Plastično je fantastično

Nedavno je internetom prostrujila poruka (opet!), a neke dnevne novine je web portal Dnevno.hr objavili su članak "Tihi ubojica: Ovo je plastika koju obavezno morate izbjegavati!" kojeg potpisuje novinar A.Pranjić o štetnosti plastike s obrazloženjima oznaka na dnu plastične ambalaže. Kako se radi o potpunim netočnostima, neprovjerenim, krivim i lažnim podacima koje nepotrebno uznemiravaju, da ne kažem truju javnost, zamolio sam urednika da objavi sljedeće reagiranje, koje objavljujem i na stranicama ovog bloga:

Plastična ambalaža

Posljednjih dana primamo e-mailove ili čitamo u dnevnom tisku ili na portalima o plastičnoj ambalaži i njenim navodnim opasnostima. Članci se nekritički i bez provjere prepisuju, šalju elektroničkom poštom, nepotrebno se uznemirava javnost. U nastavku dajem činjenice pa čitateljima prepuštam zaključak - je li se zaista trujemo plastičnom ambalažom!

Postoji veliki broj vrsta plastike. Ipak u javnosti se u pakovanjima (ambalaži) susreću šest najučestalijih vrsta. Svaki ambalažni proizvod ima oznaku. Oznaka je trokut s brojem u sredini. Pogledajte sliku:

Izvor: knjiga A. Rogić i sur.: Polimeri i polimerne tvorevine
(Društvo za plastiku i gumu, Ivana Lučića 5, p. p. 119, Zagreb 2008)

Brojevi na ambalaži označuju samo vrstu plastike kako bi se lakše odvajala u procesu recikliranja, a ne i što se u njih smije pakirati, kako je to u jednim dnevnim novinama navela jedna magistra farmacije.

Danas se možda najčešće i u svakodnevnom kontaktu susrećemo s dva plastična predmeta. To su plastične boce odnosno PET plastenke i plastične vrećice.

Vjerojatno pred 40 godina nitko još nije pomišljao, da ćemo običnu vodu piti iz primjerice PET-plastenki. Riječ plastenka je jednaka kao što se za bocu od stakla kaže staklenka. Godine 1976. proizvedene su prve plastenke od poli(etilen-teraftalata) odnosno PET-a. Svega četiri godine kasnije Povjerenstvo za dodjelu nagrade za najbolje tehničko rješenje Society of Plastics Engineers (Društva plastičara) sa sjedištem u SAD, dodijelilo je nagradu PET-plastenkama. Danas se godišnje proizvodi oko 400 do 500 milijardi takvih boca.

PET je plastomer odnosno termoplastična plastika iz grupe zasićenih poliestera koji se dobiva polimerizacijom na više načina Radi se o vrlo stabilnoj plastičnoj masi koja ne degradira odnosno ne raspada se, a to znači da ne ispušta nikakve svoje sastojke.

Ono što je zgodno za reći vezano uz PET, danas se od recikliranih PET plastenki izrađuju sportski dresovi, pa se ovih dana očekuje i nastup Hrvatske nogometne reprezentacije u Brazilu u dresovima koji su izrađeni od dvadesetak recikliranih PET plastenki.

PET ambalaža je zdravstveno i ekološki sigurna, sigurna u primjeni i manipulaciji, jeftina, ekonomična, pouzdana, kvalitetna, funkcionalna, lagana, može se reciklirati i danas svakako opravdano zauzima svoje značajno mjesto u našim svakodnevnim životima. Na nama je da kad je iskoristimo odgovorno postupamo s tom ambalažom kao sekundarnom sirovinom, te da poštivanjem postojećeg sustava povrata doprinesemo ekonomičnosti, očuvanju energije i prirodnih resursa te zaštiti okoliša, ali i našoj proizvodnji i preradi, odnosno zaposlenosti.

Više o PET-u možete pročitati u članku "Pet ambalaža - da ili ne?.

Što se plastičnih vrećica tiče, one se danas najčešće izrađuju od polietilena niske ili visoke gustoće - PE-LD ili PE-HD (rjeđe od polipropilena - PP). Polietilen je stabilan polimer koji se dobiva iz etana, a potom iz etilena (C₂H₄) procesom polimerizacije. To je najbolji materijal za vrećice s ekološkog i energijskog motrišta, jer 10 puta manje opterećuje s CO₂ od papirnatih vrećica. Ili troši za istu količinu vrećica 17 puta manje sve oskudnije vode. Nikakvih tu opasnih niti otrovnih kemikalija nema niti se ispuštaju. Ali, ono što je važno za reći, polietilenske vrećice su najekološkiji proizvod te vrste, znatno ekološki povoljniji od papirnatih ili pamučnih vrećica. Na žalost, negativnosti koje se vežu uz plastične vrećice nisu posljedica niti se mogu povezati s materijalom ili njegovim navodnim opasnostima već su posljedica našeg neodgovornog ponašanja.

Za PVC može se pročitati da ova plastika ispušta dvije otrovne kemikalije, a obje ometaju djelovanje hormona u ljudskom tijelu.

PVC ili poli(vinil-klorid), koristio se dugo za plastenke za ulje, dok ih nisu zamijenile one od PET-a ili od PE-HD-a. Nikada se nisu koristile za pakiranje vode. Također, PVC nikada nije korišten za izradu plastičnih vrećica. Dakle pojam PVC vrećica je potpuno krivi. PVC se koristi za izradu cijelog niza medicinske opreme kao i spremnika za krv, jer su iznimno pogodne za dugotrajno čuvanje krvi pri vrlo niskim temperaturama, a da krv i njeni pripravci zadržavaju sva svoja svojstva. Ipak, PVC, doduše drugačije prerađen, danas se najviše koristi za građevinsku stolariju (PVC-om se postiže vrlo dobra toplinska izolacija, štedi se energija što je direktni ekološki doprinos ove vrste plastike), podne obloge, izolaciju elektro kablova te u automobilskoj industriji (brojni dijelovi karoserije automobila su od PVC-a jer su time bitno olakšali vozila, smanjili im težinu i time smanjili potrošnju goriva - opet, čisti ekološki doprinos PVC-a).

U tekstu članka i e-mailova spominje se PC i za to se navodi da je najlošija plastika za prehrambene proizvode, jer izlučuje kemikaliju BPA te da se koristi u bočicama za dojenčad, sportskim bocama i posudama za spremanje hrane.

PC je oznaka za polikarbonat i zbog BPA (bisfenola A) brojni zeleni proganjaju taj materijal. Službeni stavovi, koje je primilo iz europskih nadležnih tijela Društvo za plastiku i gumu, 15. srpnja 2011. su sljedeći:

Detaljniji pregled regulative u europskim zemljama možete pogledati na sljedećem LINKU.

Ono što valja naglasiti za PC odnosno za polikarbonat je da se radi o iznimno stabilnoj plastici od koje se izrađuju velike višekratno upotrebljive boce (bidoni) za automate za vodu, brojna druga plastična galanterija, CD-ovi, ili DVD-ovi, često ga susrećemo kao prozirne ploče u građevinarstvu gdje zamjenjuje skupo i lomljivo staklo.

Bisfenol A (BPA) je vrlo proširena tvar i proizvodi se u milijunima tona. Bisfenol A se na ovim prostorima povezuje često s PET-ambalažom. Potpuno netočno. Bisfenol A sastojak je polikarbonata. Najčešće ga srećemo u unutrašnjim premazima metalne ambalaže i metalnih poklopaca, gdje sprečava kontakt sadržaja i metala koji može oksidirati i time kontaminaciju hrane odnosno jestivog sadržaja. Da se izbjegnu moguće komercijalne posljedice, napustilo se uporabu bočica za malu djecu od tog materijala. Dakle, ne zbog opasnosti za dojenčad, već iz čisto praktičnih razloga - dok je trajalo objašnjavanje, značajno je pala prodaja takvih bočica pa su proizvođači jednostavnije se odrekli polikarbonata nego uporno istjerivali istinu na čistac i gubili prodaju.

Priča o ispuštanju BPA iz polikarbonata već se dosta vremena nekritički i bez argumenata širi. Činjenica je da su brojna istraživanja, među kojima je posebno značajno istraživanje američke agencije za hranu i lijekove (FDA) utvrdila da ispuštanje BPA iz plastičnih proizvoda izrađenih od polikarbonata je daleko, daleko niže od dozvoljenih granica (i do tisuću puta niže).

Više o BPA čitatelji mogu pročitati u članku Bisfenol A (BPA) - gdje su dani brojni dokazi i stručno i znanstveno provjereni argumenti.

U nekim tekstovima spominje se i PS (polistriren), pa se kaže da ta plastika ispušta u vodu kancerogenu tvar stiren. Naravno da je i to netočno. Polistirensku ambalažu danas najčešće nalazimo u dva oblika i to kao plastične prozirne kutijice za kolače, salate i slično ili kutije za podloške, za sendviče koje se izrađuju od ekspandiranog polistirena (PSE) ili poznatijeg široj javnosti kao stiropora.















Temeljem znanstvenih ispitivanja više od pet desetljeća, vladine agencije za sigurnost hrane su utvrdile da je polistiren siguran za korištenje u prehrambenim proizvodima. Tako polistiren zadovoljava stroge standarde europske (EFSA) i američke komisije za zdravstvenu ispravnost hrane (FDA) i za uporabu u pakiranju te za skladištenje i serviranje hrane. Nedavno je Odjel za hranu i higijenu okoliša u Hong Kongu pregledao na zdravstvenu ispravnost razne namirnice koje su bile u kontaktu s polistirenom koje se poslužuju u ugostiteljstvu i došao je do istog zaključka kao i američka agencija za hranu i lijekove (FDA), da nije škodljiv za zdravlje kad se koristi u ambalaži za hranu.

Provedeno je trogodišnje istraživanje (1999. - 2002.) u 12 zemalja sa stručnjacima koji su odabrani od Centra za procjenu rizika u Harvardu te je dalo sveobuhvatan pregled mogućih zdravstvenih rizika koji su povezani s izlaganjem stirena. Uključeni su bili znanstvenici iz područja toksikologije, epidemiologije, medicine, analize rizika, farmakokinetike i procjene izloženosti određenom riziku. Ovo harvardsko istraživanje je pokazalo da je stiren prirodno prisutan u hrani, kao što su jagode, govedina i začini, te se rabi u procesu obrade hrane, kao što je vino i sir. Istraživanje je također obradilo i podatke o količini stirena koji se nađe u hrani zbog migracije s primarnog pakiranja i ambalaže za jednokratnu uporabu, te se zaključilo da nema razloga za zabrinutost što se tiče izloženosti javnost od stirena iz hrane ili materijala koji se upotrebljavaju za prehrambenu ambalažu, kao što su polistiren-pakiranje i ugostiteljske posude.

I na kraju, zaključiti ću. e-mail koji kruži, a temeljem njega i članak na Vašem portalu je primjer neinformiranosti i neznanja te unošenja nepotrebnog nemira u pučanstvo, stoga evo savjet stručnjaka:

MIRNO SPAVAJTE I DALJE KORISTITE PROIZVODE UPAKIRANE U PLASTIČNU AMBALAŽU KAO I DO SADA!