Plastično je fantastično

Dan planeta Zemlje obilježava se svake godine 22. travnja i organiziraju se razne korisne akcije, upozorava se javnost na problem onečišćenja i zagađenja okoliša, poučava se ljude što bi trebalo, a što ne bi trebalo. U posebnom izdanju - dodatku riječkog novog lista tom je prilikom objavljen članak - pismo kojeg je u ime planeta Zemlje napisala Ivana Rogić - diplomirana inženjerka biologije, inače zaposlena u Javnoj ustanovi Priroda.

Pismo prenosim u cijelosti, a s nekim ubačenim dijelovima se ne slažem, pa eto uzimam si slobodu komentirati i ukazati na netočnosti i krive informacije kojima se zavarava javnost. Dakle:

PISMO PLANETA ZEMLJE
JADI JEDNOG PLANETA

Čovjek vođen ambicijom i željom za profitom, svoje je postojanje ispunio aktivnostima koje predstavljaju uvod u scenarij apokaliptičnog filma, a svi problemi stanu u jednu riječ - onečišćenje

Relativno sam mali i mlad planet, imam pokoju godinu i dosta planetarnog iskustva, cca 4 milijarde godina na području rotacija i oko 3 milijarde godina na razvoju i održavanju životnih oblika te uvjeta potrebnih za život. U ovom sunčevom sustavu jedini sam planet s ovakvim karakteristikama. Tijekom svog postojanja stvarno sam doživjela svašta, kao i sam život koji se razvio na meni, ali ipak u svemu tome nikad nisam doživjela da jedna vrsta svjesno ugrožava vlastito postojanje i još pri tom sebe smatra vrhuncem razvoja života, dok s druge strane ne shvaća da niti jedna vrsta koja obitava na meni nije superiornija drugoj. Koliko god se voli isticati i biti jedinstven, ne želi naučiti da je sva priroda i svaka kreacija dio mene, ali i dio njega, čovjeka. Koliko god želi biti neovisan i voli svojatati, ne shvaća da je povezan s okolišem koji sustavno uništava, s vrstama koje radi njega svakodnevno izumiru.

Vođen ambicijom, željom za profitom, svoje postojanje ispunio je aktivnostima koje predstavljaju uvod u dobar scenarij apokaliptičnog filma. Svi njegovi problemi su postali i moji problemi, a većina ih upravo stane u jednu riječ onečišćenje. Onečišćenje svega što se može onečistiti. Onečišćenje atmosfere, globalno zagrijavanje, otapanje ledenjaka, promjene strujanja morskih struja, klimatske promjene posljedice su načina života ljudi, pokrećući jedna drugu, vodeći ka teškim danima za život i mene općenito. Primjerice, odlaganje otpada vodi onečišćenju tla, onečišćenju podzemnih voda i u konačnici velikim zdravstvenim problemima kako za čovjeka, tako i za ostala živa bića.

Apetit koji čovječanstvo ima jednostavno je prevelik, jer uporno ima viziju da sam tri puta veća nego što ustvari jesam, dok s druge strane svakodnevno koristi frazu »Kako je svijet malen!«. Vjeruje da u onim malim prostorima koji su ostali netaknuti i neistraženi skrivam tko zna kakvo bogatstvo ili neki neiskorišteni resurs. Iako je sasvim dobro definirao moje granice i mogućnosti, zašto uporno traži više od onoga što mu mogu dati, uskraćujući tako ne samo prava drugim živim organizmima, već i ostalim pripadnicima svoje vrste? Nažalost, posljedica nanesene štete još uvijek nije svjestan i stoga je krajnje vrijeme da se s obzirom na tu spoznaju počne odgovornije ponašati. Ako ne radi očuvanja sveukupnog života, onda radi očuvanja vlastitog života i pružanja šanse budućim naraštajima koji dolaze jer ipak Svijet koji kreira ostavlja svojoj djeci u naslijeđe.

I zato čovječe, 22. travnja 2012. godine budi ustrajniji u donesenim odlukama i mjerama očuvanja svog planeta jer vrijeme potrebno za obnavljanje prirodnih bogatstava i ponovno uspostavljanje narušene ravnoteže je uvijek višestruko duže nego vrijeme potrebno da se stabilni, gotovo savršeni sustavi unište. Uostalom, kvaliteta tvog života ovisi o tome.

S ljubavlju, Tvoj zabrinuti planet Zemlja
Ivana Rogić,
Javna ustanova Priroda

Komentar autora bloga:
Da, slažem se s pismom, sve lijepo, malo patetično, ali ne može se naći nikakva zamjerka. Treba se brinuti o okolišu, smanjiti otpad, smanjiti štetne emisije i čuvati prirodne resurse. Potpisujem.

Ali, u tekstu je ubačen text box s cijelim nizom krivig, netočnih, pa i zlonamjernih informacija koje se odnose na plastiku. Postavlja se pitanje zašto? Zašto se ljude lažnim, netočnim i neprovjerenim informacijama navodi da sami sebi rade štetu. Zašto se stvara dojam da je plastika nešto loše, prljavo, zagađujuće?

Pa da odgovorim na te neistine i netočnosti:

1. Ne razgrađuje se, samo se raspada u plastičnu prašinu
- Djelomično točno, kako kada, kako koja plastika, kako u kojim uvijetima. Klasična plastika uglavnom se ne raspada u prirodnim uvijetima, ali to se treba smatrati njenom prednošću. Jer, takva se plastika treba može (i mora) pokupiti i reciklirati.

2. Ne reciklira se dovoljno
Slažem se, nije dovoljno. A je li plastika tome kriva?

3. U Europi se reciklira svega 2,5% plastičnih boca
Netočno!
U Europi je prema izvještaju Resource Recycling-a u 2010. godini reciklirano 48% PET boca.
U Americi je, prema izvještaju Ministarstva zaštite okoliša EPA, u 2010. godini reciklirano 29.2% PET boca.
A valja dodati da PET boce čine samo 1% krutog otpada na odlagalištima, kako se navodi u izvještaju PET Resin Association

4. Plastični otpad čini 95 % oceanskog onečišćenja
Netočno!
Prema izvještaju Coastal CleanUp za 2010 godinu nađeno je oko 56 % svakakvog plastičnog otpada dok je ostali otpad najčešće cigaretni filteri. U 25 godina provođenja te akcije, taj postotak nije bitno različit. Ali, naravno da je učešće plastike u oceanskom plastičnom otpadu velik iz jednostavnog razloga što plastika pliva. Tko zna što krije dno oceana. Ali je li to kriva plastika ili naše neodgovorno ponašanje?

5. 1 milijun morskih ptica i 100 tisuća morskih sisavaca i morskih kornjača umire godišnje od posljedica »plastičnog onečišćenja«
Netočno!
Prema izvještaju Coastal CleanUp za 2010 godinu nađeno je 488 životinja zapletenih u razni otpad na moru, pa tako i u plastični otpad. Najviše njih (371) u odbačeni ribarski pribor. Među nekoliko vrsta životinja nađeno je 87 morskih ptica. U 25 godina provođenja akcije Coastal CleanUp nađeno je 4073 životinja uginulih zbog plastičnog otpada. Valja napomenuti da u akciji sudjeluju 152 zemlje.
A zbog čega najviše ugibaju morske kornjače - već sam pisao u postu "Nepodnošljiva lakoća poluinformiranosti"

6. Jedno kućanstvo u godinu dana nakupi 323 plastične vrećice
Da, i što bi sad to trebalo značiti? Broj je diskutabilan, ali vjerojatno je blizak stvarnim brojkama. Međutim što je tu tako značajno da bi se ugrožavao planet Zemlja. Imamo li neko drugo bolje rješenje? Nemamo, sva druga lažno se predstavljaju kao ekološkija. O tome se je na više mjesta pisalo na ovom postu, a najbolji pregled dan je u postu "21 razlog zašto ne treba naplaćivati plastične vrećice"

7. Različite otrovne tvari iz plastičnog otpada ulaze u hranidbeni lanac
Vrlo paušalna, opća i zastrašujuća izjava, bez ikakvih dokaza. Eto rečeno, pa zapisano.

8. Koliko ste plastike pojeli danas?
Nema odgovora, ali pokušati ću ja umjesto čitatelja - ništa ili vrlo malo. Ali i da jeste, što onda - nikom ništa, plastika će takva kakva je ušla i izaći iz probavnog trakta. Sjetite se - toliko optužuju da je plastika nerazgradljiva. Pa eto, ni sada se neće razgraditi. Naravno, veliki je broj plastičnih materijala i svaki ima svoju namjeni. Ali, plastike koje se koriste u kontaktu s hranom su strogo provjeravane i sigurne su. A iskreno sumnjam da će netko ići gristi PVC branik od automobila. Ako bi smo povukli paralelu sa sveprisutnim metalima - živa je strašan otrov, olovo, arsen, krom, kadmij, nikal, mangan, titan i ostali teški metali su opasni, pa svejedno ne govorimo da su metali opasni.

I zaključiti ću - lijepo je boriti se za zaštitu okoliša i očuvanje planete Zemlje, ali ružno je iznositi neistine i zavaravati javnost - to je u stvari ono pravo zagađivanje medijskog, ali i našeg svakodnevnog prostora.