Plastično je fantastično

Kako me u posljednje vrijeme "pritišću" razno razni napadi na plastiku i njene sastojke, "otrovnost i kancerogenost" plastike te sve te silne "alarmantne opasnosti" po ljude, životinje, okoliš, pa tim slijedom i na čovječanstvo i civilizaciju, Prirodu i Zemlju, potražio sam istraživanja koja govore o stvarnim razmjerima tih opasnosti. Kao što ste imali prilike vidjeti u prošlom postu: "Podaci opovrgavaju napade na BPA" dr.sc. Justin Teeguarden proveo je analitičko istraživanje u kojem je analitički obradio 150 studija koje se bave utjecajem BPA na ljudski endokrini sustav, te zaključio da su razine koje se navode u svim tim studijama znatno niže - deset do tisuću puta niže od koncentracije BPA koje bi mogle značajnije se vezati na četiri od pet ključnih estrogenih receptora, a da bi prouzročili ikakav biološki učin.

Tražeći dalje, naišao sam da je dr. sc. Teeguarden u lipnju 2011. objavio rezultate istraživanja "Twenty-four hour human urine and serum profiles of bisphenol a during high-dietary exposure" (24 satno kretanje koncentracija BPA u mokraći i krvi tijekom pojačane prehrane). Dr. sc. Justin Teeguarden je bio vodeći istraživač u timu u kojem su još sudjelovali: Calafat, A.M., Ye, X., Doerge, D.R., Churchwell, M.I., Gunawan, R. i Graham, M.K..

Ukratko, navedeno istraživanje provedeno je na 20 dobrovoljaca koji su tijekom 24 sata pojačano konzumirali ciljanu konzerviranu hranu (konzervirano meso, povrće i voće) te time značajno unosili BPA u svoj organizam. Tom prilikom su prosječno unijeli 0,27 µg BPA / kg tjelesne težine, što je 21 % više od izloženosti 95 % prosječnih Amerikanaca pri normalnoj dnevnoj konzumaciji hrane. Krv i urin su kontrolirani svaki sat s ciljem da se utvrde koncentracije BPA kao nevezanog bioaktivnog monomera te provjeriti jesu li te koncentracije BPA dovoljno velike odnosno snažne da zamijene aktivnost estrogenih receptora u ljudskom organizmu. Takvom prehranom dobrovoljaca, utvrđeno je da su isti imali 1,3 do 3,9 puta veću koncentraciju BPA u krvi i urinu no što je ima 95 % prosječnih Amerikanaca. Utvrđeno je da je koncentracija u krvi volontera prosječno 42 puta niža od koncentracije BPA u njihovoj mokraći, a da je od 320 uzoraka njih 83 % bilo ispod granice detekcije (LOD - limit of detection) te se nije niti moglo analizirati ikakvo farmakokinetičko djelovanje.

Cijelu studiju možete pročitati na sljedećem LINKU.

Sve u svemu, pojednostavljeno rečeno, čak i s povećanim unosom konzervirane hrane, koja ima veću koncentraciju BPA zbog ambalaže, u najvećem dijelu ne dolazi do mjerljivih koncentracija BPA u krvi ispitanika te se time može potvrditi da je prosječan unos BPA kroz konzerviranu hranu ili iz polikarbonatnih bočica toliko nizak da nema nikakvog djelovanja na ljudski endokrini sustav.

Međutim, poznatog suradnika i kolumnistu američkog časopisa Forbes Trevora Butterwortha iznenadila je činjenica da ovakvo istraživanje uopće nije pobudilo pažnju medija. Evo što je napisao:

Trevor Butterworth
25. srpnja 2011.

"Veličanstveno znanstveno" istraživanje o BPA ima fantastične nalaze:
Zašto mediji to ignoriraju?

Istraživanje koje je vodeći svjetski endokrinolog opisao kao "prekrasno osmišljeno i provedeno" s "fundamentalno važnim implikacijama" za javno zdravstvo, jednostavno nije priraslo srcu medijima, unatoč činjenici što je dalo ključni odgovor na jednu od najvećih znanstvenih kontroverzi u prošlom desetljeću.

Istraživanje - u koje su bili uključeni istraživači Pacific Northwest National Laboratory, jednog od najistaknutijih državnih istraživačkih institucija, Centarima za kontrolu i prevenciju bolesti (Centers for Disease Control and Prevention) te Američku agenciju za hranu i lijekove (FDA - U.S. Food and Drug Administration) - bilo je prvo o praćenju koncentracije BPA u ljudskoj krvi i urinu kod dobrovoljnih ispitanika koji su tijekom 24 sata konzumirali značajne količine konzervirane hrane kod koje je povećana koncentracija bisfenola A (BPA). Objavljena je u vodećem svjetskom toksikološkom časopisu Toxicological Science, a sažetak je u digitalnom obliku, prije tiskanog formata, objavljen 24. lipnja 2011. na sljedećem LINKU.

Kao vodeći autor, Justin Teeguarden je naglasio da je determinacija vremenskog razdoblja (24 sata) vrlo važna zbog toga što je naša izloženost BPA uglavnom tijekom dana iz hrane, a to znači da koncentracije u krvi i urinu rastu i padaju tijekom dana ovisno o konzumaciji hrane. Kontinuiranim uzimanjem uzoraka krvi i urina od dobrovoljaca, Teeguarden i njegovi suradnici bili su u stanju stvoriti sveobuhvatnu sliku ljudske izloženosti BPA tijekom dana i je li biološki aktivni BPA mogao doći do našeg unutarnjeg tkiva.

A ipak, mediji su ignorirali zapanjujući zaključak - koji je dvostruko provjeren prije no što je objavljen, a koji je potpuno preokrenuo sve ono što je do tada tisak objavio za javnost o toj učestaloj kemikaliji.

"Ukratko", kaže Teeguarden, "sada možemo reći da je kod odrasle ljudska populacije koja je izložena čak i vrlo visokim prehrambenim razinama, koncentracija bioaktivne forme BPA tijekom dana ispod mogućnosti detektiranja, i reda veličine koji je niži od one koja uzrokuje učine kod glodavaca izloženima BPA".

Istraživanje je u potpunosti financirano od strane Ministarstva zaštite okoliša (Environmental Protection Agency - EPA), obzirom da je analitički dio dvostruko obavljen u druga dva vladina laboratorija kako bi se osigurala dodatna točnost. Istraživači su koristili najosjetljivije moderne tehnike za utvrđivanje koncentracije BPA koje koriste Centri za nadzor bolesti (Centers for Disease Control - CDC) - kao što je tekuća kromatografija na trostrukim masenim spektrometrima (Liquid Chromatography Triple Quadrupole Mass Spectrometers - LC/MS/MS), a koji koriste dvodimenzionalnu tekuću kromatografiju (ukoliko ste baš znatiželjni). Štoviše, ovo novo istraživanje potvrdilo je rezultate ranijih nezavisnih istraživanja koja su utvrdila da se BPA brzo apsorbira, detoksinira i eliminira iz ljudskog organizma.

Wolfgang Dekant - profesor toksikologije na Sveučilištu u Wurzburgu u Njemačkoj, koji je suautor procjene rizika BPA Europske unije (European Union’s 2006 risk assessment of BPA) provedene 2006. godine, zapisao je da Teeguardenovo istraživanje potvrđuje ranije rezultate radova o toksokinetici kemikalija (ponašanju otrova u organizmu), koji su napravljeni za Europsko direkciju za sigurnost hrane (European Food Safety Authority) i za američku Agenciju za hranu i lijekove (Food and Drug Administration) - kako BPA prolazi kroz ljudsko tijelo.

Profesor Jan Hengstler - voditelj toksikološkog odjela Leibniz istraživačkog centra za radni okoliš i ljudski faktor Sveučilišta u Dortmundu, izjavio je: "Ovo je interesantno i važno istraživanje zbog sljedećih razloga: neka ranija istraživanja sugerirala su vrlo visoke koncentracije BPA u ljudskoj krvi, u rasponu od 1,4 do 19,2 nM (Vandenberg, Chahoud et al. 2010.). Tako vrlo visoka koncentacija BPA u krvi pretpostavlja oralnu izloženost koja je 2 do 3 puta veća od procijenjenih u biomonitoring istraživanjima. Ukoliko je to istina, bilo bi kritično".

"Ali", kako naglašava profesor Hengstler: "ovo istraživanje jasno pokazuje da rezultati istraživanja Vandenberga i suradnika iz 2010. godine nisu vjerojatni". Teeguarden i suradnici, odredili su koncentraciju BPA u krvi kod 20 pojedinaca koji su konzumirali hranu s visokim sadržajem BPA (točna izloženost određena je mjerenjem sadržaja BPA u urinu). Utvrđeno je da je koncentracija BPA u krvi ispod mjerne razine od 1,3 nM".

Što s druge strane znači, kako kaže profesor Richard Sharpe - glavni istraživač nezavisnog medicinskog centra za reproduktivnu medicinu Velike Britanije (Independent Medical Research Center’s Center for Reproductive Health) i član organizacija WHO-a (World Health Organisation - Svjetske zdravstvene organizacije) i FAO (Food and Agriculture Organisation - Svjetske organizacije za hranu i poljoprivredu) "stručno povjerenstvo za procjenu zdravstvenih rizika i istraživačkih prioriteta Bisfenola A potvrdilo je ono što su što pokazali rezultati Teeguardenovog istraživanja da većina efekata uočenih u istraživanjima na životinjama vjerojatno nisu relevantni za ljude jer su uključivale znatno više isloženosti BPA".

Profesor Sharpe objašnjava logiku "što je Teeguarden s timom obrazložio u Diskusiji (dijelu studije) je da su uzeli jedan primjer iz literature vrlo kvalitetnog istraživanja na životinjama (Neonatal exposure to estradiol/bisphenol A alters promoter methylation and expression of Nsbp1 and Hpcal1 genes and transcriptional programs of Dnmt3a/b and Mbd2/4 in the rat prostate gland throughout life - Indukcija pre-kancerozne lezije u prostati štakora nakon novorođenačke izloženosti BPA-u) u kojoj je izloženost BPA izmjerena i koja je potvrdila da čak i kod takvog scenarija, bi trebalo zaključiti da takvi učini ne bi trebali imati posljedice na ljude, sve dok je naša osjetljivost na BPA efekte 10 do 10.000 puta veća nego je to kod štakora. Nema dokaza za takvu razliku, i na temelju mogućih mehanizama djelovanja u prostati, ovo izgleda kao vrlo malo vjerojatno."

Teeguarden se slaže s time. "Mislio sam o tome na taj način, životinjski model na koji sam se pozvao je osmišljen kako bi bio daleko osjetljiviji na indukciju pre-kancerozne lezije u prostati s estrogenim kemikalijama od normalnog kod štakora ili čovjeka. Primjer sustava kao što je taj koristan je za postavljanje mehanističkih pitanja kao što su 'mogu li izloženosti ovom spoju u ranom dobu života imati utjecaj na osjetljivost na pojavu tumora u kasnijim fazama života?', ali nije pogodan za određivanje hoće li BPA uzrokovati tumor kod normalnih pojedinaca kod normalnih razina ljudske izloženosti. To je isto kao kad bi ste uzeli psa kao model za utvrđivanje pitanja 'može li uho čuti zvukove visokih frekvencija'? Odgovor može biti 'da", ali taj odgovor se ne može primijeniti za čujnost čovjeka koja je znatno niža od one kod psa. Za mene, jednostavan zaključak je da ako je koncentracija bioaktivnog BPA u krvi znatno niža od granice osjetljivosti životinjskih modela, učinci u općoj populaciji čine se malo vjerojatnim. To je utješna vijest. Ako su krvni estrogeni javno zdravstveni problem, onda je vrijeme priznati da su ostale kemikalije još puno važnije."

Rezultati Teeguardenovog istraživanja također su naglasili i drugi problem, kojeg su mediji i mnogi BPA istraživači zanemarili: kontaminacija uzorka na razini sveprisutnih tragova BPA.

"Ne znam niti jedno biomonitoring istraživanje koje je ponovilo svoja mjerenja BPA u krvi i urinu ljudi pod kontroliranim uvjetima, kao što smo to mi učinili", naglasio je Teeguarden. "Mnoga, ako ne i sva, istraživanja koristila su samo jedan uzorak krvi ili urina. Naši rezultati su u suprotnosti s rezultatima tih studija koje su utvrdile znatno više razine bioaktivnog BPA u ljudskoj krvi. Utvrđene razine su, po našem razumijevanju izloženosti, apsorbcije i eliminacije kod ljudi i drugih primata - neočekivane. Najjednostavnije objašnjenje za taj ogroman raskorak, koji je i potvrđen kod ponovljenih ispitivanja uzetih uzoraka u nezavisnim laboratorijima, je da je zbog nepažnje došlo do kontaminacije za vrijeme prikupljanja uzoraka ili njihove obrade."

Istraživači Centara za kontrolu bolesti (CDC), Ministarstva zaštite okoliša (EPA) i Agencije za hranu i lijekove (FDA) u više navrata su istaknuli da je unatoč jasnom upozorenju kod rezultata istraživanja kontaminacije pasa s BPA (Determination of bisphenol A in canned pet foods) , da su ti rezultati od strane određene grupe znanstvenika opetovano pretjeravani, a sve u cilju potvrđivanja njihove teze o "ljudski relevantnoj dozi". Čak i stručne publikacije, koje bi to trebale poznavati puno bolje, kao što je Chemical and Engineering News, nisu uzeli u obzir pouzdanost metode izračuna izloženosti BPA, već su se oslonili na najnovije priče o BPA koristeći "procjene koje su dobili od endokrinologa" o izloženosti odraslih osoba, a koje su 2500 puta veće od procjena koje je sačinio Centar za kontrolu bolesti (CDC) koje su rezultat biomonitoringa općenito kemikalija u različitim populacijama.

To je jedan od razloga zašto su Teeguardenove analize krvi i urina duplicirane i dva odvojena vladina laboratorija koja inače imaju značajno iskustvo u mjerenju kontaminata okoliša na razini tragova: u borbi s brojevima, istraživanje koje je s tolikom pažnjom provedeno s toliko dvostrukih provjera rezultata prije no što su objavljeni, svakako ima svoju veći znanstvenu težinu od istraživanja koja nisu provela takve nezavisne provjere.

"Ovo je ono što ja nazivam klasičnim istraživanjem", izjavio je profesor Sharpe, "izvrsno koncipirana i provedena s jasno vidljivim rezultatima (koji su dobro usklađeni s većinom objavljenih podataka) koji sa sobom nose fundamentalno važne implikacije".

"Po mom mišljenju", rekao je profesor Hangstler "ovo je istraživanje dobro osmišljeno i pažljivo provedeno. Daje realističnu kvantifikaciju koncentracija BPA u krvi i mokraći te daje doprinos ukupnom dojmu da izloženost BPA ne predstavlja rizik po zdravlje za opću populaciju".

Istovremeno kad su utvrđeni i objavljeni podaci da je BPA ispod razine detekcije u ljudskoj krvi, potpuno suprotno, u medijima se povećavaju napadi s alarmantnim porukama o BPA (koje su potaknute s alarmantnim rezultatima koji se temelje, kako je sada utvrđeno, na nerealnim rezultatima životinjske izloženosti kemikalijama), također pokazuju kako regulacijske agencije kao što su Centar za kontrolu bolesti (CDC), Ministarstvo zaštite okoliša (EPA) i Agencija za hranu i lijekove (FDA) i njima odgovarajuće europske i azijske organizacije*, pažljivo slijede konzistentne protokole za evaluaciju potencijalnih opasnosti kemikalija i bili su u pravu čineći to.

Doista, profesor Sharpe je bio vrlo kritičan u akademskim publikacijama, ali i u javnim medijima u Britaniji, na grupu najčešće američkih znanstvenika koji su inzistirali da je BPA smrtonosna kemikalija - i čije su izjave rastrubljene od strane ekoloških aktivista, novinara i pojedinih političara (kao što je demokratska senatorica Diane Feinsten iz Kalifornije), bez obzira na kritike i odbijanja od regulatornih agencija širom svijeta. To je upravo razlog zašto profesor Sharpe diskusiju o rezultatima Teeguardena i njegovih suradnika u objavljenoj studiji, naziva "fantastično znanstvenom i upozoravajućom".

"Koristio sam riječ 'fantastična' jer je toliko BPA istraživanja interpretirano bez upozorenja ili s nedovoljno znanstvenih ekstrapolacija i pretpostavaka. Upravo je osvježavajuće vidjeti oprezne znanstvenike u svom poslu, i čine to drugačije od ostalih. Aplaudiram im." - izjavio je profesor Sharpe.

Na žalost, da su Teeguarden i njegovi suradnici utvrdili suprotno - visoku razinu BPA u krvi i mokraći ispitanika, te da su utvrdili da je to opasno po ljudsko zdravlje, umjesto što su utvrdili da je razina BPA ispod granice detekcije, mediji bi im pljeskali, umjesto da ih, kao sada, igrnoriraju.



Napomene:
Linkovi u tekstu ubačeni od strane autora bloga, kako bi zainteresirani čitatelji mogli dobiti širu i potpuniju sliku o navedenom istraživanju kao i o ocjenama svjetskih institucija o rezultatima navedenog rada.

* O Bisfenolu A je već pisano na ovom blogu - post Bisfenol A (BPA), a posebno je obrađena regulativa i ocjene mjerodavnih institucija širom svijeta. Tom prilikom zaključeno je da su sigurnosni standardi širom svijeta, uključujući i američku Food and Drug Administration (FDA) (Agenciju za hranu i lijekove), Health Canada (Kanadska uprava za zdravlje), European Food Safety Authority (EFSA) (Europsku upravu za sigurnost hrane) i Japanese National Institute of Advanced Industrial Science and Technology (Japanski nacionalni institut za napredne znanost u industriji i tehnologiju) suglasni da temeljem dobivenih znanstvenih dokaza koji su dostupni iz najnovijih procjena rizika o opasnostima BPA - unos BPA u organizam u propisanim granicama ne predstavljaju opasnost za zdravlje i to svim dobnim skupinama, uključujući i dojenčad.



Izvori:
"'Majestically Scientific' Federal Study On BPA Has Stunning Findings: So Why Is The Media Ignoring It?", Trevor Butterworth, članak u Forbesu, 25. srpnja 2011.
"Twenty-four hour human urine and serum profiles of bisphenol a during high-dietary exposure", istraživanje J.G.Teeguarden i suradnici, 10. srpnja 2011.