Plastično je fantastično

Kada su 2010. godine neke udruge zelenih u Maleziji pokrenule akciju i postavile zahtjeve da se ili zabrane jednokratne plastične vrećice ili da se zbog "nerješivog" problema smeća uvedu biorazgradljive vrećice, javnosti se obratio predsjednik Udruženja proizvođača plastike (Malaysian Plastics Manufacturers Association) g. Lim Kok Boon sa sljedećim pismom obavljenim u svim dnevnim novinama i u časopisu udruženja "Malasyan Plastics Digest":

Trebamo li zaista zabraniti plastične vrećice?

Idemo pažljivo razmotriti s kojim ekonomskim i znanstvenim činjenicama raspolažemo:

1. Je li RAZGRADLJIVOST dobra za okoliš?

Možda je jedna od najčešćih negativnih percepcija plastičnih vrećica ta da "nisu razgradljive" i da je to loše, tako implementirajući da je "razgradljivost dobra". Pa, je li razgradljivost dobra? Osim toga, prisutna je i percepcija da plastične vrećice čine značajni udio na našim odlagalištima te da ispuštaju otrovne plinove odnosno da se iz njih cijede otrovne kemikalije.

Ovdje želimo izdvojiti citat iz studije Australskog Ministarstva zaštite okoliša, voda, prirodniih bogatstava i umjetnosti (Australian Department of Environment, Water, Heritage and the Arts):

(i) "Naše savjetodavno istraživanje: "Utjecaj razgradljivih vrećica u Australiji" ("The Impact of Degradable Plastic Bags in Australia") utvrdilo da je moguće da postoje samo neke manje pojedinačne prednosti koje se ostvaruju ukoliko se odlažu na odlagališta, ali generalno prednosti nema. To je stoga što mikroorganizmi ne mogu preživjeti u suhe i uvijete slabe prisutnosti kisika koji uobičajeno vladaju na odlagalištima. Sve vrste razgradljivih tvari, uključujući hranu i papir, pronađene su "mumificirane" i sačuvane, nerazgrađene u takvim uvjetima na starim odlagalištima. Čak i ako razgradljiva tvar se i razgradi, činjenica da se takav proces odvija u uvjetima nedostatne količine kisika, znači da će se tom prilikom emitirati metan CH4 - staklenički plin.

(ii) "Plastične vrećice koje se obično zamjenjuju biorazgradljivim vrećicama čine zanemarivi volumski udio u smeću koje se odlaže na odlagalištima, a većina plastike je inertna i ne nema otrovnih emisija ili ispuštanja."

Istina je dakle da razgrađivanje u anaerobnim uvjetima uzrokuje ispuštanje metana koji je snažan staklenički plin. Iz toga se može zaključiti da stoga razgrađivanje nije dobro.

S druge strane, nerazgradljivost plastike je dobra i u stvari dobra za okoliš jer predstavlja formu vezivanja ugljika u molekularnoj strukturi plastičnog materijala (sekvestracije ugljika) bez emitiranja ugljičnog dioksida ili metana.

To je dakle ironija da se danas mnogi bave pitanjima razgradljivosti čiji proces emitira ugljični dioksid (CO2) ili plin metan (CH4), a da se istovremeno troše milijuni, pa i milijarde dolara na programe iznalaženja načina kako ugljik vezati i spremiti da ne završi u atmosferi.

Plastične vrećice uglavnom su napravljene od polietilena (C2H4) koji se sastoji od ugljika i vodika. Pa čak i kada plastika završi na odlagalištima, zbog svojih neotrovnih svojstava i nerazgradljivosti, neće doći do ispuštanja nikakvih otrovnih plinova u zrak niti do kontaminacije tla zbog cijeđenja otrovnih kemikalija.

2. Plastične vrećice protiv papirnih vrećica

Istraživanje je pokazalo da plastične vrećice ostavljaju manji ugljikov trag nego papirnate vrećice. Zabrana plastičnih vrećica posljedično će dovesti do većeg korištenja papirnatih vrećica i naštetiti će našim mogućnostima recikliranja. Akcija Ministarstva zaštite okoliša "Dan bez plastičnih vrećica" dovesti će do povećanja korištenja papirnatih vrećica, što znači veću sječu drva i povećanje emisija stakleničkih plinova, a kao posljedicu toga i globalno zatopljenje. Proračuni životnog ciklusa papirnatih, kompostabilnih i klasičnih plastičnih vrećica (navedeni u donjoj tablici) pokazuju da se za proizvodnju papirnatih vrećica troši više energije, fosilnih goriva i vode nego za proizvodnju plastičnih vrećica. Papirne vrećice uzrokuju veću emisiju stakleničkih plinova od plastičnih vrećica.


Izvor: Boustead Report by Boustead Consulting & Associates Ltd for Progressive Bag Alliance

U gornjoj tablici prikazan je ukupni utjecaj pojedinih vrećica, pa je vidljivo da plastične vrećice imaju manji utjecaj i to:



Plastične vrećice troše 91 % manje energije da bi bile recikliranje i proizvode 60 % manje stakleničkih plinova od papirnatih vrećica. Proizvodnja papira proizvodi tisuće litara otpadne vode, a isto tako i recikliranje papira. Opterećenja ljudi i strojeva kao i troškovi u proizvodnji papira su vrlo visoki, a ne treba zaboraviti i opterećenja koja imaju drvosječe i ljudi rade u blizini svih onih kemikalija koje se koriste u proizvodnji papira. U usporedbi s time, plastika je efikasnija i za proizvodnju je potrebno manje energije te može biti jednostavno i uspješno reciklirana. Korištenje plastike treba smanjiti (Reduce), plastiku treba reciklirati (Recycle) i onda je ponovno koristiti (Reuse) To su činjenice.

3. Jesu li višekratne vrećice sigurne?

Istraživanje kojeg je proveo kanadski laboratorij Sporometrics iz Toronta, objavljeno 2009. godine, utvrdilo je da "analize jasno potvrđuju zabrinutost da VIŠEKRATNE VREĆICE mogu postati aktivno stanište mikroba i gljivica, plijesni i koliforma. Studija nam predočava čvrste dokaze da višekratne vrećice mogu predstavljati značajan rizik sigurnosti hrane koja se u tim vrećicama donosi kućama iz trgovine. Rezultate istraživanja objavilo je i Ministarstvo zdravlja Kanade na sljedećem LINKU 1 i LINKU 2.

4. Lekcije naučene iz slučajeva Irske i San Francisca

Slijede lekcije koje su naučene iz zemalja / gradova koji su uveli zabranu ili taksu na plastične vrećice ili su promovirale politiku "ponesi svoju vrećicu" (BYOB - bring-your-own-bag)

a) Irska

Čak i kada plastične vrećice nisu dostupne kupcima prilikom kupnje u trgovinama, one su ipak potrebne kako bi smo u njih bacili smeće. Tako daće svaka zabrana ili uvođenje takse na trgovačke plastične vrećice, povećati potrošnja plastičnih vrećica za smeće, koje sada kupci moraju kupovati.

Često spominjan podatak da je 2002. uvođenjem takse od 15 penija smanjena potrošnja plastičnih vrećica za 90 %, mora biti promatran u odnosu na činjenicu da je za 400 % porasla proizvodnja plastičnih vrećica za smeće. Do 2006. godine, unatoč taksi na vrećice, njihova potrošnja povećana je za 20 %, pa su zakonodavci povećali taksu sa 15 na 20 penija. Niti to povećanje nije dalo željene rezultate, pa se sada razmatra povećanje na 30 do 40 penija.

Ono što je očito iz ovog slučaja, potrošači su spremni platiti 20 penija za plastičnu vrećicu i to potvrđuje da im plastična vrećica zaista treba. Stoga se može ocijeniti da su takve takse u stvari kaznene i samo će uzrokovati poteškoće potrošačima.

b) San Francisco

San Francisco je zabranio jednokratne plastične vrećice u studenom 2007. godine, između ostalog, potičući građane da prijeđu na višekratne vrećice. Istraživanje čiji su rezultati objavljeni u rujnu 2008. godine potvrdila je da se je samo manji dio potrošača prebacio na višekratne vrećice, odnosno torbe, a većina je umjesto zabranjenih plastičnih počela koristiti papirnate vrećice i time su prouzročili još i veću štetu okolišu. Također, provjera uličnog smeća koja je provedena 2008. godine (San Francisco Streets Litter Re-Audit 2008) pokazala je da se je udio plastičnih vrećica u uličnom smeću povećao s 0,60 % na 0,64 % nakon uvođenja zabrane. To prvenstveno potvrđuje da plastične vrećice čine zanemarivo mali udio u uličnom smeću te da zabrana uopće nije pridonijela smanjenju smeća na ulicama San Francisca.

5. Plastika kao energijski učinkoviti materijal

Za ukupnu proizvodnju svjetske plastike, uključujući i plastične vrećice, troši se 4 % ukupne potrošnje nafte. Istovremeno, najviše se nafte troši za transport (45 %) te za proizvodnju toplinske i električne energije (42 %). Dakle, potpuno je pogrešno shvaćanje da će proizvodnja proizvoda od lagane plastike smanjiti zalihe nafte.


Na slici: Potrošnja fosilnih goriva: 42 % za proizvodnju toplinske i električne energije, 45 % za transport, 5 % za ostale potrebe, 8 % ukupno za kemijsku i petrokemijsku proizvodnju gdje je 4 % za proizvodnju plastike, što u stvari drugim potrošačima nafte (transport, grijanje) omogućava da postanu energijski učinkovitiji (Izvor: IEA - podaci za 1995.)

U stvari, zbog svoje male težine, plastične vrećice su energijski učinkovite i doprinose održavanju ograničenih izvora energije.

6. Plastične vrećica su 100 % reciklabilne

Plastične vrećice su u potpunosti reciklabilne i dobiveni reciklat može se upotrijebiti za cijeli niz primjena. Tvrditi da recikliranje nije moguće ili da je u beznačajnim količinama je netočno jer trenutni sustav recikliranja je profitabilan i bez državnih subvencija.

7. Analiza životnog ciklusa (Life Cycle Assessment (LCA)

I na kraju, u određivanju koji će materijal za pakiranje biti najbolji izbor, nužno je izmjeriti sve parametre, počevši od početnog stupnja pridobivanja sirovine (od koljevke) pa sve do kraja uporabnog vijeka (do groba). Ta analiza "od koljevke do groba" poznata je i kao analiza životnog ciklusa (Life Cycle Assessment (LCA), i suštinska je za prosudbu kako i koliko neki proizvod utječe na okoliš.

Plastične vrećice - što se tiče ukupne potrošnje energije, potrošnje fosilnih goriva, zapremnine i težine otpadnog materijala te emisije stakleničkih plinova - imaju najmanji utjecaj na okoliš u usporedbi s ostalim materijalima za pakiranje.

8. Plastične vrećice mogu se ponovno koristiti

Preko 80 % plastičnih vrećice se višekratno koristi, najčešće je njihovo ponovno korištenje kao vrećice za smeće, pa će stoga neželjena posljedica zabrane korištenja plastičnih vrećica, ili uvođenje taksi na plastične vrećice, biti će dodatno financijsko opterećivanje potrošača koji će u tom slučaju početi kupovati plastične vrećice za smeće. Stoga, ne vidi se nikakvo smanjenje plastičnih vrećica koje završavaju na smetlištima - jer je otpad u trgovačkim plastičnim vrećicama zamijenio otpad u plastičnim vrećicama za smeće.

9. Bacanje otpada

Niti jedan materija, bio on plastika ili papir, ne odbacuje se sam od sebe. Neodgovorno odbacivanje smeća je problem ponašanja i nije uzrokovan činjenicom je li vrećica napravljena od plastike. Ukoliko vlasti žele nešto učiniti za okoliš, nužno je poduzeti strože mjere za one koji neodgovorno bacaju smeće te stvarati uvijete za odvojeno prikupljanje i recikliranje svih materijala iz otpada, uključujući i plastiku.

Stoga je ovo udruženje provelo široku akciju u javnosti, prvenstveno među školskom djecom - "Don't be a Litter Bug" (u slobodnom prijevodu "Ne budi virus smeća").





10. 3R (Reduce - smanji, Reuse - ponovno upotrijebi, Recycle - recikliraje) je RJEŠENJE

Fraza "zabranimo vrećice" je zvučna, ali nije rješenje. To je samo prijedlog koji će postići da se neki ljudi ili udruge osjećaju bolje - umjesto da rade bolje. U stvari, čine više štete.

ČINJENICA je da smo SVI mi protiv prekomjerne upotrebe ambalaže, UKLJUČUJUĆI I PLASTIČNE VREĆICE. I svi bi trebali dati doprinos da se vrećice više puta koriste, da se recikliraju te da ih u trgovinama ne uzimamo više no što nam je nužno potrebno. To je pravi način kako bi se obuzdala prekomjerna potrošnja plastičnih vrećica. Krivi način je zabranjivati jer time ignoriramo ČINJENICE, širimo strah i uzrokujemo poteškoće za potrošače- Svako rješenje o tom problemu mora biti utemeljeno u stvarnosti i u skladu s činjenicom da će zabrana plastičnih vrećica imati negativan utjecaj na okoliš. Upravo zbog okoliša, nema razloga za zabrane.

Nemojmo zabranjivati vrećice, upotrijebimo dokazane činjenice ispravno i uvrećimo zabrane.

Lim Kok Boon - predsjednik MPMA

Eto, tako zbore u dalekoj Maleziji. I to je još jedna potvrda da se širom svijeta sve više i više ukazuje na neželjene posljedice uvođenja zabrana ili dodatnog oporezivanja jednokratnih plastičnih vrećica. Hrvatsko Društvo za plastiku i gumu ovim problemom bavi se već gotovo 20 godina i kontinuirano i uporno ukazuje na nelogičnosti i svekolike opasnosti takvih mjera. U okviru stvaranja zajedničke osnove za potpisivanja Pisma namjere sa Zelenom listom, članovi DPG-a su definirali i koncept 5R (Reduce, Reuse, Renew, Recycle, Recover - dakle: smanji, ponovno upotrijebi, obnovi, recikliraj (mehanički oporabi) i oporabi do preostatka). Kao što se ima prilike vidjeti i širom svijeta se promiču te ideje, bilo da su 3R (kao u gore spomenutoj Maleziji), bilo da su gotovo podudarni kao s onima na Filipinima, bilo da su sprovedeni u praksi kao što je to u Skandinavskim zemljama i Japanu.




Izvori podataka:
Malaysian Plastics Manufacturers Association
Malasyan Plastics Digest
Studija: The Impact of Degradable Plastic Bags in Australia
Studija: Life Cycle Assessment for Three Types of Grocery Bags
Ministarstvo zdravlja Kanade - Health Canada Reminds Canadians to Avoid Cross-Contamination When Using Reusable Grocery Bags and Bin
Ministarstvo zdravlja Kanade - Food Safety Tips for Reusable Grocery Bags and Bins
Akcija: BYOB - bring-your-own-bag
Studija: San Francisco Streets Litter Re-Audit 2008
International Energy Agency
Akcija: Don't be a Litter Bug
Treehugger.com: No Bag Ban in Sweden: Instead, More Plastic Recycling
The Guardian - Japan streets ahead in global plastic recycling race