°°mY tH!Ng°°

Nadam se da iza ovako patetičnog naslova niste očekivali jednako patetičnu priču. Jer je ovdje nema. Toliko luda još nisam.

Vjerujem u Boga. Recimo. Ne u nijednom klasičnom religijskom pogledu, znači ne kao katolik, Musliman ni Židov, već u Boga kao takvog. Bez da mi je neka crkva kao institucija odredila pogled na Njega. Trenutno mi se ne da, no želi li netko debatirati o Božjem postojanju tome mogu posvetiti neki od slijedećih postova, da u ovom ne skrećem previše s početne ideje.

Međutim, nikada nisam radila razliku među ljudima na temelju bilo kojih od obilježja kao što su boja kože, narodnost i slično pa tako ni temeljem vjerske pripadnosti. U krugu ljudi koje "bolje" pznajem (prijatelji i bliži poznanici) nalaze se katolici, pravoslavci, Muslimani, Jehovini svjedoci... Eto, mislim da sam nabrojala sve. Barem za ono što pouzdano znam. NIKADA mi nije palo napamet da ih grupiram na temelju toga. Zašto? Jer to ne određuje osobu (određuje po nekim pitanjima, ali u globalu svi smo mi ista životinjska vrsta - ljudi). A svi koji misle suprotno su glupi. Bez uvrede ako vas ima u publici, ali to je činjenica.

Moje pretpostavke, odgovori na pitanje "A zašto je to tako?" glase:

1. Jer su ljudi glupi.
2. Jer su ljudi puni predrasuda.
3. Jer su ljudi obilježeni krivim odgojem zatucanih roditelja.
4. Jer se ljudi boje svega što im je nepoznato.
5. Jer se ljudi ne trude/žele upoznati ono što im je nepoznato.

Ovo mi je nekako najlogičnije, ima li netko što za dodati?

Prijatelji koji su drugačijeg vjerskog uvjerenja nego ja su mi zanimljivi jer kroz njih mogu saznati nešto novo, naučiti o drugoj kulturi i vidjeti neke nove poglede na svijet (naravno, ne moram se pritom s njima slagati, ali ih poštujem). Ne bih mogla nikako drugačije niti gledati na to. Jer smatram da za to nemam razloga. Mislim da se većina slaže sa mnom, no čak i neki od njih će promjeniti mišljenje kada se dovede u pitanje ljubavna veza dvoje ljudi pripadnika različitih religija. Znači, postoje dvostruka mjerila. Hmmmm... Zvuči mi kao jedna od mojih najdražih ljudskih osobina - licemjerje.

Započela bih primjerom (ovoga puta stvarnim).

Ana (nazovimo ju tako) je započela svoju vezu s Denisom (nazovimo njega tako =) prije nešto manje od dvije godine. Stvarno su bili zaljubljeni i sve bi to bilo krasno da njeni roditelji nisu saznali da je Denis Musliman (Ana je odgojena strogo katolički). Njegovi su roditelji nju prihvatili, ali njezini nisu postupili ni približno slično. Dapače, nisu htjeli ni čuti za njega, a kada su shvatili da ju nikako ne mogu odgovoriti od veze s njime, odrekli su je se, odrekli su se svoje tada osamnaestogodišnje kćeri koju "vole najviše na svijetu". Nakon što su je pošteno izvrijeđali. A zatim ju je otac izbacio iz kuće. Koja ljubav...

Čekaj malo! Definirajmo ljubav - zar između ostaloga voljeti nekoga ne znači i to željeti mu dobro, željeti mu sreću? A svaka osoba bira svoju sreću INDIVIDUALNO, ne bira ju nitko drugi. Ako moje dijete (ako ga budem imala jednog dana) bude htjelo biti pijanist jer ga to usrećuje, biti ću i ja sretna, zbog njega. Ako se opredjeli za homoseksualnost - isto. Ako se zaljubi u jebenog Mormona, super dijete moje drago, jer je tvojoj majci najavažnija tvoja sreća!!! Radije budi s njim kojeg voliš i koji voli i poštuje tebe, nego da se udaš/oženiš za katolika/katolkinju kojeg/koju ne voliš baš toliko, ali ne želiš razočarati svoju mamicu? Ma... Mrš!

A i to razočaranje... U čemu je konkretno stvar? U ovom primjeru, ali i u mnogim drugima. Jebeno opterećivanje time tko će što reći i tko će kako reagirati. "Kako li će samo reagirati stara Klarićka s trećeg kata koju svaku nedjelju srećem na misi kada joj budem morao reći da mi je kći... zastranila/postala nenormalna/bacila se u okultizam, štuje Sotonu i žrtvuje piliće?????". Jer ljudi to doista tako shvaćaju (bar neki). Kao da će to uzrokovati Apokalipsu. Takva reakcija (meni bar, a možda sam luda, obavijestite me!!!) mi ni približno ne izgleda kao normalna reakcija roditelja koji voli svoje dijete i želi mu svu sreću ovoga svijeta (što bi svaki normalan roditelj trebao željeti).

No bez brige, kao i sapunica čiji sam naslov preuzela, i ova saga se nastavlja unedogled (a traje i sada dok vi to čitate). Situacija danas, nakon dvije godine glasi ovako: Ana se odselila od kuće, profućkala je šansu za upis na fax jer je trebala raditi kako bi si iznajmila stan. Sa starcima je na ratnoj nozi još uvijek iako su Denis i ona nedavno prekinuli (i to zbog izvanreligijskih razloga, da se razumijemo) jer su joj se toliko zamjerili zbog načina na koji su postupali prema njoj i prema njemu. A poznavajući dotične roditelje, sumnjam da će se to ubrzo promjeniti. Tužno...

Eh, da. Ne znam kako sam ranije zaboravila ubaciti ovaj podatak koji potvrđuje čisti idiotizam ne samo njenih roditelja, već i same katoličke Crkve. Barem ovog reprezentativnog primjerka. U pitanju je jedan vrlo inteligentan SVEĆENIK koji očito slabije poznaje Bibliju nego ja kao laik. Da nisam doživjela, ne bih vjerovala! Naime, njeni su roditelji tog kretena pozvali u kuću s namjerom da joj ukaže na pogrešku koju čini prema sebi, roditeljima i Bogu (slobodno interpretiram njegove riječi). Pazite sad: rekao joj je da je poludjela, da to što čini dokazuje mržnju prema Gospodinu, da je Sotona ušao u nju (!?!?!?) i da ih je Sotona i spojio. Između ostalih nebuloza ove su mi ostale najupečatljivije. A sada ajmo se svi lijepo nasmijati - BAHAHAHAHAHAHAHA!!! Evo, morala sam, jer radije ću se smijati nego plakati pošto je ovo čista tragikomedija... Hej, kretenu! Prva stvar, i najvažnija - vole se. To je najbitnije. Osim toga, tko si ti da se uopće petljaš tamo gdje ti nije mjesto? Spojio ih je Sotona? Kakve veze Sotona ima s ljubavlju u bilo kojem obliku? Da ih je Sotona spojio, ne bi se voljeli (mudro zaključujem, laik na pedesetišestu potenciju). And another thing... Biblija govori o tome kako su svi ljudi jednaki. Svi. JEDNAKI. I rest my case.

Zar nije 21. stoljeće počelo? Zar nakon našeg sveukupnog postojanja još nismo shvatili da je svaki čovjek - čovjek?

People, get real!

Cast a calming apple
Up and over satellites
To draw out the timid wild one
To convince you it's all right

And I listen for the whisper
Of your sweet insanity
While I formulate denials
Of your effect on me

You're a stranger
So what do I care?
Vanish today
Not the first time I here
All the lies...

What am I to do with all this silence?

Shy away, shy away phantom
Run away, terrified child
Won't you move away
You fuckin tornado
I'm better off without you
Tearin my will down...