Plastično je fantastično

petak, 07.02.2014.

Je li ORaH zapravo „BANANA“?



Kada se radi o iskustvima u gospodarenju otpadom u malim zemljama poput Hrvatske, Slovenije ili BiH treba naglasiti da se i prečesto prepisuju neprilagođene odredbe iz EU. U navedene zemlje uvode se neprovjerena strana rješenja za potrebe gospodarenja otpadom, često lošija od onih koja ima na raspolaganju Hrvatska

Prof. dr. Igor Čatić



Je li ORAH zapravo BANANA? Je li u prvoj rečenici nešto pogrješno napisano? Jeste.

Trebalo je napisati ORaH, što je kratica političke stranke Održivi razvoj Hrvatske. A BANANA znači Build Absolutely Nothing Anywhere Near Anything (Ne graditi apsolutno ništa pokraj nečega). Kraticu zahvaljujem uglednom profesoru Sveučilišta u Sarajevu, prof. Aleksandru Kneževiću, stručnjaku za održivi razvoj u toj zemlji i svjetski priznatom ekspertu na području energetike.

Traže li ljubitelji BANANA-e zabranu gradnje elektrana ili proizvodnje plastičnih vrećica, nemoguć je odgovor da ili ne, kako naglašava prof. A. Knežević. Treba postaviti prava pitanja, treba li nam energija ili vrećice, gdje treba graditi, kako, koliko? Na ta pitanja javnost ne dobiva odgovore. U Hrvatskoj sigurno ne od ORaH-a.



Kako povezati ORaH i BANANU? Poslužit ću se njegovim promišljanjima i povezati ih sa stavovima koje će zastupati dr. sc. Mirela Holly kao predsjednica ORaH-a i njezini savjetnici, osobito učenik Zelenih mirova, u predstojećoj kampanji za Europski parlament. Kada se počeo baviti 1991. s održivim razvojem, prof. A. Knežević smislio je sljedeći početak svojih predavanja. »Kada čovjek pojede bananu i baci koru, to je otpad. Kada majmun pojede bananu i baci koru, onda to nije otpad. Ovdje se može postaviti mnogo pitanja, ali prvo je: Tko je ovdje majmun?«

Bio je ponuđen odgovor: problem otpada nije prvenstveno pitanje zaštite okoliša i tehnike, to je prvenstveno društveno pitanje. Kora banane predstavlja otpad u čovjekovom društvu. To je društvena kategorija, i u tom kontekstu treba rješavati problem a na tom putu se pozivati na tehnička pitanja i gospodarenje otpadom.

Nametanje visokog poreza

Bolji poznavatelji pisanja ovog autora o problemima plastičnih vrećica kao paradigme eko-terora lažnih zaštitnika prirode, izvana zelenih, iznutra crvenih, znaju da se stalno ukazuje na potrebu takvog pristupa. Nije kriv proizvod, već čovjek koji neodgovorno odbacuje plastične vrećice u okoliš i srećom ga samo onečišćuje. Treba ovdje navesti jednu potvrdu. Kada se jesenas obnovila priča s plastičnim vrećicama u režiji europskog povjerenika za okoliš, gosp. Janeza Potočnika, ovaj je autor napisao oštar članak. U članku kojem je naveo da je to obični predizborni manevar gospodina J. Potočnika koji želi još jedan mandat u EU. Uz plaću od 960 tisuća eura za četiri godine. Naime taj njegov dokument bio je pravi prikaz onoga što nazivam »to je nama naša EU dala«. Može se zadržati postojeće stanje (predložio veliki broj kvalificiranih ustanova ministru Mihaelu Zmajloviću), ograničiti broj vrećica po osobi, zabraniti ih ili nametnuti im visoki porez.

U izbore za EU-parlament ORaH ulazi zastupajući majmunizaciju razvoja, jer se zalaže za BANANU. A EU stalno nešto zabranjuje, a ne nudi rješenje kako riješiti problem.

Upravo to je htjela nametnuti Hrvatskoj tada ministrica zaštite okoliša i prirode, a sada predsjednica ORaH-a, dr. sc. M. Holly. Došla je tada u javnost s pričom kako treba oporezivati plastične vrećice s 2 kune. Pritom nije bilo jasno misli li one tanke, koje služe kao osnovna ambalaža za prijenos vlažnih sadržaja ili na one ipak deblje, koje su zapravo usporedive samo s tekstilnim (tkanim i netkanim) te papirnatim torbama.

Strašne posljedice

Ali posljedice su strašne. Makar ništa nije provedeno, krupni kapital hrvatskih trgovačkih lanaca smanjio je potrošnju, tih, zapravo torbi za 60 do 80 %. Čime ih je zamijenio? Dokazano lošijim tkanim tekstilnim ili bitno lošijim papirnatim torbama. Valja pridodati da više nisu sporne sve vrećice, već samo one tanje od 50 mikrometara. Ako su plastične vrećice štetne za okolinu, onda treba zabraniti sve plastične vrećice i torbe, a ne samo tanke kako traži EU Povjerenik.

Da je prijedlog gospodina J. Potočnika društveno pitanje, preciznije, ekonomsko, potvrdio je sam Povjerenik u razgovoru za Hrvatski radio 20. studenoga 2013. u emisiji Eko-radar, kada je kazao pojednostavljeno da je to obrana EU od azijske konkurencije.

To ne znači da ste oslobođeni od brige da pravilno upotrebljavate i na kraju društveno prihvatljivo odložite na otpad vrećice i torbe. Dakle radi se o društvenoj svijesti svakog pojedinca. A kako to tumači prof. A. Knežević?

Kakva je danas društvena svijest? Danas se korisnici električne energije dijele na one koji su za gradnju termo- i hidroelektrana i onih koji su protiv (o.a. zna se tko su ti u Hrvatskoj). Pokret koje razvijaju ovi drugi nazivam majmunizacijom razvoja. Ne žele da se bilo što gradi, samo žele da koriste resurse oko sebe na koje naiđu. Slučajno postoji i nimbizam za takav način razmišljanja: BANANA – Build Absolutely Nothing Anywhere Near Anything. Dakle ne gradite apsolutno ništa pored nečega. Nije dovoljno nositelje razvoja opominjati na ograničene resurse planete, potrebno je djelovati i da se pobornici majmunizacije razvoja uključe u društveni razvoj.

EU samo zabranjuje, a ne nudi rješenja

Traže li ljubitelji BANANA-e zabranu gradnje elektrana ili proizvodnje plastičnih vrećica, nemoguć je odgovor da ili ne, kako naglašava prof. A. Knežević. Treba postaviti prava pitanja, treba li nam energija ili vrećice, gdje treba graditi, kako, koliko? Na ta pitanja javnost ne dobiva odgovore. U Hrvatskoj sigurno ne od ORaH-a.

Kada se radi o iskustvima u gospodarenju otpadom u malim zemljama poput Hrvatske, Slovenije ili BiH treba naglasiti da se i prečesto prepisuju neprilagođene odredbe iz EU. Nažalost, a u tome se slaže i širi krug stručnjaka, u Hrvatsku, Sloveniju ili BiH uvode se neprovjerena strana rješenja za potrebe gospodarenja otpadom. Pa često lošija rješenja od onih koja ima na raspolaganju npr. Hrvatska.

U tom kontekstu treba i dodatno ukazati na često neprimjereno obavještavanje javnosti putem tiskovina i elektroničkih medija.

Valja zaključiti. U izbore za EU-parlament ORaH ulazi zastupajući majmunizaciju razvoja, jer se zalaže za BANANU. A EU stalno nešto zabranjuje, a ne nudi rješenje kako riješiti problem.

Prof. dr. Igor Čatić





Izvor: ZG Magazin: Je li ORAH zapravo „BANANA“?





- 13:12 - Komentari (7) - Isprintaj - #