Plastično je fantastično

Boustead Consulting & Associates - britanska konzultantska kuća specijalizirana za izrade studija životnog ciklusa proizvoda, u lipnju 2007. godine objavila je usporednu "Analizu životnog ciklusa tri tipa vrećica - papirnate koje se mogu reciklirati i djelomično izrađene od recikliranog papira, kompostabilne biorazgradljive plastične i klasične plastične koje se mogu reciklirati" (Life Cycle Assessment for Three Types of Grocery Bags - Recyclable Plastic; Compostable, Biodegradable Plastic; and Recycled, Recyclable Paper) - kompletnu studiju možete vidjeti na sljedećem LINKU.

LCA tri tipa plastičnih vrećica

Danas, kada god se pokrene nekakva akcija da se iz našeg svakodnevnog života izbaci sve što nije "zeleno", izgleda da se kao logična meta odmah postavlja plastika. Plastika, taj materijal današnjice ima široku primjenu u proizvodnji raznih proizvoda kao i u pri pakiranju i ambalaži, a pojedinci je ocjenjuju da utječe na povećanje emisija stakleničkih plinova, da značajno opterećuje naša odlagališta otpada te da povećava ovisnost država od uvezene nafte. Upravo temeljeći se na takvim (krivim) podacima, pojedini gradovi širom svijeta, ali pretežito u SAD-u) prihvatili su zakonske propise kojima zabranjuju plastične vrećice ili ih dodatno oporezuju, favorizirajući time vrećice izrađene od drugih materijala - papirnate, vrećice od kompostabilne odnosno biorazgradljive plastike ili platnene vrećice.

Ali, je li prelazak s plastičnih polietilenskih vrećica na vrećice napravljene od drugog materijala garancija izbjegavanja neželjenih ekoloških utjecaja? Poznato je da svaki proizvod - od ciklusa proizvodnje, preko razdoblja korištenja, pa do zbrinjavanja - ima utjecaj na okoliš. To je zbog toga što se tijekom proizvodnje koriste sirovine i energija, prisutna je emisija onečišćujućih tvari u zrak i vode te na kraju ostaje kruti otpad.

Konkretnije, jesu li vrećice izrađene od nekog drugog materijala, kao što je papir ili kompostabilna (biorazgradljiva) plastika stvarno bolje za okoliš od klasičnih plastičnih vrećica? Trenutno, ne postoji konačni dokaz koji bi opravdavao zabrane jednokratnih plastičnih vrećica, a potvrđivao da bi se upotrebom papirnatih vrećica smanjilo smeće, smanjila ovisnost države o uvozu skupe nafte, ili smanjile količine otpada na odlagalištima. K tome, vrlo su ograničene informacije o kompostaboilnoj (biorazgradljivoj) plastici i njenim ekološkim svojstvima te kako prolaze u odnosu na klasične plastične ili papirnate vrećice.

Kako bi pridonijeli diskusiji o utjecaju vrećica na okoliš, Udruženje za promicanje vrećica (Progressive Bag Alliance) sklopilo je ugovor s konzultantskom kućom Boustead Consulting & Associates (BCAL) ( o izradi analize životnog ciklusa (LCA - Life Cycle Assesment) tri tipa vrećica - klasične plastične vrećice (1), biorazgradljive plastične vrećice (2) i papirnate vrećice (3).

(1) klasične plastične vrećice izrađene od polietilena (polyethylene - LDPE)
(2) plastične vrećice izrađene od kompostabilne (biorazgradljive) plastike (mješavina 65% EcoFlex-a, 10% poliestera polilaktčke kiseline (PLA) (biorazgradiv polimer dobiven od mliječne kiseline - više na sljedećem LINKU) i 25% kalcijevog karbonata odnosno vapnenca
(3) papirnate vrećice izrađene od najmanje 30% recikliranog papira.

Analiza životnog ciklusa obuhvatila je sve cikluse - proizvodnji, distribuciji i zbrinjavanju predmetnih analiziranih vrećica. Ono što je utvrđeno jeste da jednokratna plastična vrećica nema istu nosivost kao papirnata vrećica, pa su zbog usporedbe rezultat, izračuni napravljeni za slučaj 1:1 i 1:1,5 papir : plastična vrećica.

BCAL je u analizu životnih ciklusa predmetnih vrećica obuhvatio podatke o potrošnji energije tijekom proizvodnje, upotrebi sirovine, potrošnji vode, emisijama u zrak, količinama otpadnih voda te krutog otpada.

Što je usporedna analiza pokazala?

Rezultati su pokazali da jednokratna plastična vrećica izrađena od polietilena ima brojne prednosti u odnosu i na kompostabilnu (biorazgradljivu) vrećicu, i na papirnatu vrećicu.

Pregled ukupnog utjecaja pojedinih vrećica

Podaci su klakulirani na nosivost 1000 papirnih vrećica


Na prvi pogled se vide prednosti plastične vrećice. Uspoređujući s papirnom vrećicom kod koje je upotrebljeno 30% reciklata, za proizvodnju polietilenske plastične vrećice utrošeno je manje goriva, potrošeno je više od 17 puta manje vode. Također, tijekom životnog ciklusa, polietilenska plastična vrećica prouzrokovala je dvostruko manje emisija stakleničkih plinova što za posljedicu ima i manje kiselih kiša. Te na kraju, pri zbrinjavanju, kod plastične polietilenske vrećice ostaje skoro 5 puta manje krutog otpada nego od papirnate vrećice.

Iste prednosti očituju se kada se uspoređuju podaci između kompostabilne (biorazgradljive) vrećice i klasične polietilenske plastične vrećice - koristi se skoro 3 puta manje energije u vidu goriva pri proizvodnji, višestruko manje vode se potroši i emitira se 4 i pol puta manje stakleničkih plinova što znači i manje kiselih kiša, te na kraju, skoro 3 puta manje ostaje krutog otpada kod klasičnih plastičnih vrećica u odnosu na biorazgradljive vrećice.

Rezultati ove studije recenzirani su od nezavisne treće strane - Dr. Michael Overcash - profesor biološkog i poljoprivrednog inženjerstva državnog sveučilišta Sjeverne Karoline - (Biological and Agricultural Engineering at North Carolina State University), iskusan u analizama životnih ciklusa različitih proizvoda i koji je potvrdio da su rezultati pouzdani i provjerljivi (vidljivo na kraju studije).

Rezultati potvrđuju zaključak da bilo kakva odluka o zabrani klasičnih plastičnih vrećica nije ničim opravdana, a svako davanje bilo kakve prednosti biorazgradljivim plastičnim i papirnim vrećicama rezultirati će značajno većim utjecajem na okoliš gledajući kroz brojne kategorije utjecaja počevši od globalnog zatopljenja do potrošnje pitke vode. U konačnici, potrošači i zakonodavci bi trebali revidirati i ponovno procijeniti uvedene zabrane klasičnih jednokratnih plastičnih vrećica, jer neželjene posljedice mogu biti značajne i dugotrajne.