potvrda pozitivne kompatibilnosti u praksi je u obliku certifikata koji se dodjeljuje gotovim proizvodima. Sirovine (polimeri), međuproizvodi i aditivi mogu se registrirati, no ne i certificirati. Međutim, kada materijal prođe registraciju prema normi EN 13432, prerađivači gotovih proizvoda koji žele certificirati svoj proizvod mogu iskoristiti njegovu registraciju kako bi se izbjeglo ponovno ispitivanje materijala, koje je skupo i traje određeno vrijeme.

Njemačka je bila jedna od prvih zemalja koja je započela certificiranje biorazgradljive plastike. Osnove za kriterije certificiranja pripremilo je Udruženje za biorazgradljive materijale (Interessengmeinschaft Biologisch Abbaubare Werkstoffe - IBAW), koje je 2006. preimenovano u Europsko udruženje bioplastike. Slika ispod prikazuje europski sustav certificiranja i različite znakove za kompostiranje.

Karta cerifikacijskih znakova za kompostabilnu plastiku u Europi

Potvrda sposobnosti kompostiranja dobiva se pod sljedećim uvjetima:
1. Svi ambalažni materijali moraju biti kompostabilni. Svi materijali uključeni u proizvod moraju biti biorazgradljivi, osim ako se ne mogu jednostavno odvajati, kao što je npr. slučaj s čašicom za jogurt i poklopcem.
2. Debljina ambalažnog materijala mora biti manja ili jednaka maksimalnoj debljini pri kojoj se materijal biološki razgradio.
3. Ambalaža ne smije sadržavati nikakve opasne aditive za okoliš. Njezina predviđena namjena mora biti detaljno opisana. Certifikat se ne daje kada proizvod sadrži bilo kakve aditive koji mogu sniziti kvalitetu komposta.

Uz certifikate industrijske kompostabilnosti, DIN CERTCO i Vinçotte nude certificiranje kompostabilnosti u kućnom kompostištu. Zbog relativno manjeg volumena otpada, temperatura hrpe komposta je bitno niža i promjenljivija nego u industrijskom kompostištu. Vrtno kompostiranje je stoga teže i sporije. Certifikat OK HOME compost jamči potpunu biorazgradljivost u hrpi vrtnog komposta.

Certificiranje biorazgradljive plastike

Vinçotte nagrađuje i proizvode koji su biorazgradljivi u tlu i u vodi s certifikacijskim znakom. Sustav certificiranja biorazgradljivosti u tlu i u vodi jamči da će se proizvod potpuno biorazgraditi u tlu i u slatkoj vodi bez štetnog utjecaja na okoliš. Pri tome treba znati da certifikat biorazgradljivosti u vodi ne jamči da će se proizvod biološki razgraditi u morskom okolišu (slanoj vodi).

Certificiranje plastike od obnovljivih izvora

I Vinçotte i DIN CERTCO nude sustav procjene sadržaja obnovljivih izvora u plastičnim materijalima ili proizvodima. U načelu takav certifikacijski sustav procjenjuje proporcionalni udio "starog" (fosilnog) i "novog" (obnovljivog / biogenog) ugljika. “Ugljikovo doba” označuje vrijeme koje je potrebno da se dobije ugljik za proizvodnju proizvoda. Klasična / konvencionalna plastika proizvodi se od fosilnih izvora koji sadrže ugljik koji se stvarao milijunima godina. S druge strane, plastika dobivena od obnovljivih poljoprivrednih kultura (kukuruza, šećerne trske, krumpira te otpada od poljoprivredne proizvodnje i proizvodnje hrane) sadrži ugljik koji kruži u prirodi najviše nekoliko godina. Za drvene proizvode "ugljikovo doba" traje nekoliko desetljeća.

Određivanje sadržaja biomaterijala osnova se na načelu mjerenja aktivnosti izotopa ¹⁴C. Materijali - i oni na osnovi fosilnih izvora i oni na osnovi obnovljivih izvora - uglavnom sadrže ugljik koji se može naći u tri izotopa u prirodi: ¹²C, ¹³C i ¹⁴C. Izotop ¹⁴C je nestabilan, polagano se raspada i prirodno se nalazi u svim živim bićima. Aktivnost ¹⁴C u živim organizmima vrlo je stabilna jer je povezana s koncentracijom ¹⁴C u okolišu koja je skoro konstantna. Kada organizam ugine, prestane apsorbirati izotop ¹⁴C iz okoliša. Od tog trenutka koncentracija ¹⁴C počinje opadati zbog prirodnog raspadanja izotopa. Vrijeme poluraspada ¹⁴C iznosi 5700 godina, što nije primjetno u ljudskom životu, no nakon 50 000 godina sadržaj ¹⁴C opada na razinu koja se ne može izmjeriti. Drugim riječima, koncentracija izotopa ¹⁴C u fosilnim izvorima je zanemariva.

Norma ASTM D6866 primjenjuje gore navedeno načelo kao temelj za certificiranje materijala, međuproizvoda, aditiva i proizvoda na osnovi obnovljivih izvora.