Plastično je fantastično

utorak, 31.12.2013.

Sretna nova godina


Foto & Copyright: Tomislav Veić, blog Blue Veliki



Ilustracija je "Recesijski bor" autora fotografa Tomislava Veića, a moja želja svima vama je da taj pridjev recesijski ostavimo u 2013. Svo zlo, svo loše, sva razočarenja, sve boli i tuge, sve neispunjeno i neostvareno neka prođe sa starom godinom, a u novu uđimo s nadom u bolje.

Prošla godina na blogu "Plastično je fantastično" bila je po mojoj ocjeni dosta uspješna. Objavljena su 283 posta i ovaj 284. Bilo je dosta analitičkih članaka, reagiranja, uveden je newsletter, a ono što je drugi dio godine obilježilo je Fotonatječaj koji to nije kojem se odazvala do sada 60-tak autora s više od 80 fotogalerija, i slijedom toga Galerija PLASTIK. I ja sam ostao iznenađen. Veselim se što se akcija nastavlja, radovi pristižu i objavljivati će se i u novoj godini tempom kao i do sada.

Ono što me je posebno razveselilo, ali i kao čovjeka dirnulo je post Ala je lijep ovaj svijet kolegice blogerice Kamene koja piše i slika vrlo zanimljiv blog Zapuštena didovina. Post koji je namijenjen mojoj ideji i meni. Napisan je tako prijateljski (mada se ne poznajemo) da je na svoj način pokazao svu suštinu stvari koju sam i želio postići ovim blogom, a veselilo bi ma da sam i ostvario. Pročitajte izvod:

A znaš li ti, Romeo, da mene plastika nikad nije zanimala, al' ono baš. I ne vjerujem da sam iznimka, već upravo suprotno, jedna od brojnih, koji plastiku uzimaju zdravo za gotovo, i koji o plastici gotovo i ne razmišljaju, a kamo li da još i glavu sa njom razbijaju. Pa slijedom tog i takvog čuvanja i svoje glave od razbijanja, prav' za prav' te nisam puno ni čitala, eto. Škicnula bi ja onako nabrzaka, tek da vidim šta ima... "ubrala" kakvu dobru ideju, po mjeri mene reduše, a sve ostalo... ma, kud ću ja s tom "tvojom" plastikom. Ja sam ti cila u kamenu, i s kamenom, i od kamena odvaljena... al' nemaj straja, nisam ti ja ni krupna ni opasna... hmm, ova me vražja plastika toliko smela, da sad ne znan ni di sam stala... aha, ja ovakva cila u kamenu, i s kamenom, i od kamena odvaljena... ma, baš sam ti ja neka faca za gledat' i mislit' plastično, pa još i fantastično... kako dane. Ma ne bi ti ja dala ni pišljiva boba za tu "tvoju" plastiku, da znaš. Dok je meni "moga" kamena, mo'š ti pivat' plastične borbene... ili puvat' u plastičnu perušinu... ma, mo'š ti plastificirat' šta te vo'ja, ja ću i dalje tuć' glavon po "mom" kamenu. A e... ne dan ja Split za cili svit... pardon, malo me pisma zanila... ma, ne dan ja jedan "moj" kamen za cilu tu "tvoju" plastiku, da znaš.

… Kada sam ja odlučila zaroniti malo dublje u svoje slike, s kojima se "igram" već više od četiri godine, blogu budi fala, a prvenstveno radi tvog natječaja, imala sam, ustvari, za cilj, jednim udarcem ubiti dvije muhe... izabrati ono najbolje od plastike za tvoj natječaj, a usput zažmiriti, ako već ne i zatvoriti oči, pa svoj "ormar od slika" konačno dobro razbucati i raščistiti.

I moram priznati da je rezultat "mog" projekta bio iznenađujući, ali ne po pitanju raščišćavanja, već po pitanju razmišljanja i promišljanja o plastici, a time, dakako, i po pitanju tvog foto-natječaja. U slikovnim kombinacijama plastike, kamena i mora, jer moje su slike uglavnom takve, posložila se čak i pokoja kratka morska pričica, a o živom bućkurišu nadošlih misli da i ne pričam. Jedna me je misao čak i dobro nasmijala, i još me nasmijava, kad je se sjetim. E sad, slike ti još nisam stigla poslati, ali budem, budući si mi u komentaru rekao, da se iskreno nadaš još fotografija. Svekoliko čitateljstvo i gledateljstvo nek' se malo prži do dogodine na vatrici znatiželje, a mi ćemo o detaljima naknadno, jer ionako sve ovisi o tebi, ma što god ja poslala, mislila, govorila... ipak si ti Plasticus Fantasticus , a ne ja.

I tako je, eto, mene, kojoj samo peraja fali da se pretvori u sirenu, "kupila" i plastika... barem u tolikoj mjeri, da je pogledam iz drugačijeg kantuna, i sagledam u pozitivnijem svijetlu. A što se tiče problema s njom i oko nje, mogu samo nadopuniti svoje mišljenje, da se problemi uglavnom ne rješavaju zabranama... ničega... i nikoga... pa tako ni plastike... prije mi se čini, da ih zabrane i produbljuju i zaoštravaju.

Ali, ne pričam ja samo o plastici, ma koliko se to tako činilo... ustvari, pričam ja o plastici, ali razmišljam i šire. Preko tebe Plasticusa, i mene Kamenkovićke, pričam i o različitostima, s kojima smo jači, bolji, veći, a kad bi još bili i složni, gdje bi nam bio kraj... baš zato nas moćnici i tako zdušno i vatreno zavađaju... zar je to tako teško vidjeti? …


Ovom ne treba niti neću ništa dodavati. Kamena, svaki ti se kamen pozlatio.

Svim čitateljima i posjetiteljima ovog bloga, kolegicama i kolegama blogerima od srca želim sretnu novu godinu. Čitamo se i u 2014.

Iskreno i od srca, Vaš Plastik
- 23:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #