°°mY tH!Ng°°

Jest. Onaj se vuk pretvorio u čovjeka.

A taj sam čovjek upravo ja.

"I'll make all your dreams come to life, then sweep them as quickly as they came!"

Otprilike tako je išlo. Ide.

Ovo zvuči nesuvislo, znam, ali pišem nekako razmišljanja kako mi se redaju, pa se ispričavam.

Jedna je osoba iskoristila moju dobrodušnost (vidiš Lamb Of God, baš kao što sam ti rekla) i ljubav, moje povjerenje. Kada mi netko tko mi ne znači ništa napravi ili kaže nešto krivo ne obazirem se, jer mi ionako nije stalo do te osobe i njenog razmišljanja. Ali, kada mi to isto napravi osoba s kojom sam emocionalno povezana... Eh, pa uvalila se u govna! Ne dopuštam nikome da pravi od mene budalu, pogotovo ne onima koji nemaju razloga za to, nego su jednostavno sebična govna. Sebična i dvolična govna. Nema gore stvari od toga kada ti netko govori jedno, a postupcima dokazuje suprotno. Kada tebi nešto kaže, a drugima prodaje kompletno izmjenjenu priču. Pošto sam u međuljudskim odnosima dosta strpljiva, trpila sam to dva mjeseca, u nadi da će doći do promjene. No, kada sam konačno shvatila da Sunca nema na vidiku, odlučila sam nešto poduzeti.

Osvetoljubiva sam. Strahovito. Znam da je to loše, ali takva sam i ne mogu to promjeniti. Iskreno, ni ne želim. Neću se osvećivati za neke sitnice i gluposti, nemam dvije godine, ali kad netko namjerno napravi nešto, znajući da će me time povrijediti, onda nemam milosti. Prvo, s tom osobom nemam kontakta osim formalnog. Drugo, ono što meni pruža satisfakciju (sadizam, bahaha... znam da će neki pomisliti da sam djetinjasata, ali ne uzimam to za zlo jer sam i sama toga svjesna) je osveta. Kao što onaj stih gore kaže, volim se igrati lutkara. Postavim cijelu predstavu, dotjeram je do savršenstva, posložim sve marionete na mjesto i čekam. I kada dođe pravi trenutak, diskretnim trzajem potegnem jedan konac i gledam kako se cijela predstava raspada.

Povukla sam konac. Prije nekoliko dana. I sada sjedim u loži uživajući u pogledu na svojih ruku djelo.

Gledam kako se sve ruši.