°°mY tH!Ng°°

Ovo je još jedna od mojih mastermind teorija hahaha! Malo blesavo, al s obzirom na to tko piše... Škužajte.

Evo, palo mi napamet sasvim slučajno, dok sam u sitne noćne sate čekala frendicu u nekom fast food sranju dok je ona jela neš zaklano. Znači, počelo je iz glupe spike koja je išla približno ovako:

ONA: (jede hot dog) Jebote, kako je ovo zapravo nezdravo.
JA: Znam, sve je to sranje.
ONA: Baš me zanima koji drek je zapravo unutra...
JA: Vjeruj mi, pol ljudi da stvarno zna što je u tome, ne bi to više nikad jeli...

I to je bilo to. I onda se moj um (stvarno previše razmišljam) oslobodio i počeo filozofirat (za promjenu ). I tako sam došla do mudrog zaključka, pa evo da i vas prosvjetlim...

Neznanje je dobro. Zašto? Vrlo jednostavno, što manje toga znaš, to se manje opterećuješ s nekim stvarima kojima se oni "superiornije inteligencije" zamaraju. Što više toga znaš, to si više opterećen stalim razmišljanjima o nekim stvarima, brineš se... Dokaz tome je i činjenica da su neki od najvećih umova ikada na koncu postali psihički bolesni. Ako si glup, boli te briga za to tko će biti predsjednik, hoće li promet biti zakrčen zbog onih radova na cesti ili kako ćeš drugi mjesec platiti režije. Takvi ljudi ne žive za sutra, oni žive samo za danas, i njihov život je zapravo sretan. Upravo zbog toga što se ne zamaraju ni sa čime.

Ne vjerujete mi? Evo primjer, prvi koji mi pada na pamet (molim, bez komentara na moju nemaštovitost).

Dozna se da će meteor pogoditi Zemlju za mjesec dana (give me a break, gledala sam previše filmova katastrofe ). Stvari će se odvijati otprilike ovako: oni s malo mozga u glavi će dignuti frku, paničarit će i taj mjesec dana će provest u razmišljanju o tome kako se spasiti. I kad meteor pogodi Zemlju, ti će ljudi skviknut nesretni, izgubivši uzalud svoje posljednje dane života. Oni koji su preglupi da bi to i pokušavali, živjet će svoje posljednje dane sretno i ispunjeno.

Mudri zaključak: Glupi ljudi su sretniji!

Ali... Na kraju moram ipak kontrirati sama sebi:

I'd rather die than live in ignorance!

Danas je dan kada sam prvi put u svom životu osjetila kako je to kada ti netko umire na rukama. Gledam ga, u agoniji je, al pomoći nema pa se ne poduzima ništa. Držim ga i čekam. Izdahnuo je. Palpiram puls... Nema ga... Tlak se ne čuje... Prsni koš miruje... Obavještavam ostatak osoblja o tome kako je bolesnik sada pokojni. Odlazim na stepenice i palim cigaretu. Gledam kroz prozor i razmišljam o tome što ću jesti za ručak...

Jest. Onaj se vuk pretvorio u čovjeka.

A taj sam čovjek upravo ja.

"I'll make all your dreams come to life, then sweep them as quickly as they came!"

Otprilike tako je išlo. Ide.

Ovo zvuči nesuvislo, znam, ali pišem nekako razmišljanja kako mi se redaju, pa se ispričavam.

Jedna je osoba iskoristila moju dobrodušnost (vidiš Lamb Of God, baš kao što sam ti rekla) i ljubav, moje povjerenje. Kada mi netko tko mi ne znači ništa napravi ili kaže nešto krivo ne obazirem se, jer mi ionako nije stalo do te osobe i njenog razmišljanja. Ali, kada mi to isto napravi osoba s kojom sam emocionalno povezana... Eh, pa uvalila se u govna! Ne dopuštam nikome da pravi od mene budalu, pogotovo ne onima koji nemaju razloga za to, nego su jednostavno sebična govna. Sebična i dvolična govna. Nema gore stvari od toga kada ti netko govori jedno, a postupcima dokazuje suprotno. Kada tebi nešto kaže, a drugima prodaje kompletno izmjenjenu priču. Pošto sam u međuljudskim odnosima dosta strpljiva, trpila sam to dva mjeseca, u nadi da će doći do promjene. No, kada sam konačno shvatila da Sunca nema na vidiku, odlučila sam nešto poduzeti.

Osvetoljubiva sam. Strahovito. Znam da je to loše, ali takva sam i ne mogu to promjeniti. Iskreno, ni ne želim. Neću se osvećivati za neke sitnice i gluposti, nemam dvije godine, ali kad netko namjerno napravi nešto, znajući da će me time povrijediti, onda nemam milosti. Prvo, s tom osobom nemam kontakta osim formalnog. Drugo, ono što meni pruža satisfakciju (sadizam, bahaha... znam da će neki pomisliti da sam djetinjasata, ali ne uzimam to za zlo jer sam i sama toga svjesna) je osveta. Kao što onaj stih gore kaže, volim se igrati lutkara. Postavim cijelu predstavu, dotjeram je do savršenstva, posložim sve marionete na mjesto i čekam. I kada dođe pravi trenutak, diskretnim trzajem potegnem jedan konac i gledam kako se cijela predstava raspada.

Povukla sam konac. Prije nekoliko dana. I sada sjedim u loži uživajući u pogledu na svojih ruku djelo.

Gledam kako se sve ruši.

Smatrate li korištenje titula poput "doktor", "profesor", "magistar", "docent" i slično isključivo u muškom rodu (kada se govori stručnom terminologijom, ne u svakodnevnom govoru) šovinizmom?

Potaknuta ovim kretenskim komentarom pišem ovaj post:

Ukoliko niste pročitali predhodni post, pročitajte ga pa ćete znati o čemu se radi.

Ovako... Za početak da razjasnimo nešto onima koji su spavali na satu povijesti: postoji razlika između domoljublja i nacionalizma.

Domoljublje - osjećaj ljubavi prema vlastitoj domovini i narodu.

Nacionalizam - ideologija koji postavlja naciju, odnosno etničku zajednicu za osnovu ljudskog i društvenog zivota i koji održanju iste daje prednost nad bilo kojim drugim političkim i društvenim principima.

Sad kad smo to (nadam se) razjasnili možemo krenuti dalje.

Ja imam čvrsto formirane stavove. Prema glazbi, politici, edukaciji, čemu god, nije bitno, imam ih. Svoje stavove ne namećem drugima jer to ne bi bilo korektno od mene. Izjasniti ću se po nekom pitanju, reći svoje mišljenje, ali ću i saslušati druge. I nije bitno ako se ne slažemo, poštujem svačije stavove bez obzira na to ako su kompletno različiti od mojih. Ali isto tako želim da drugi poštuju moje stavove koliko god se ne slagali s istima (priznajte, ovo je najveći broj ponavljanja riječi "stav" u nekom textu koji ste čitali ). U životu nisam pljuvala po nečijem načinu razmišljanja (naravno, isključimo pedofile, zoofile, nekrofile i ostale luđake) jer smo svi različiti i kako imamo različiti stil oblačenja, različite ukuse po pitanju glazbe, filmova, knjiga i svega ostaloga, tako imamo i različita razmišljanja. Prikazano najbanalnijim mogućim primjerom, ako u izlogu stoji haljina, 100 ljudi će proći kraj izloga i svatko će o njoj imati različito mišljene. A tako je i sa svim ostalim stvarima u životu što je dobro jer bi u protivnom svi hodali uokolo poput klonova!!!

A sad prije nego odlutam u filozofiju (nije ni čudo da idem na taj fucks ) i proširim ovu temu do beskonačnosti poput mog profesora fizike, vratit ću se na ono s početka, ono što me i potaknulo da vas gnjavim s ovim cijelim textom... Zadržat ću se na onome što je dotični gospodin, čiji se komentar nalazi na vrhu, doslovce PROSRAO, i prokomentirat ću njegov komentar.


mala ne znam tko si ti "mala"... Tipičan komentar koji obično curama dodjeljuju samo seljačine --ali jebi se ne diraj mi thompsona molim te....pa ne možes tako govorit....pa kako te nije sramota samo...na njegovim pjesmama smo rasli,njegove pjesme su davale snage našim beaniteljima na ratištima,njegova pjesma ne poziva na mržnju kako to mediji izokreću..njegova pjesma je puna ljubavi prema domovini,hrvatskome rodu i svetoj obitelji!!!!!!sram te može biti!!!gimnazijalac sesvete! Kako tebe nije sram pričati gluposti o nečemu o čemu nemaš pojma..? Očito bi trebao još malo grijati gimnazijsku stolicu dok ne naučiš neke osnovne pojmove! Neke Thompsonove pjesme su uistinu domoljubne (iako ni za njima nisam baš luda), ali zar su ovo lijepi stihovi koji trebaju odgajati generacije našega naroda???

Zbog Anice i bokala vina,
zapalit ću Krajinu do Knina
Zapalit ću dva, tri srpska štaba,
da ja nisam dolazio đaba.

Ili još bolje, ovo...

U Zagori na izvoru rijeke Čikole,
Stala braća da obrane naše domove.

Stoji Hrvat do Hrvata, mi smo braća svi,
Nešete u Čavoglave dok smo živi mi!

Puče tomson, kalašnjikov a i zbrojevko,
Baci bombu, goni bandu preko izvora!

Korak naprijed, puška gotov s', siju pjesmu svi,
Za dom braćo, za slobodu, borimo se mi.

Čujte srpski dobrovoljci bandu četnici
Stići će vas naša ruka i u Srbiji!

Stići će vas Božja pravda to već svatko zna
Sudit će vam bojovnici iz Čavoglava!

Slušajte sad poruku od Svetog Ilije:
Nećete u Čavoglave, niste ni prije!

Oj Hrvati, braćo mila iz Čavoglava,
Hrvatska vam zaboravit neće nikada!

I neka mi se sad netko usudi reći da je ovo domoljubna pjesma i da u noj nema mržnje! Zar nije tužno da samo mi ljudi tako prokleti i da jednostavno ne možemo pustiti ono što je bilo u prošlosti i okrenuti se budućnosti?!? Zar nije tužno to da dan danas ljudi srpske nacionalnosti ne mogu baš mirne duše hodati našim gradovima jer postoji šansa da će naletiti na nekoh ludog Thompsonovog obožavatelja koji će ih zatući samo zato što su Srbi?!? Da ne bi došlo do kakve zabune, ne kažem ja da su svi koji njega slušaju ludi i poremećeni, ali činjenica je da ima i takvih!

Peace, love and understanding!

Sjećam se jedne epizode Dvornikovih u kojoj je bio prikazan nekakav koncert za humanitarne svrhe na kojem je i Dino nastupao. U toj epizodi je bio i Bare, snimali su njih dvoje u šatoru ispred stagea kako krate vrijeme brbljajući uz cugu. I ostala mi je u glavi Goranova rečenica:

"Ja profesionalno sviram rock na balkanu što je ravno mazohizmu."

Tada sam se malo nasmijala, ali što sam duže razmišljala o tome to sam više shvaćala da to nije smiješno već, nažalost, istinito i tužno. Živu istinu je čovjek rekao, na našim prostorima ako nisi Colonia, Thompson (kojeg osobno PREZIREM, bez uvrede obožavateljima), Škoro ili još bolje - pevaljka, ti nemaš što tražiti na sceni jer ti je suđeno samo jedno - propast. Kamo odlazi naša glazbena scena, pitam se?! Što je s onim danima kvalitetne glazbe? Zar je to stvarno postao na našoj sceni aorist?! Nažalost, očito jest.

Da se razumijemo, ponešto dobro se može naći, ali to je izuzetno rijetko. Danas je tolika navala narodnjaka da mi ponekad uistinu pozli kad čujem te pjesme. Da se razumijemo, cajke stvarno ne volim (da se blago izrazim), ali neću biti stoka i reći da baš ni jedna pjesma ne valja. Ima ih koje su ok, ali takve stvarno mogu nabrojati na prste jedne ruke, ostalo je čisti trash. Molim vas nek mi netko da logično objašnjenje za to kako netko može uživati u ovakvim stihovima (potrudila sam se i izabrala par najdebilnijih)...

Sladak šećer hladna voda, hajde mali dok je zgoda.

Imam garažu i mercedesa tri, još mi samo fališ ti.

Kuče laje - a ja mislim ti si. Otiš'o si, sarmu probo nisi.

Uzela si žilet da s njim režeš vene, s čim ću da se brijem , što ne misliš na mene.

?!?

Lepi pozdrav

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.