Plastično je fantastično

Vjerujem da ste kao čitatelji ovog bloga do sada imali prilike razabrati moj stav o bioplastici. U pravilu je negativan. Iz više razloga:
- sam naziv je konfuzan, bolje bi bilo koristiti bioizvorna plastika i biorazgradljiva plastika
- bioizvorna plastika nastaje iz bio uzgojina, a cijeli taj proces uzgoja i prerade ekološki je nepovoljniji od uobičajenih naftno-petrokemijskih procesa prerade nafte (povećana potrošnja vode, povećano korištenje umjetnih gnijiva, pesticida i herbicida, povećana emisija CO₂)
- proces proizvodnje bioplastike je višestruko skuplji od klasičnog procesa proizvodnje iz fosilnih izvora te je time i konačni plastični proizvod višestruko skuplji (4 do 5 puta)
- prijeti opasnost da zemljoradnici prijeđu s proizvodnje ljudske i stočne biljne hrane na isplativiji uzgoj biljaka za bioplastiku što će neminovno dovesti do poskupljenja hrane
- biorazgradljiva plastika u pravilu je klasična plastika u koju su umiješani aditivi za brži početak razgradnje i ubrzanje samog procesa razgrađivanja
- biorazgradnjom se gubi prednost plastike - mogućnost recikliranja, pa će to dovesti do povećane potrošnje sirovinske osnove - i bioizvorne, i fosilne, jer nafta ili prirodni plin neće biti iskorišteni onoliko koliko današnji moderni naftno-petrokemijski procesi omogućavaju
- biorazgradljiva plastika da bi se biorazgradila također mora biti prikupljena, odvojena, i podvrgnuta posebnim uvijetima na odlagalištima (temperatura veća od 65 ^oC, i kontrolirana vlažnost), pa se postavlja pitanje čemu sav taj proces i trošak da bi plastika "nestala" kada bi se s istim sustavom prikupljanja (bez održavanja posebnih uvijeta na odlagalištima) moglo istu tu otpadnu plastiku reciklirati (i time uštediti sirovine) ili energijski oporabiti (bilo da se iskorištava za dobivanje toplinske energije, bilo da se u modernim procesima pretvara ponovno u gorivo)
- biorazgradljiva plastika ne može se reciklirati, odnosno bilo bi to suludo raditi, jer tko zna kada proces razgradnje može započeti u nekom plastičnom proizvodu kod kojeg nam je važna trajnost
- biorazgradljivost plastike stvara lažni dojam kod potrošača plastičnih proizvoda - pojednostavljeno rečeno, "slobodno baci, samo će se razgraditi" - što nije istina

Ipak, bioplastika ima i svojih prednosti:
- bioizvorna plastika omogućava razvoj zamljoradnje u ruralno nerazvijenim područjima
- potiče brojna znanstvena istraživanja na području agrokulture, ali i kemijske tehnologije
- biorazgradljiva plastika može se iskoristiti za određene proizvode kod kojih je bilo koji drugi proces konačnog zbrinjavanja neisplativ ili nemoguć (npr. pelene za djecu i odrasle) ili je upravo cilj da se nesmetano razgrade bez opterećenja svoje okoline (kirurški konci, kapsule lijekova)

Krajem prošle godine je Društvo za plastiku i gumu organiziralo savjetovanje "Bioplastika - danas i sutra" na kojem su hrvatski i strani stručnjaci progovorili o ovoj temi. Zbornik radova objavljen je na web stranicama časopisa Polimeri, i može se pronaći na sljedećem LINKU.

Kako je ova teme zanimljiva, a izgleda da će još duže vremena biti (barem dok ne izađu na vidjelo sve negativne karakteristike i njihove posljedice - nadam se) odlučio sam na jednom mjestu objediniti sve te članke i prezentacije te sve to sistematizirati pod odvojenim pregledom sadržaja čiji link BIOPLASTIKA možete naći u boxu s lijeve strane.

Započeti ću s predstavljanjem savjetovanja - prenijeti ću članak mr.sc. Maje Rujnić Sokele koji je objavljen u Polimerima i u časopisu IRT, a zatim i najzanimljivije prezentacije.