Plastično je fantastično

četvrtak, 14.06.2012.

Održana tribina u EU Domu

Zašto porez na najekološkije vrećice?

Uvodno predavanje održao je prof.dr. Igor Čatić:

Poštovani sudionici Tribine. Poštovana gospođo Bačić!

Na Tribini govorit će nas troje (slika 1).

Photo by: T.Toth

Kako je došlo do odluke da se održi Tribina jer se ona održava u potpuno različitim uvjetima od onih kada je ona dogovorena.

U Vjesniku je još 6. svibnja 1993. upozoreno na djelovanje inozemnih organizacija koje pronalaze vrhunska imena da promiču ciljeve na području o kojem nemaju pojma. To je bio slučaj s plastičnim vrećicama. Nastavilo se to povremeno. Prva sljedeća ozbiljna akcija bio je početkom 2011. napad jedne, tada pozicijske stranke ili partije svejedno. Sve temeljeno na mitovima. U Europskom domu je početkom 2011. organizirana Tribinu na kojoj je pokretač hajke shvatio da plastične vrećice ne zagađuju već onečišćuju okoliš. Sredinom kolovoza 2011. čelnik zagrebačke organizacije jedne od stranaka sadašnje vladajuće, dakle Kukuriku koalicije saziva pod hitno konferenciju za medije i copy-paste ponavlja stavove onog čelnika od ranije. Kada se sve manje-više smirilo, dolazi zapravo očekivana bomba. Poznata ekofeministica, u tom trenutku ministrica Zaštite okoliša, dr. M. Holy najavljuje ekološki porez u visini od 5,4 tisuća %.

Sada su se konačno probudili svi. Osobno sam napisao u Vjesniku 29. svibnja tekst Čemu strah od plastičnih vrećica. Dva dana kasnije 1. program Hrvatskoga radija emitira razgovor sa mnom pod nazivom Porez na plastične vrećice u trajanju od 25 minuta. Internetski tjednik Hrvatski fokus objavljuje 1. lipnja tekst Dvanaest mitova o plastičnim vrećicama. Kako imam vlastitu mrežu, poslao sam dva navedena članka primateljima moje pošte. Gospođa Renata Bačić je pročitala ta dva teksta. Kako je već znala neke pojedinosti, draga projektna voditeljica nas je pozvala 4. lipnja da organiziramo javnu raspravu. Prihvaćeno s predloženim sastavom.

I onda se počinje vrtjeti. U srijedu 6. lipnja dva TV nastupa. Onaj večernji, Otvoreno se pretvara u javno smaknuće Ministrice. Dalje znamo. Međutim treba jasno kazati. Ni Valčić iz HŽ-a, ni šef mafije zmazane plastike kako me po novom zovu, nemaju veze s njezinom ostavkom. S. Kovačić i M. Togonal su odigrali po svim pravilima struke, barem naše dalekovidnice. U pitanju su prije energija i GMO.

Da vidimo zapravo o čemu ću pričati. O plastičnim vrećicama govorit će mr. sc. M. Rujnić-Sokele. U proteklom razdoblju imali smo još jednu borkinju za plastične vrećice. Bila je to mr.sc. A. Švob koja je bila prethodnica mr.sc. M. Rujnić-Sokele na mjestu urednice rubrike Zaštite okoliša u časopisu Polimeri. Od mr.sc. M. Rujnić-Sokele dobiva se niz važnih podataka. Međutim u posljednji godinu dana u tu akciji se snažno i posvećeno uključio kolega R. Deša. Koji među ostalim uređuje vrlo informativni blog Plastično je fantastično. On će govoriti o 21 razloga zašto trebamo te vrećice. Sada imamo dva mjesta gdje se sakupljaju informacije. Ali nam su neki političari presudili jednom mediju u kojem je objavljeno najviše stručnih argumenata u proteklih dva desetljeća. To je Vjesnik. Uspio sam jučer objaviti novi tekst Guru ekologije i torba od plastike u kojoj sam opisao najnovija gibanja.

Dvostruka slika

O čemu ću pričati? To se zove raščlamba područja proučavanja. Kako to objasniti o čemu je riječ? Vidim dvostruku sliku (slika 2).

Je li to samo zato što stvarno imam problema s očima. Ili je to trening. Rekao bih da je to trening koji traje već četvrt stoljeća.

Od ideje do političke odluke (slika 3 i 4)

O čemu je riječ? Negdje sredinom osamdesetih godina naučio sam izvornu definiciju tehnologije. Tehnologija je sveobuhvatna znanost o isprepletenosti tehnike, gospodarstva i društva (J. Beckmann, 1777.).

Danas to glasi ovako. Područje ljudskog djelovanja i njegova gospodarska opravdanost uvijek su u funkciji društveno-humanističkih ciljeva. A njih određuje politika.

Primjer: Vrećice (npr. plastične) i njihova gospodarska opravdanost uvijek su u funkciji društveno-humanističkih ciljeva. A njih određuje politika.

Kada sam naučio izvornu definiciju tehnologije, ubrzo sam to počeo razvijati. I onda su me poučili da postoji preporuka VDI 3780 Vrednovanje tehnike. To pričam već dulje od 20 godina. A kako to izgleda na primjeru vrećica danas po prvi puta (slika 5).

Kriteriji vrednovanja (slike 6 i 7)

Gospodarski kriteriji – gospodarstvenost

Gospodarstvenost se dijeli u dvije osnovne skupine, pojedinačna gospodarstvenost i ukupna gospodarstvenost ili blagostanje.

U pojedinačnu gospodarstvenost ubraja se gospodarstvenost u užem smislu, minimiranje troškova, rentabilnost, maksimiranje profita, sigurnost i rast poduzeća. Blagostanje ili ukupnu gospodarstvenost čine zadovoljavanje potreba, kvantitativni odnosno kvalitativni rast, međunarodna konkurentnost, puna zaposlenost i prednost u raspodjeli.

U proizvodnji plastičnih vrećica su maksimalno minimirani troškovi. Profit nije velik, a moguć je samo sadašnjom razinom proizvodnje. Postavlja se pitanje je li taj profit iznad onoga kojeg bi ostvarili poduzetnici da sredstva oroče u banci. Osiguranje rada i rast poduzeća ne dovode samo do dobre rentabilnosti, već mogu biti i u funkciji drugih ciljeva, primjerice osiguranja radnih mjesta, poboljšanja ugleda (image-a) poduzeća itd.

Pojedinačna gospodarstvenost mora biti u funkciji blagostanja. Ako se živi u zemlji koja ima više nadnice i više cijene, međunarodnu konkurentnost moguće je ostvariti samo boljim znanjem i boljim tehničkih sredstvima odnosno postupcima. Ali taj je kriterij izravno sukobljen s kriterijem pune zaposlenosti, a puna zaposlenost znači osigurati posao i prihod svakome tko zna i želi raditi. A bivša ministrica i to znanstvenica je mrtvo-hladna izjavila da ju baš briga je li zbog njezine ekološke pripadnosti ljudi ostanu bez posla.

Društveni kriteriji (slika 8):

U tu se skupini ubrajaju sljedeći kriteriji:
- sigurnost – plastične vrećice su vrlo sigurne (osim ne navlačiti ih na glavu)
- zdravlje – vrlo su zdrave
- kvaliteta okoliša – kako utječu na okoliš bit će govora kasnije
- razvoj ličnosti i kvaliteta društva
- etika.

Kriteriji zaštite okoliša i zaštite prirode

U ovu skupinu kriterija vođenja tehnike ubrajaju se:
- zaštita prirode: krajolika, bilja, životinjskih vrsta i tla
- zaštita okoliša: štednjom prirodnih izvora (energije, tvari - proizvodi načinjeni od manje tvari, produljene trajnosti i oporabljivosti)
- zaštita okoliša: minimiranjem emisije(1) i imisije (2) te deponata
- zaštita prirode i okoliša: državni okvirni uvjeti (razne vrste poreza). Zanemarujući ostale podkriterije, zbog neznanja pokušalo se ići s 5400 % poreza. Naknadno kao projekcija.

(1) Emisija (fiz.) odašiljanje, npr. zračenja naročito elektromagnetskih valova (HOL). Hrvatski opći leksikon
(2) Imisija (lat.) prihvat i zadržavanje neke tvari iz udaljenog izvorišta u dijelu okoliša (atmosferi, vodi tlu) (HOL).

F. Turner primjerice ukazao je na ekologiste koji su dio zaštitara prirode, kao svojevrsne poklonike nove religije. Umjesto Boga vrhovni im je autoritet Priroda. »Pritom se zaštitari prirode ponašaju kao (neizabrana) zajednica svjesnih, moralno pročišćenih, trezvenih, odanih, skromnih i samoprijegornih ekoloških brahmana koja masama tumači volju Prirode i prema njoj ih usmjerava, kažnjava trgovačko/industrijsku kastu, kroti ratničku kastu i disciplinira zemljoradničku kastu.« Svojim napadima na postrojenja diljem svijeta ekologisti su potakli oca B. Przewoznyja, profesora na Pontifikalnom teološkom fakultetu u Rimu na izjavu: »Nitko nema pravo nametati svoje religijsko vjerovanje kao sveopće, pa bila to i vjera u prirodu«.

Najsnažniji iskaz protiv ekologista potječe W. Sachsa. Taj nekadašnji član Kalifornijskog vijeća za šume 1991. je rekao: »Lažni zaštitari prirode, ekologisti maksimalno su prestrašili najšire pučanstvo s navodnim posljedicama tehničkim dostignuća i to najčešće neutemeljeno.« I pridodao je ključnu misao. »Najveća opasnost za nas, za mene, za naše zajednice, za našu državu, za našu naciju nije više komunizam, nisu više droge, SIDA, kriminal, siromaštvo, čak ni liberalni demokrati, nego radikalni environmentalisti (zaštitari prirode).« Primjer plastične vrećice su veća opasnost od atomske bombe.

Hrvatska ima oko 650 eko-udruga. Tko to financira? I tko stoji iza toga? A međusobno ne surađuju. Evo im korisnog posla.

Upadnica (slika 9)

- Na navedeni dan razgovarao sam s vlasnikom pekarske radnje o vrećicama. Opravdano se žali da ljudi traže osim osnovne vrećice (npr. papirnate za masni sadržaj) i dodatnu (plastičnu). Pa čak i više njih.
Prijedlog: Svaki kupac ima pravo na osnovnu, optimalnu ambalažu. Ostalo mora platiti. Evo posla zelenima.

Analiza vrećica s pomoću ideja N. Chomskog

Kada nešto radite 20 godina, ponekad ne znate kako nešto malo pomaknuti. Međutim zahvaljujući jednoj vrsnoj radijskog urednici, Vesni Turtuli to mi je uspjelo. Ona je predložila da razgovaramo u njezinoj emisiji na bazi mitova. Međutim dobro mi je došao i tekst jednog od najutjecajnijih intelektualaca sadašnjice, američkog lingviste, filozofa, kognitivnog znanstvenika, političkog aktiviste, pisca i predavača, Noama Chomskog. On je napisao briljantni tekst »Deset strategija manipulacije stanovništvom«.

No najprije se moramo dogovoriti još jednom o pojmovima vrećica i torba. Svjesno ih se miješa, jer i za jedan i i za drugi engleska je riječ bag. Jedna od metoda koju je opisao Chomsky jest ona o manipulaciji onih s nedovoljnim znanjem o pojedinom predmetu. Pa bili oni i sveučilišni profesori. U uporabi su plastične i papirnate vrećice. A brojne vrećice stavljaju se u torbe: platnene ili od tzv. netkanog tekstila za koje jedan trgovački lanac piše da su načinjene od poliesterskog vlakna i umjetne tkanine. Kada smo ispitali taj primjerak torbe, nisu pronađena nepotrebna poliesterska vlakna (sintetika). A umjetna tkanina je polietilen. Isti materijal od kojeg se prave proganjane vrećice. Može biti i polipropilen od kojeg su bile načinjene torbe koje je nedavno prodavala Dvorana Lisinski kao ekološke. Naime, znak na njima ukazivao je da se mogu reciklirati, no nije bilo napisana i brojka 5, što znači polipropilen. Negdje unutra napisano je sto posto polipropilen. A polipropilen, bratić polietilena, može se izvrsno reciklirati.

Kod Chomskog osnovna je manipulacija preusmjeravanje pažnje. Pažnju javnosti treba preusmjeravati s važnih problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi imali vremena razmišljati i steći osnovne spoznaje u razumijevanju svijeta. Navest će se dva vruća primjera iz trenutne hrvatske prakse. Ministrica zaštite okoliša najavljuje revolucionarnu mjeru. Naplaćivat će se 2,15 kuna poreza za manju i 3 kune za veću jednokratnu vrećicu (vjerojatno misli torbu). Što je gotovo 54 puta više od nabavne vrijednosti vrećice. Pritom treba navesti samo jedan podatak. U visokorazvijenoj zemlji poput Austrije, plastične vrećice u kućnom otpadu sudjeluju s punih 0,02 posto. Smatra se da prosječni Austrijanac potroši oko 400 vrećica godišnje. A utjecaj tih 400 vrećica na ugljikov trag CO2 jednak je onome što se preda okolišu kada automobil prijeđe punih 13 kilometara.

Međutim dr. sc. M. Holy je u Otvorenom pričala da Hrvati troše 500 vrećica, dakle više od rastrošnih Austrijanaca. To se ne podudara s novcem koji je plaćen. Po njemu ispada da je potrošeno samo 111 vrećica. Lobi se dogovorio, ajde budimo tolerantni neka bude 200. Četiri vrećice po glavi stanovnika tjedno.

Jedna od 10 mjera je i postupnost promjena. Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, mora se uvoditi postupno, na žličicu, mjesecima i godinama. Promjene, koje bi mogle izazvati otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, treba provoditi politikom malih koraka. Svijest se tako vremenom mijenja, a da to ne budi svijest o promjenama. Plastične vrećice su izvrstan primjer ove manipulacije.

DPG je poslalo svoje primjedbe. To se temeljilo na činjenici da to Društvo ima od 1975. Povjerenstvo za zaštitu čovjeka i okoliša od utjecaja plastike i gume.

Po osnivanju samostalne Hrvatske počele su se događati čudne stvari. Tada, a bilo je to početkom devedesetih godina, svjetski poznata ekologistička organizacija Greenpeace poduzela je akciju protiv PVC-a. Ona je taj rat izgubila u razvijenim zemljama. Ali je uspjela u Hrvatskoj. Kako je akcija bila posvećena istodobnom ukidanju plastičnih vrećica, treba kazati nešto podrobnije o tome.

Negdje 1992. Regionalni centar Greenpeacea u Budimpešti naručio je kod pravnice i politologinje prof. Inge Perko-Šeparović studiju koja je trebala pokazati štetnost proizvodnje PVC-a i potaknuti zabranu plastičnih vrećica. Tada je I. Perko-Šeparović bila predsjednica Saveza zelenih Hrvatske. Odlika stranih naručitelja izbor je ljudi koji ne poznaju struku. Slično je i sa sadašnjim sveprisutnim korifejom koji se u jednoj emisiji Prvog programa Hrvatskog radija pohvalio da je proveo šest mjeseci na školovanju u jednom od centara Greenpeacea. Kako bilo, 6. svibnja 1993. kolega M. Šercer i ja potpisali smo članak: Stvaraju masovnu histeriju. Naravno, u Vjesniku.

Moglo bi se reproducirati tekst u cjelini, ali ipak samo nekoliko naglasaka.
»Rezultat studije koju je provela prof. Inge Perko-Šeparović bili su među ostalim plakati: Ne plastičnom otpadu, Ne plastici, ili emitiranje pjesmuljka Plastika je mrska, jer je drska. Na tada postavljeno pitanje »što ako ukinemo plastično pakovanje« odgovor glasi: Ništa, treba samo 4 puta više pakovanja ili ako hoćete ambalaže, obujam otpada porastao bi za 2,6 puta a obujam ukupno prikupljenog otpada za 2,1 puta. Za neplastična pakovanja treba 2,1 puta više energije, a troškovi proizvodnje porasli bi za 2,1 puta. Na žalost vas, zabrinutih građana, nijedna ekološka bilanca nije pokazala da je npr. papirno pakovanje podobnije od onog plastičnog.«

Ništa se nije u osnovi promijenilo u proteklih 20 godina, osim što je težina plastičnih vrećica smanjena za 70 posto. Plastični proizvodi su neotrovni, mogu se prikupiti, ponovo upotrijebiti, oporabiti. Oporaba može biti materijalna i energijska. Ako je mehanička materijalna oporaba naziva se recikliranje, a razlaganje na početne sastojke, plin ili ulje je kemijska oporaba. Konačno: mogu se plastični proizvodi pa i vrećice spaliti, što je energijska oporaba. Naime plastika izvrsno gori i pri dobrom vođenju procesa, nema pojave štetnih proizvoda izgaranja. Posebno treba naglasiti da plastika i guma ne zagađuju okoliš, već to rade ljudi bacanjem plastičnih i gumenih proizvoda u okoliš. A to je bitna razlika.

Umjesto da prouče o čemu pričaju, neobaviještene skupine troše oskudna sredstva za pogrešnu promidžbu. Taj novac može se korisnije upotrijebiti, npr. za poziv pučanstvu da ne baca plastenke ili stare autogume u okoliš, već da ih pohranjuje na za to predviđena mjesta. Ne može se organizirati javno uništavanje tzv. PVC najlonskih vrećica i pritom autoritativno tvrditi da Hrvatska tek pola godine te vrećice pravi od polietilena. Pravi ih se od polietilena od prvog dana otkako je uvedena proizvodnja tog vrlo proširenog proizvoda. A polietilen gori poput svijeće, bez ostatka i štetnih sastojaka i izuzetno je kalorično gorivo. Zainteresirana industrija i stručne udruge trebali bi najhitnije poduzeti najširu akciju da se spriječi takvo neopravdano zbunjivanje javnosti.

Društvo za plastiku i gumu pozvalo je te stručnjake na savjetovanje o oporabi. Željelo im se objasniti da je ekološki aspekt samo jedan od vrlo brojnih kriterija razvoja uspješnog proizvoda, pa i onog od plastike ili gume. Postoje mnogi drugi, važniji, npr. blagostanje pučanstva, razvoj ličnosti i kvaliteta društva. Opisanim akcijama ne pridonosi se ni blagostanju, ni razvoju ličnosti i društva, upravo suprotno. Ovih dana je tu filozofiju sadašnji predsjednik DPG-a V. Ferdelji sažeo u misao: Ekologija bez znanja - ekonomija bez prihoda.

Te su se akcije ponavljale. Točno po navedenom pravilu manipulacije. Najopasnije je što je tim skupinama za pritisak ili manipulaciju, unatoč upozorenju Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, dopušteno vršljanje po školama gdje su pričali mitove.

Hrvatska je imala na čelu Ministarstva upravo tako opisanu pripadnicu zajednice ekoloških brahmana. Ona je među ostalim vrhunski kvalificirana za točku manipulacije Postupnost promjena. Na učilištu VERN predaje kolegij Reklamne agencije i agencije za odnose s javnošću. U cijelosti zadovoljava tzv. četvrti poučak Chomskog nazvan Odlaganje. To je pripremanje javnosti na nepopularne promjene jer ih se najavljuje unaprijed i to mnogo ranije. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promjeni. Osim toga i zajednička nada u bolju budućnost olakšava njihovo prihvaćanje. Zato je sada malo usporila, ali će se vratiti još žešće.

Već je sada moguće kazati: bivša ministrica je svojim predloženim porezom na plastične vrećice željela zamijeniti najekološkije vrećice, one od plastike, najštetnijima, papirnatima. Ona priznaje, kao i zelene udruge da su papirnate i platnene ekološki štetnije. Ali da ih zabrinjava kada će se razgraditi. Ovisi o uvjetima. Pronađen je tekstil star gotovo 30.000 godina i drveno koplje staro 400.000 godina. A pronađene su u naslagama smeća i vrlo stare novine koje je bilo moguće čitati.

Osnovni zadatak svakog ministra je da štiti svoje područje, ali da pritom ne ugrožava druge. Posebno ne njihovu egzistenciju. Pa tako i svaki ministar(ica) za zaštitu okoliša treba braniti okoliš od utjecaja štetnijih, platnenih torbi i papirnatih vrećica. A osobito čuvati radna mjesta i poticati izvoz. A predviđena zabrana je upravo suprotnost tomu.

Kada će kod nas kažnjavati one bez argumenata ili koji bez razmišljanja slijede tuđe trendove. Ili svoj rad temelje na mitovima i manipulacijama. I ugrožavanju egzistencije drugih.