°°mY tH!Ng°°

Sigurna sam da je svatko od vas, pa i ja, bar jednom to pomislio. Razni su razlozi kojima se mi ljudi opterećujemo, ima tu velikih stvari, problema, ali ono čime se uglavnom zamaramo su totalne gluposti i sitnice koje zapravo nisu ni vrijedne utrošenog vremena i živaca. Ovo ja gledam kao, nazovimo to tako, u nedostatku adekvatnijeg izraza, lijek protiv takvih razmišljanja. Ako zabrijete na to, samo se sjetite ovoga i znat ćete, ma koliko god vi mislili da vam je najteže na svijetu, postoje ljudi koje muče stvari toliko grozne da ih većina ne može ni pojmiti!


Mrzite li kada vas netko uporno tjera da nešto pojedete i gledate hranu u tim trenucima kao najgoreg neprijatelja..?
On bi bio sretan da može nešto pojesti...





Mrzite kada vas netko tjera da odete spavati i mukom odlazite u krevet..?
On ni nema razloga da se probudi...





Mrzite li kada želite kupiti najnovije Addidas tenisice, a na kraju dobijete neke bezvezne Nike-ice..?
Ovo je najbolja marka koju on zna...





Još uvijek mislite da vam je život sranje..?
On se jedva bori za svoj...

Zašto " (ex) "..? Jer je još uvijek prisutna... Jer još uvijek psihički i fizički naginjem tome... Ali borim se, uspješno. Tek tri dana, doduše, ali negdje se mora početi, zar ne? Nije lako... Ali nije ni teško... Ovisi o snazi volje - koliko i zašto to želiš, jesi li spreman na to, važna je snaga karaktera, nema popuštanja! Ponosna sam na sebe, jer dokazujem ostalim ovisnicima, a i sebi samoj, da je to moguće i da nije toliko teško koliko svi oni misle.

Ako ste do sad pomislili da sam na nekoj drogi, nisam. Moja su ovisnost cigarete. Pušač sam nešto više od dvije godine. Količina konzumiranih cigareta je varirala u tom periodu od kutije tjedno do dvije kutije dnevno. Do prije mjesec dana sam pušila skoro i do tri kutije na dan, što je nenormalno, pogotovo za curu od 18 godina! No, što ja zapravo imam od toga..? Manje novaca, loš ten, slabu kondiciju i smrad dima koji me konstantno prati! Smrad... To se čak i meni kao pušaču gadi. Znate li kako je to poljubiti pušača? Kao da ližete pepeljaru! To čak i ja moram priznati... I zbog svega toga, zbog SEBE same, odlučila sam prestati!





Štetni učinci pušenja prvi su puta dokazani prije pedesetak godina. Od donošenja duhana u Europu stavovi prema konzumaciji duhana bili su različiti - od toga da ga se smatralo lijekom za brojne bolesti do toga da se pušenje kažnjavalo, a u prvim desetljećima 20. stoljeća postalo je društveno prihvatljivom navikom. Sredinom 20. stoljeća započinju istraživanja radi utvrđivanja utjecaja pušenja na zdravlje. Godine 1952. dokazana je uzročna povezanost između pušenja i karcinoma bronha i pluća, te infarkta miokarda i kronične opstruktivne plućne bolesti.

Neke bolesti koje uzrokuje pušenje:
Do danas je utvrđena povezanost pušenja i nastanka velikog broja bolesti, a ovo su samo neke od njih:

- karcinom bronha, pluća, grkljana, ždrijela, usne šupljine, jednjaka, bubrega, mokraćnog mjehura, gušterače
- karcinom grlića maternice i leukemija češći su kod pušača
- kronična opstruktivna plućna bolest
- pušenje je dobra predispozicija za nastanak raznih respiratornih infekcija, bronhitisa i astme
- srčane bolesti - povišen tlak, ateroskleroza, angina pektoris, infarkt miokarda
- infarkt mozga ("moždani udar")
- rizik od neplodnosti u oba spola
- rizik od izvanmaterične trudnoće, prijevremenog poroda i spontanog pobačaja
- pušenje za vrijeme trudnoće uzrokuje malformacije i bolesti kod djeteta
- menstrualni poremećaji
- osteoporoza
- sindrom iznenadne smrti dojenčeta je češći kod djece izložene duhanskom dimu
...

Nebitno je ako ne znate koje su neke od ovih bolesti, ali sigurna sam da ne želite oboljeti ni od jedne! Nepušači, vjerujte mi na riječ, nemojte nikada ni zapaliti! Vi koji ste nažalost ovisni o cigareti, ugasite ju jer nikad nije kasno za promjenu! Ako mogu ja... Po čemu sam ja tako posebna da i vi ne biste mogli napraviti isto?!

... pa sam odlučila okinut par fotkica, just 4 u! Naime, imam novi pierce na usni pa sam odlučila podjeliti svoj ponos s vama, hehe... Molim vas, nemojte se obazirati na moju pojavu na slici jer ispadam kretenski na slikama, jbg, nismo svi fotogenični kao Kate Moss! Evo, ovako vam to izgleda...
EDIT (20.3.07.) Konačno sam promjenila sliku jer je ona bila prestrašna (kao, ova je bolja, hehe...)






Šta nisam prekrasna?!? Bahahahaha

A ovako vam izgleda full frontal + pierce na jeziku...







Evo, to bi vam bilo sve od mene, zasad, u nedostatku inspiracije... Nadam se će vas i ovo zadovoljiti, bar na neko vrijeme...

Pozz

Jučer sam doživjela/čula dva bliska susreta s ljudskim kretenizmom. Jedan sam doživjela s dečkom, a drugi se dogodio njemu samom. I to mi se mota po glavi, pa mi je ovo nekakav ispušni ventil, hehe...


Bliski susret s ljudskim kretenizmom #1:
Ponedjeljak popodne. Nalazim se s Njim, jer ima pauzu 2 sata pa da odemo popiti cugu. Sjednemo na polupraznu terasu kafića. Konobarica prolazi kraj nas, prvi put, i ne ferma nas ni najmanje. Rekoh, ok, žena ima posla, doći će opet. Prolazi kraj nas po drugi put, nakon par minuta, i opet ista stvar. Sad smo se već pomalo zabrinuli, mislim u čemu je stvar!? Zar smrdimo?!? I vrati se natrag u kafić. Nakon nekoliko minuta proviri van, kao da provjeri je li netko sjeo za terasu, i krene prema nama (u međuvremenu su iza nas sjeli neki tip i ženska), kad se ona lijepo prošeta točno pokraj nas, ne obazirući se ni najmanje na činjenicu da sjedimo ko kreteni već 15 minuta, i krene na njihov stol da ih posluži. Sad, vraća se ona natrag i pomislim ja (onako naivno, heh, ide mi to u zadnje vrijeme) da će sada konačno doći do nas. No, kao što već pretpostavljate, žena opet prodefilira kraj nas kao da ne postojimo!!! Ode natrag u kafić i vraća se za 5 minuta s njihovim narudžbama, nosi ih za njihov stol i krene opet u našem smjeru gurajući usput kolica s kolačima i cugom (koje sam tako htjala zgrabiti i nabit joj u facu!!!). I sad, nakon naših 20 minuta sjedenja, On joj se obrati s pristojnim "Oprostite, gospođo..." a ona ga prekine, ni ne gledajući u našem smjeru, i kaže (i dalje gurajući ta prokleta kolica s onim kolačima koje sam joj htjela nabit u facu) "Hoćeš ti ovo podjelit?"

WTF?!?


Bliski susret s ljudskim kretenizmom #2:
Ponedjeljak navečer. On je bio kod mene do zadnjeg busa, koji mu ide u 23h. U 22.50 je krenuo na stanicu, a živim u centru grada, znači, trebalo mu je manje od 5 minuta da stugne. I kad je došao, bus je već bio tamo. On je požurio do njega, vozač ga je vidio i napravio se mutav, te "diskretno" otišao!!! A što je trebao napraviti..? Stisnuti mali crveni gumbić! Ali neee... Zamislite koji bi to bio težak fizički napor! Još plus to što zna da je to ZADNJI bus!!!


Koja je zapravo poanta svega ovoga? Hmm, je li potrebno naglašavat?!?

Nisam ti ja kriva što imaš usran posao! Kako je to moja jebena krivnja?!? Boli me qrac što si nesposoban, što ti se ne da, što ti je loš dan!!! Radi svoj jebeni posao kako treba!!!

Evo da konačno i to obavim =) Mislila sam jučer, ali se vraga i pol toga izdogađalo, tako da jednostavno nisam imala ni vremena, a na koncu ni volje... Krenimo redom...

Od samog dolaska su se "sranja" počela događati, a protezala su se kroz cijelu večer. Nemojte me krivo shvatiti, ja sam se zabavila, hehe, ali s organizacijske strane... Živci su mi bili tanji nego ikad!



1. Večera
Večeru smo imali na samom početku, odmah po dolasku, jer je bila samo za nas maturante i partnere pa bi bilo krajnje bezobrazno da jedemo pred gostima! Što, da nas gledaju? Tu je već iskrsnuo prvi problem. Znači, bilo je nas 18 + 18 partnera. Naručila sam 36 večera, s tim da su dvije trebale biti vegetarijanske, za mene i frendovu partnericu. Sjeli smo za stolove, počeli su posluživat večeru, kad ono, konobar meni na stol stavi LIGNJE! I sad ja blijedo gledam u tanjur, nije mi jasno. Al pomislim ja (onako naivno), sigurno je došlo do zabune. Odem do voditelja i kažem mu da su dvije večere vege. Prvo me pogleda onako iščuđeno i pita - "Pa zar vegetarijanci ne jedu ribu?" MOOOLIM?!? Ja mu kažem da ne, a on me još pita, "Jeste li sigurno naručili dvije vege?" Ono, hello!!! Konju, još sam s tobom i pričala, kod tebe sam ih i naručila! Tako da smo nas dvije ko budale morale čekati večeru dodatnih pola sata! I na koncu sam pojela možda trećinu večere jer nisam stigla... Katastrofa...

2. Organizacijske poteškoće
°° Tražim program koji sam pisala cijelo jutro i isprintala ga dvaput za ove dvije cure koje su trebale voditi. Sve, sve je bilo napisano, uključujući i stihove za 18 ljudi! Jer je za svakog prije izlaska trebalo to pročitati. Ono, neke rime koje sam pisala, uz pomoć još dvije cure iz razreda. I onda cura koja je trebala uzeti program shvati da ga je zaboravila! Nemam komentara... Tako da sam pola sata provela brzinski pišući barem te rime, kako bi to mogli pročitati. A znate li vi kako je to pokušavati se prisjetiti apsolutno svega što ste pisali? Vjerujte, nije ni najmanje lako! Hvala Bogu da sam ih sama pisala tako da sam se sjetila skoro svih, ove dvije su mi malo pomogle, a za jednu curu sam na licu mjesta morala napisati novo jer se nismo mogli sjetiti... Koma!
°° "Voditeljica" mi otkaže pola sata prije nego što gosti trebaju stići, jer je njoj bed i sram ju je! HA??? Tako da sam na brzinu morala pronaći nekog da ju zamjeni, i zahvalna sam frendu koji se ponudio i uskočio na njeno mjesto. Nije to bilo to, jer se malo izgubio, ali ok, što sad, dečko me spasio tako da mu opraštam! Ali nju ću ubiti prvom prilikom!
°° Frend je bio zaslužan za sponzora koji nam je trebao pokriti cugu za profesore i buket cvijeća za rasku. I dođemo tamo, a on meni kaže da nije ništa od toga i da nema buketa! SRAMOTA!!! Mislim da smo prvi razred koji je u proteklih ne-znam-koliko generacija uspio napraviti takav propust! Tim više što je raska takva duša od žene, voli nas, fenomenalna je prema nama, a mi tako...
°° Cuga za profesore, kao što sam spomenula, je trebala biti plaćena tim sponzorstvom. Ali, kako nije bilo ništa od toga, morala sam 300kn uzeti od 2 500 koje sam trebala dati DJ-u. Tako da sam se s njim uspjela dogovoriti da mu to kasnije dam. Hvala Bogu da sam se skompala s njim! =) Ali, i s njim je bilo problema...

3. Glazba
DJ nije odradio svoj posao kako je trebao. I užasno sam ljuta na njega, što sam mu danas i rekla kad smo se našli da mu dam tih 300kn. Naime, dala sam mu popis od 60 pjesama koji smo složili u razredu, pjesme koje smo mi htjeli, ipak je to bila NAŠA maturalna zabava! Znate li koliko je od tih 60 pjesama on pustio? Možda 20-ak! A kad sam mu dala popis je rekao da je sve u redu i da će pustiti skoro sve, možda da će neke pjesme izbaciti ukoliko ih ne bude mogao uklopiti, bla bla... Pa čekaj malo, zar 40 pjesam nisi mogao uklopiti? Tko je tu lud? Jer su pjesme sve bile koje se mogu međusobno ukomponirati, to JA kažem, bez lažne skromnosti, jer imam uho za to! Al glavno da se puštalo "Srce nije kamen"...



Ali ok... Nije bed... Sve u svemu, nije bilo toliko loše s obzirom na to kako je moglo bit, ali moglo je i puuuno bolje... Na kraju je, oko 3 kad je sve završilo, nas 7, 8 otišlo do Opatije i bilo nam je super. Briga me za druge! Hehe

To bi bilo to... Do čitanja!

PozZ

Nisam mislila da ću pisati o ovome, ali evo, puklo me, pa da i vas malo upoznam s cijelom situacijom... Proteklih nekoliko tjedana glavna preokupacija mi je organizacija maturalne zabave koja se održava 3. ožujka, znači, u ovu subotu. Posla imam preko glave, ne jedem, ne spavam (u zadnjih dva tjedna najviše što sam odspavala u komadu je 4 sata), trčim uokolo, maltretiram se s nesposobnim kretenima iz razreda... Sve mi više ide na živce, nemam ni malo vremena za sebe, ono malo što mi ostane provedem ovako na kompu i davim vas, cijenjena publiko, s glupostima koje mi padaju na pamet... Da vam pravo kažem, jedva čekam da sve završi konačno jer mi je puna kapa! Po glavi mi se stalno vrti ona pjesma "što je meni ovo trebalo...", ali s druge strane mi je ipak drago jer znam da će sve biti napravljeno kako treba i da će to na koncu biti još jedna lijepa uspomena koju ću nositi cijeli život. Na žalost, ne idu svi na zabavu, ide nas 18 od 27 koliko nas je u razredu. Žao mi je zbog toga, ali što se može, njima će biti žao jednog dana, ne meni. Razumjem one koji su to odlučili zbog financijskih razloga (iako bi se i to dalo rještiti, jer nikome iz razreda ne bi bio problem izdvojiti 50-ak kuna, i manje, za nekog prijatelja iz razreda), ali mi nisu jasni oni koji govore da je njima to sranje, bezveze i šta ja znam... Jedan dečko ne ide jer ne želi obućo odjelo. Jedna cura pak ne ide jer misli da ne bi našla partnera. nemam komentara... Ma uostalom, čime se ja zamaram... A i vas

Evo vam za kraj sličica, točnije karikatura razreda, koja nam je i na pozivnici, za koju smo zaslužni prijatelj iz razreda i ja... Nama je baš simpatična, hehe...







Šta nismo super!? Bahahaha

Javim vam kako je sve prošlo, ako vas uopće zanima, hehe... Dakle, uskoro...

Pozz


EDIT: Molim vas, kliknite! Hvala!
Tko potpiše nek mi javi!