Plastično je fantastično

Dite ne daju materi pa odrastakao siroče
- dok USKOK i DORH konačno ne uskoče!

O problematici postupanja s otpadom pišem poodavno. S pokojnim prijateljem Zoranom iz Ljubljane smo čak preradili i jednogodišnju odloženu količinu otpada na odlagalištu u Poreču. Umišljam si da znam ponešto o tome, iako mi je nedavno na nekoj konferenciji, nakon održanog referata, iz publike,bilo spočitano da možda dovoljno ne čitam. Spočitao mi je to stručnjak, iz one grupe, koji političarima uvijek nađu pokriće za njihove pogrešne odluke.

Starijima je poznat primjer doprinosa „dvorskih“ stručnjaka izgradnji „Obrovca“. Radi se o onoj tvornici glinice koja je izgrađena na krivim elaboratima o potrebnoj sirovini. Kada je tvornica bila izgrađena, ustanovili su da nema sirovine.

U Hrvatskoj nastaju novi „Obrovci“ u obliku regionalnih centara obrade komunalnog otpada na, u predloženom obliku nigdje postojećih tehnologija. Isto je i s odvojenim prikupljanjem otpada na izvoru, bez da se zna kako taj otpad upotrijebiti.

I sve te odluke su detaljno elaborirane nalazima „dvorskih“ stručnjaka. Dio njih smo dobili iz EU, dio angažiraju financijske institucije, dio ministri i gradonačelnici ... I tako za sve krive odluke postoje neka „fol“ stručna pokrića, nekavi „prof., dr., mr., fr., br“, tvrtke respektabilnih stranih naziva, ...

Od 28 EU država Hrvatska je, uz časne iznimke, najčešće 26. ili tu negdje! Današnja pitanja svih pitanja su: Zašto trenutno na području postupanja s komunalnim otpadom odmah želimo uvesti sistem od nekoga tko je prvi ili među prvima u EU. Zašto (ne)odgovorni predlažu da prelazimo isti put kao „najrazvijenije“ na tom području „Austrija, Njemačka, Švedska, Danska i Holandija“, a ne npr. „Francuska, Španjolska ili Portugal“! Kada nas već dolaze učiti, onda neka nam ne prikazuju slike iz neke od najnaprednijih država iz područja postupanja s otpadom, već neka nas nauče kako bi danas radili u tim državama, da na izvoru izdvajaju samo 8 % otpada, da u 3 - 4 godine moraju provesti ono za što su drugi trebali desetljeća, a da nema potrebne infrastrukture (spalionice, kompostane), da imamo skromnu industriju, skoro 20 % nezaposlenih i naša skromna primanja?

Ministar Zmajlović je za glavnog i jedinog savjetnika odabrao doktoranda, sa dvije godine iskustva na izradi doktorata u Austriji. Ugodan, pristojan mladić koji vjerujem zna kako izgleda sistem postupanja u mjestu gdje živi u Austriji, a možda i na razini Austrije. Da li zna više? Zna li kako bi danas postupila Austrija da je na našem mjestu? Zamišljam scenu. Dolazi na sastanak u EU naš ministar sa savjetnikom asistentom. Tamo sjedi austrijski i ini ministri sa savjetnicima profesorima. Treba zastupati naše interese. Kako bi to asistent razuvjerio svog profesora, koji mu vodi doktorat, da nešto nije u interesu Hrvatske i da Hrvatska treba izuzetke. Možete zamisliti takvu scenu? Ja da! To je ista ona scena, da je kojim slučajem maturant s liste ORAH za EU parlament prošao i postao zastupnik. On mladac, kojeg bi na put u Strasburg vjerojatno pratila majka i iskusni političari. Kako bi maturant mogao razuvjeriti nekog da nešto nije u interesu Hrvatske i da Hrvatska treba izuzetke?

Da uz pročitano treba imati i iskustva genijalno je opisao „trener svih trenera“, Ćiro Blažević: (internetski portal Radio Sarajevo. 24.06.2014.): 'Nezgodno mi je o tome govoriti, ali Meksiko nas je taktički razbio. Ovo što smo vidjeli bio je poraz trenera, ovaj Meksikanac apsolutno je nadmudrio našeg mladog izbornika koji je talentiran, ali i neiskusan. Da se iskustvo može kupiti, onda ga ne bi ni trebalo akumulirati'.

Kada želite nešto napraviti onda ne idete na početak puta kojeg je netko prošao, već si put skraćujete na način da koristite iskustvadrugih.Odvojeno sakupljanje korisnog otpada je itekako imalo smisla, ali prije nekoliko desetaka godina. Tada nije postojala druga tehnička mogućnost, već samo ona da se na izvoru prikupe što čišći pojedini tokovi, u različitim posudama, koje se moraju odvojeno prazniti i odvojeno odvoziti na mjesto prerade ili korištenja.

No, kako god se stanovnici trudili da razvrstavaju otpad na mjestu nastanka, u kantama često završava i ono što se ne bi željelo. Kažu da je na Krku, uz Čakovec sigurno najrazvijenijoj sredini u postupanju s otpadom, i nakon 10 godina mukotrpnog rada, među odvojeno sakupljenom otpadu i do 20 % otpada koji tamo ne pripada, a u Splitu, ako je vjerovati jednom prilogu na TV čak 70 %!

Zato je i nakon odvojenog prikupljanja na izvoru uvijek potrebno obaviti sortiranje, gdje se iz nekog toka materijala, u kojem npr. ima najviše papira mora, uglavnom ručno, izdvojiti neki komad plastike, metala ili nečeg drugog.

Onda se netko dosjetio i rekao, kada se već mora sortirati, zašto sav korisni dio otpada ne bi prikupili u jednu posudu, i onda iz smjese korisnih materijala izdvajali svakog posebno. Na taj način se smanjuje trošak odvojenog sakupljanja, a posebno transporta. To je ugodnije i za stanovnike, jer ne moraju iz kuće izlaziti s 5, 6 vrećica.

Takav način se počeo intenzivno primjenjivati, tamo gdje prvotni sistem izdvajanja na izvoru još nije zaživio. Tamo gdje se uspješno primjenjuje desetljećima, razvijeno je niz malih gospodarskih inicijativa i teško je da bi, osim uštede u transportu, način sakupljanja u jednu posudu imao koristi. Dapače, možda i veću štetu za mnoge male prerađivače sakupljenih sekundarnih sirovina.

I kako sve napreduje, tako je nedavno razvijena tehnologija koja omogućuje razdvajanje sirovina, uključujući i bio otpad iz jedne posude. Otpad se skuplja kao i do sada, ne povećava se broj različitih posuda niti broj kamiona na ulicama. Da o ugodnostima građanima ni ne govorimo!

Zašto se ne primjenjuje tehnologija izdvajanja korisnih sirovina iz jedne ili dvije posude? Nekoliko je razloga. Prvo, to je tehnologija razvijena koda nas, na našem znanju, a domaće baš nije „in“. Stranci, oni koji nas dolaze savjetovati, za razliku od nas, po nekom pravilu, uglavnom štite interese svoje industrije. Zašto bi se proizvodilo kod nas, zašto da se ovdje uplaćuju porezi i doprinosi, kada se može kod njih?

Domaći „dvorski“ savjetnici ponašaju se uglavnom servilno, a i zgodnije im je otputovati pogledati postrojenje do Hannovera ili Larnace, nego do Doboja i Novog Sada. Iako bi si svi mogli sačuvati put preko granice. Neka dođu u Donji Kraljevac. To vam je tamo kraj Preloga, blizu Čakovca.

Mi unatoč upozorenjima forsiramo kupovinu šarenih kanti iako za to nemamo osnovnu infrastrukturu. Nitko se ne pita kuda ćemo s prikupljenim otpadom na izvoru, a kako ga prevoziti i kamo? Imamo li prerađivačkih kapaciteta? Nemamo. Na nedavnom skupu o „nula otpada“ i „cirkularnom gospodarenju s otpadom“ u Rijeci, predstavnik jedne od 8 najrazvijenijih država, objašnjavajući njihov sistem postupanja s otpadom, izjavio je kako im je skoro stala proizvodnja automobila jer je ponestalo otpadne plastike. Na skupu je predstavnik „Čakoma“, izjavio da imaju problema s plasmanom otpadne plastike. Predložio sam mu neka naprave tvornicu automobila i problem će biti riješen. Može malo pričekati i zakonodavca koji će prema Zakonu o održivom gospodarenju s otpadom „do 1. siječnja 2020. osigurati pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje“. Prema grubim procjenama, do 2020. godine bi moglo nastati brdo od nekih 1 - 2 milijuna tona materijala, za koje će zakonodavac „osigurati pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje“. Ministre Zmajloviću, što mislite o ideji izgradnje tvornice automobila? Barem dječjih?

Vjerujem da će zakonodavac inzistirati da se problem plasmana na izvoru izdvojenih materijali, riješi odmah, preko privatnih koncesionara. Cijena neće biti upitna iako bi morala, jer prema pravilima EU troškovi postupanja s komunalnim otpadom ne smiju, slično kao i za pitku vodu i pročišćavanje otpadne vode, biti viši od 2 - 3 % primanja domaćinstava. Danas je itekako aktualan primjer troškova pročišćavanja otpadnih voda u Sisku, koji bi sa sadašnjih podnošljivih par posto trebali narasti na preko 15 % primanja domaćinstava! Znate kako reagiraju odgovorni na upozorenja? Pogodili ste! Neodgovorno! Ne odgovaraju!

Kada bi nam došao neki pravi savjetnik, onaj koji zna, a ne onaj koji ima pokriće kako znasamo u praznim papirima i onom „prof., dr., mr., fr., br“, netko s malo iskustva, neki u „otpadu“ kao „trener svih trenera u nogometu“, sigurno nam ne bi predlagao bezbroj kanti i sigurno bi se odustalo od financijski i okolišno problematičnih tehnoloških i logističkih rješenja a'la „Marišćina&Kaštjun“.

Taj bi znao još nešto. Naime, mjere koje treba provoditi u okolišu investicijski su interesantnije i društveno-ekonomski važnije od gradnje autocesta. U pročišćavanje otpadnih voda i postupanje s otpadom morat ćemo uložiti nekoliko milijardi eura. Izgradit ćemo na stotine objekata i naprava. Koliki je doprinos jednog postrojenja za obradu otpada na rast bruto nacionalnog dohotka ako ga izgradimo na domaćoj pameti i opremi, a koliki kada sve uvezemo? Koliko je to kada se to odnosi na 100, 200 ili 500 uređaja i postrojenja?

Kako je moguće da ministri gospodarstva i financija investicije u okolišnu infrastrukturu od možda i 10 milijardi eura nisu prepoznali kao poslovni izazov? Kako je moguće da samo uvozimo? Da li je netko predvidio koliko posuda za odvojeno sakupljanje otpada ćemo trebati? Tisuću, dvije, ili stotinu tisuća? Hoćemo li ih probati proizvesti sami ili ćemo uvoziti od jednog proizvođača ili će svaki grad to učiniti za sebe? Što će to financirati Fond da se poveća financijska učinkovitost i doprinese razvoju naše domovine?

Neću navoditi ime tvrtke kako ne bi ispalo da imam neki drugi interes od onoga „dobro za nas - dobro za sve“, što mi inače često spočitavaju. Proizvodi te tvrtke se mogu vidjeti na tržištu najrazvijenijih. A kod nas? Nemaju šansu sve dok se ne uključe DORH i USKOK kako bi se „dite konačno dalo materi, jer odrasta kao siroče“. Zašto?

U knjizi Društvo umanjene vrijednosti - prvi dio, s kojom sam se „popeo na glavu“ mojim najbližima, detaljno sam dokumentirao, između ostaloga i dotadašnje „nedjelovanje“ na području postupanja s otpadom. Na nekoliko mjesta, navodeći primjere s financijski zastrašujućim posljedicama, navodim i sljedeće: "Da smo pravna država netko bi za takav nerad i nemar morao odgovarati. Nažalost ništa. I tako ,osuđuje se gospođa koja je na godišnji odmor povela obespravljenu obitelji navodno oštetila, ali i vratila 6000 kuna, a ova gospoda koja čine milijunske štete u eurima, ništa. Ako je gospodin Polančec dobio godinu dana zatvora za 500 tisuća kuna plaćenu studiju koja navodno nije bila potrebna, ili je samo bila pretanka i nema daljnjih posljedica, koliko godina trebaju dobiti oni koji su izradili studije koje su vrijedile barem deset puta više od one gospodina Polančeca, uz proizvodnju dnevne štete u narednim desetljećima.“

I lijevi i desni, i visoki i niski, i plavi i smeđi, su u postupanju s otpadom jedinstveni. Ne daju „dite materi“, jer im „mater“ ne bi dozvolila da se tako neuko igraju s ovim područjem i proizvode, zbog svog sitnog privatnog interesa, društvenu štetu veću od rupe u državnom budžetu. Dite ne daju materi pa odrasta kao siroče – dok USKOK i DORH konačno ne uskoče! Hoće li? Morali bi! Profesor Čatić je, pročitavši knjigu, napisao da ju prvo trebaju pročitati DORH i USKOK.

Mali prilog šteti koju rade „studije dvorskih savjetnika“: U Umagu su upravo otvoreni radovi na pretovarnoj stanici, koja će imati i sortirnicu i s koje će se otpad odvoziti na „Kaštjun“. Po slici vidim tehnologija drugačija od one planirane za „Marišćinu“. Cijena 'zanemariva', samo nekih 2 milijuna eura. A za tih 2 milijuna eura, Umag je mogao dobiti domaću, u svjetskim razmjerima trenutno najbolju tvornicu za izdvajanje svih vrsta korisnog otpada, mogao bi uštedjeti troškove sakupljanja u odvojene posude i odvoza otpada na udaljeni Kaštjun, dobio bi i kompostirnicu, ... , ne bi trebalo odlagališta i tvornice za otpad na Kaštjunu, ... napunili bi se domaći fondovi, naš novac iz EU ne bi potrošili uzalud.

Pretovarne stanice će se graditi u još 5 - 6 gradova u Istri i još dobrih stotinu u Hrvatskoj. O troškovima i koristi, sami donesite sud.

dr.sc. Viktor Simončič

Korištena ilustracija: Animated flags