°°mY tH!Ng°°

Sad su kod mene bili frendovi iz razreda, radimo nešto za maturalnu, ali to sad nije bitno, već jedna stvar o kojoj smo pričali, i sada mi se vrti po glavi... Sad ću ja to sve vama lijepo objasniti...

U kojem smo ono stoljeću, 21.? Aha... A zašto još uvijek imamo tako primitivne stavove? Stvarno bih voljela da mi to netko objasni, ali uz pomoć stvarno dobrih argumenata, jer mi nije jasno. Pitanje glasi.

Zašto su dečki koji su spavali s puno cura face, a cure koje su spavale s puno dečki - drolje?

Ako netko ima odgovor nek mi se obrati!

Nije mi jasno, pa koja je razlika između spolova?! Ako si muško, što si više jebao, to si veći car, a s druge strane, ako si žensko, to si veća drolja... Ma dajte, molim vas!!! Gdje je tu logika? Ja ju ne vidim, koliko god se trudim... Zar nismo jednaki? Ili ćemo još uvijek vući razmišljanja iz srednjeg vijeka..? Ovo razmišljanje je, bar meni, najveća enigma današnjeg društva. Osobno gledam da su žene i muškarci jednaki. A ovo zatucano, glupo i nadasve nelogično razmišljanje to pobija! znači, muškarcima se promiskuitetno ponašanje tolerira, još bolje, čestita im se na tome, a promiskuitetno ponašanje ženskog spola se gleda s gađenjem... Ponavljam, po ne znam koji put, GDJE JE TU LOGIKA?!? I don't understand...

Glupi, glupi, glupi zatucani ljudi!!! Hello, 21. stoljeće je već odavno počelo, što kažete na to da i mi uđemo u njega..? Who's coming with me?

Upravo sam napisala jedan mail, i pišući o jednoj stvari sam se strašno rastužila, pa sam odlučila svoje muke podjeliti s vama, cijenjena publiko! Najbolje bi bilo da krenem ispočetka...

Marko i ja smo se upoznali 22. listopada 2004. godine. Bio mi je odbojan prije službenog upoznavanja, no već nakon prve kave počela sam razvijati osjećaje prema njemu. 28. listopada 2004. godine Marko i ja smo ''službeno'' započeli vezu. Strahovito sam se vezala uz njega, bio mi je prvi dečko kojeg sam zavoljela, prvi dečko kojeg je upoznala moja obitelj, prvi dečko koji je legao u moj krevet... I bilo je predivno, svaki trenutak koji sam provela s njim će mi ostati u lijepoj uspomeni. I tako se naša veza razvijala kroz dvije godine. Bilo je lijepih trenutala i onih manje lijepih, ali sve u svemu, nikada mi neće biti žao što smo bili zajedno, jer u tom periodu sam bila vrlo sretna i zadovoljna osoba u svakom pogledu. A onda je sve polako počelo ići nizbrdo.

Počelo je nekih tri mjeseca prije službenog prekida. Počeo je vršiti nekakav pritisak na mene, ograničavati moju slobodu. Htio je da svaki slobodan trenutak provodimo zajedno, a meni to ponekad stvarno nije odgovaralo. Iako sam ga smatrala najboljim prijateljem, a ne samo dečkom, nije isto provoditi vrijeme s nekim s kim si u vezi ili sa prijateljima. Imam širok krug ljudi s kojima se družim, no vrlo mali broj onih koje smatram pravim prijateljima. To su prijateljica Tea, cura koju znam doslovno od rođenja, s kojom se družim odkad znam za sebe i koju volim ponekad više nego neke članove vlastite obitelji. Zatim su tu Jasmina, Vedrana, Andreja i Ivan, cure i dečko iz razreda s kojim sam se u ove četiri godine užasno povezala. I volim vrijeme provoditi s njima. I ponekad, u određenim situacija, lakše mi je i puno će mi više pomoći to da se negdje izgubim s njima, nego da tih sat, dva provedem s dečkom. Nadam se da razumijete što pokušavam reći. S dečkom sam djelila sve, no u nekim trenutcima prijatelj ti je potrebniji. On to nikada nije shvaćao, i uvijek mi je prigovarao zašto se družim s njima. Štoviše, nije ih ni podnosio, iako ne znam zašto, jer mu nitko od njih nikada nije rekao ili napravio nešto krivo.

Nadalje, branio mi je izlaske. Ne, nikada mi nije direktno rekao ''Nemoj ići van'', ali svaki put kad bih se dogovorila s društvom (a vjerujte, to je bilo iznimno rijetko, možda jednom mjesečno, previše sam rekla, upravo iz razloga što sam htjela izbjeći svađu s njim) on bi se naljutio na mene, ali, kao fol, iz nekog sasvim drugog, nepostojećeg razloga. Ili bi mi odjednom iskrsnuo pred vratima, kao, on želi baš danas prespavati kod mene. A to je stvarno teško za podnjeti, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da imamo 18 (ja), odnosno 19 (on) godina, pa nismo u braku!

Branio mi je još štošta, banalne stvari, navest ću kao primjer to da zbog njega nisam prihvatila poziv da pjevam u jednom bendu, samo zato što je to njemu smetalo, iako sam ja zapravo htjela to napraviti. And so on, and so on...

Shvaćam da sam i ja puno griješila jer sam mu previše popuštala, ali sad je to ionako iza nas i ne može se promjeniti pa nema smisla da se time zamaram.

Ugl, tako sam ja njega posjela i objasnila mu apsolutno SVE što me smeta i što bih voljela da se promjeni. Poslušao me, ispričao se 100 puta i obećao da će se potruditi. I stvarno je bilo tako. Ali vrlo kratko. Nakon samo dva tjedna stvari su se vratile na staro. Pokušala sam još jednom, pa još jednom, i svaki put je bilo sve gore i teže. I tada sam konačno, četvrti put, odlučila da je vrijeme da se stane na loptu. Bilo mi je užasno teško, ali vidjela sam da je došlo do toga da više nema drugog izlaza osim prekida. Bio je to 18. prosinca 2006. godine.

No on nije htio prihvatiti činjenicu da je našoj priči došao kraj. U početku mi je radio svakakve scene, pratio me vani, plakao pred svima, molio me da mu se vratim... Bilo mi ga je teško gledati, ali nisam mu mogla pomoći. Svojim me ponašanjem gurao još više od sebe i gasio svu onu ljubav koju sam ikada prema njemu osjećala. Zivkao me, slao sms poruke... Sve više je to počelo prerastati u pravo maltretiranje. Tako da je na kraju moj očuh otišao s njim na cugu da mu kaže da me ostavi na miru, jer ja to nisam uspjevala koliko god sam se trudila. I to je konačno upalilo.

I kao da sve to nije bilo dovoljno, kada je konačno shvatio da nema povratka, njegova je mašta proradila i počeo je izmišljati o meni svakakve priče.

Priča uokolo da sam drolja (što nema veze sa zdravom pameti, jer zajedno s njim, počevši od prvog dečka kojeg sam imala s 13 god., bila sam s njih točno 8. Ni manje ni više. S time da mi je on jedini s kojim sam bila na malo intimnijoj razini.)

Priča da sam narkomanka (nemam pojma odakle mu to, ali stvarno... Jedina ''droga'' koju sam ikada probala je marihuana, ali dobro...). Da stvar bude bolja, to je čak ispričao mojoj mami, no hvala Bogu, ona ima zdravu pamet, pa mu nije povjerovala.

Priča da sam ga varala. I to je ono što me najviše povrijedilo. U vrijeme kad sam bila s njim nisam niti razmišljala o drugima, a kamoli da sam nešto napravila po tom pitanju, jer sam ga stvarno previše voljela, previše mi je bilo stalo do njega da bih ugrozila vezu zbog takve gluposti.

Ima tu još svega, ne znam više ni sam, izgubila sam se u svim ti njegonim lažima. Osim svega toga počeo je čak nazivati moje prijatelje u pokušaju da i njih uvjeri u te besmislice. No, oni jako dobro znaju o čemu se radi tako da im nije ni na kraju pameti da povjeruju u išta od toga.

I sada, kad sam na rubu pameti, molim vas, analizirajte ovo... I pokušajte mi objasniti situaciju jer ju ja zaista ne razumijem, koliko se god trudila. Shvaćam da me još voli, na neki svoj bolestan način, da je povrijeđen i da su povrijeđeni njegov ego i taština, ali uza sve to nikako ne nalazim opravdanje za ovo što mi čini! Molim vas, pomozite mi!

Evo, gledam malo gluposti po netu, i odem na www.izlasci.net, stranica na kojoj možete pratiti događanja u Ri. I gleam galeriju, i NE MOGU VJEROVAT! Prije nekih dva tjedna sam bila vani s curom (jedna od best frendica, moja vejika ljubav, moj Cvjetić) i dečkom (moj samoprozvani ljubavnik Ken, aka Loverboy, aka Juan) iz razreda, i sad nađem našu sliku na toj stranici! Sad se osjećam ko neki jet set, bahahahaha!
Ne mogu vjerovat, pa di nas budale neugledne nađu...

Evo, da i s vama podjelim svoj ponos, haha!!







Što nismo preslatki? Bahahaha
Hvala Bogu da mi nisu uhvatili facu, to bi tek bila strava i užas...

Uživajte mi, blogeri moji dragi!

Pus@ Lennonu, i zahvala Kinky na počasnom mjestu među linkovima, počašćena sam!

Pozz

Tu sam rečanicu jučer pročitala u novinama, a izrekao ju je poznati glumac i komičar Bill Cosby. I odonda mi se to stalno vrti u glavi. ''Želja za uspjehom mora biti jača od straha od neuspjeha.'' A je li to lako..? Nije... I sama tu stojim kao dokaz. Puno sam puta bila u situacijama kojima sam mogla nešto postići, no u većini istih se u meni pojavio neki strah. Strah od neuspjeha.

Znam da je takvo razmišljanje glupo, ali sigurna sam da je svatko od vas bar nekad u životu u određenoj situaciji stao na kočnicu iako svijestan toga da ne bi trebao. Sad kad razmišljam o tome, Bože, pa koliko sam ja toga propustila! Počevši od nekih stvari vezanih za školu, posao pa čak i do nekih banalnih stvari kao što su recimo veze. Puno sam puta izbjegavala napraviti nešto potencijalno dobro za sebe jer sam se bojala toga da ne završi dobro. I odlučujem da neću više to ponavljati! Život nam ne daje toliko prilika da bi ih stalno propuštali. Znate kako se ono kaže, ''Tko ne riskira, ne profitira.''

Zapamtite ovu izreku, i pustite neka vas vodi i neka vam pomogne nadvladati nepotreban strah.

That's it 4 today, puno, puno pozz!

P.S. Poseban pozz za Lennona

Ovaj post je posvećen ''jačem spolu''. Premišljala sam dugo da li da ovo pišem, i odlučila sam... No, krenimo redom.
Još jedan vikend, a time i izlazak, je iza nas... Izašla sam s ekipom, i sve u svemu, bio bi to odličan izlazak, da nije bilo nekih pripadnika suprotnog spola. O čemu se radi..? Radi se o napornim dečkima koji ne znaju/ne žele shvatit da NE znači NE!!! Ovako, oni koji su redoviti čitatelji znaju da volim izlazit i plesati dok me noge ne izdaju. I plešem ko manijak. Sa svima. S frendicama, s frendovima, s konobarima, s ljudima koji mi se slučajno nađu na putu... Plešem i s ljudima koji mi priđu, ako vidim da imaju ritma, bla bla, pa zašto ne? Ali problem je sljedeći - to što ja pristajem plesati s nekim, ne znači automatski da pristajem i na to da mi gurnu jezik do grla!!!
Zašto, pobogu, zašto je to toliko teško za shvatiti..? I don't understand...
Imam masu primjera koje bih sada mogla spomenuti, al i ja imam život, a i vi, vjerujem, pa ću se zadržati na onih nekoliko koji su mi friški od ove subote...



Primjer br. 1:
Plešem s frendicama i točno ispred mene pleše neki dečko, onako simpatično mi izgleda, pleše ok, i rekoh ja, idem mu se pridružiti... Kako mi je bio okrenut leđima, stala sam odmah iza njega i počela plesat, onako bezveze, više iz neke sprdnje. I sve je bilo super, plesali smo tako nekih 10-ak minuta, i onda se okrenuo prema meni i počeo me onako privijati uz sebe i grabat me za guzicu! WTF!?! I sad, ja ga odmaknem od sebe i pravim se luda, kao da nije bilo ništa, kad on nakon minute opet! Sad me već iritira, i kažem mu, ''Daj, uspori malo, šta ti je!?'', a on opet... Da stvar bude bolja, još me zgrabi i poljubi!!! I onda se poslije čudio zašto sam mu rekla da se goni u pičku materinu i gurnula ga... Da, baš se pitam zašto...

Poanta br. 1:
Dečki moji dragi napaljeni, ako neka cura pristane plesati s vama, pa čak i ako je ona prišla vama, to nije poziv u krevet!



Primjer br. 2:
Pričam s frendom i dolazi do nas neki njegov frend kojeg ja vidim prvi put. I počne on meni govorit neke bedastoće... Razgovor je išao približno ovako:

ON: Joj, kako si mi slatka, oprosti, ali moram ti to priznat.
JA: Hvala. (nezainteresirano)
ON: Moram ti priznati, imam curu koju volim (da, da, vidim...), ali ozbiljno mislim da si ti cura s kojom bih ju mogao prevariti.
JA: Ma daj... A ja isto imam dečka (moš mislit) kojeg volim, ali ga ne bih prevarila ni sa kim.
ON: A imaš dečka? Pa blago njemu, al je glup, ako smijem reći...
JA: A zašto?
ON: Zato što te pušta samu van tako lijepu.
JA: (tu sam se počela gušit od smijeha) Prvo, ja nisam njegovo vlasništvo da bi mi zabranio da idem van, a drugo, voli me i vjeruje mi, zna da neću ništa napraviti, a znam to i ja, jer ne želim pokvariti dobru vezu s nekim koga volim zbog gluposti.

I okrenem se, i nastavim plesati s frendicama. On je još kratko popričao s frendom pa se pokupio. Onda sam ga kasnije vidjela s curom kako se grle i ljube (bolje reći ''žderu''). Ali ne, tu nije kraj... Tokom večeri mi je prišao još par puta, i svaki put sam ga otpilila, ne baš pregrubo, nisam ni ja đubre, ali dovoljno da bi shvati (svatko normalan bi) da nisam zainteresirala. Cijeli je događaj kulminirao nakon dobrih 3, 4 sata, i njegovih 579 prilaženja. U međuvremenu su do nas došli još neki dečki koje znamo, tako da smo plesali svi skupa. I tko će drugi se pojavit nego opet on... I počne opet tlačit kako želi sa mnom na cugu, bla bla, da sam toliko slatka da dolazi u napast da me ne otme (KOJI TI JE QRAC!?!?! ) tako da sam konačno zgrabila jednog frenda da ovaj ne skuži i počela mu davat motove u stilu ''Ovaj me maltretira'' koje je hvala bogu odmah skužio. Došao je iza njega i pitao ''Šta te tlači ovaj majmun'', naravno, da ovaj ne skuži. I pita on mene, ''Šta da radim?'' Govorim ja njemu ''Ma nije me briga, štogod, puna mi ga je kapa!''. I kako se moj dragi frend, kojem sam zahvalna do groba snašao? Došao do mene, zagrlio me i poljubio! Hehe. Ovaj je momentalno problijedio i pitao ''Šta ti je to dečko?'' na što sam ja odgovorila da jest i stala ovom na nogu kako bi i on dao potvrdan odgovor, što je i napravio. I tako sam se, KONAČNO rješila napasti broj 2!

Poanta br. 2:
Dečki moji dragi napaljeni, kad cura kaže NE, (pogotovo kao ja npr u ovom slučaju, nekih stotinjak puta) to stvarno znači NE!!
I koliko god vi tlačili taj se odgovor neće promjeniti!

Toliko od mene za danas, ako se netko ne slaže, znate da prihvaćam kritiku...

Pozz

Odlučila sam i ja nešto progovoriti o sebi, jer smatram da je do dobar način kako bi upoznali jedni druge ovako preko neta, al s druge strane, prilika je i da bolje upznamo sami sebe, zar ne? Neću je predavat nikome, al ako netko odluči slijediti moj primjer, bit će mi drago!

Dakle, ovo je 5 stvari koje niste znali o meni:

Numero 1:
Obožavam plesati. Ne mogu bez toga, jedva čekam vikend kako bih ispucala sve iz sebe. I vrlo često sam upravo ja ta koja se prva ustaje i započinje plesati dok ostali još sjede! A šta ću, takva sam! =)

Numero 2:
Hiperaktivna sam, i to je prestrašno... Ne mogu bit na miru dvije minute, odmah se uzvrpoljim... Stalno sam u pokretu, i kod kuće i kad sam vani, u školi, gdjegod. Kad sam bila mala, nona mi je uvijek govorila da imam mravce u gaćama pa da zato ne mogu biti na miru! =)

Numero 3:
Moja najveća želja, koja će vjerojatno ostati neostvarena je ta da postanem pjevačica! Da, da, smijte se koliko vas volja... Pjevala sam dosta puta po raznim festivalima, karaokama i kojekakvim glupostima, čak sam kraće vrijeme provela u bandu! I LOVE TO SING!!! Živim za to...

Numero 4:
S nekih 13 godina sam preboljela anoreksiju... To je prestrašno i ne želim to nikome, da se tako odvratno osjeća u vlastitom tijelu... Zato SEREM na današnje društvo koje postavlja apsurdne standarde ljepote današnjoj mladeži!!! Srednji prst huljama!!!

Numero 5:
Evo, za kraj nešto smiješno/odvratno... Kad sam imala neke 2 godine, stara me našla u dnevnom boravku, skrivenu iza zavjese ispod prozora. A pitate se šta sam radila? Dakle, ja sam se, kreten mali, pokakala, i to one male brabonjke, ko šta koze seru... I šta sam ja onda, kreten mali, radila s tim brabonjcima, pitate se? E, pa reći ću vam i to... JELA SAM IH!!! Smijte se, rigajte, šta ja znam... Mislim, odvratno za popizdit, al je u jednu ruku i prefuckingsmiješno... Al dobro, imala sam 2 godine, baš sam ja znala šta je to!

Evo, sad znate nešto novo o meni! Kao što sam već rekla, neću predat štafetu nikome konkretno, ali voljela bih da netko podjeli slične gluposti sa mnom, mislim, kad sam ja već priznala da jedem govna I DARE YOU!!!

I, šta kažete?

Pozz

Ovo je najjači stand up komičar ikad!!! Tko se ne slaže sa mnom - šonjo! Pogledajte, uživajte, i javite mi dojmove!

Pozz

Sjedim doma, gledam tv... Odjednom se oglasi mobitel - piiii piiii!!! Frend mi šalje poruku.

ON: Hej, jesi za kavu?
JA: Jesam, kad se nalazimo?
ON: Pokupit ću te ispred tvoje zgrade u 6, može?
JA: Ok, ae, vidimo se...

Znam da vječito kasni, pa izlazim iz kuće tek u 18.10, i zamisli čuda, još ga nema! Zovem ga...

JA: Ej, pa di si?
ON: Ma evo me za 10 minuta,zapeo sam u prometu!
JA: OK, čekam te, požuri!

18.30... Polako kipim... Šaljem mu poruku, ne odgovara... U međuvremenu, počinje mi se piškit, pa se zaletim do stana na wc... Pogledam kroz prozor na cestu, Twinga još nema... pojavio se tek u 18.40. Izletim iz zgrade, sjednem u auto, bijesno se okrenem prema njemu s namjerom da ga izrešetam, a on me pogleda i kaže:

''Pa dobro, zar te uvijek moram čekat?''

?!?

Prije početka čitanja, pustite od Coldplaya pjesmu Yellow, ja sam ju slušala za vrijeme pisanja, pa možda slušanjem riječi pjesme shvatite o čemu se točno radi :)

A sada... Ovo je napisano u petak... I namjerno to nisam htjela objaviti dok ne vidim kako će se situacija dalje odvijati. I priznajem: Po prvi put, srce je predvalalo razum! I znate što? Drago mi je zbog toga! Detalja ima puno i previše, pa vas ne želim zamarati, ali želim vam poručiti nešto što sam upravo naučila...

Važno je znati racionalizirati stvari koje vam se događaju, ali ponekad, prepustite se onome što zapravo želite, što zapravo osjećate, jer inače će cijeli život proletiti pokraj vas, a tek kad bude kasno shvatit ćete koliko ste lijepih stvari propustili!

Danas sam ostala, blagorečeno, šlagirana na jednu reakciju by my mother... A sve je počelo iz moje šale... Naime, kao i većina maturanata, i ja, odnosno moj razred, uskoro ima maturalnu zabavu. Na mamin upit ''Tko će ti biti partner?'' odgovorila sam ''Ne znam. Ako ga ne nađem do tad pitat ću neku frendicu, baš me briga!''. Naravno, sve je bilo izrečeno kroz šalu, ali u krajnjoj liniji, šta i da sam to ozbiljno mislila!? No ono što je uslijedilo bio je pravi šok! Naime, moja se najdraža majka, čitaj pažljivo, RASPLAKALA (ovo ne izmišljam!)!!! Zatim se počela derati po cijelom stanu kako ne može vjerovati, da ju samo sramotim, da je to abnormalno, da se ponašam kao lezba, bla bla... MOLIM?!? Hej, čekaj malo... Tko je tu lud!? Prvo, zar je to normalna reakcija na moju sprdnju? NIJE. No bitnija stvar je ta da saznala da je moja mama homofobična, što me iznenadilo, jer sam ju uvijek smatrala liberalnom, tako se uvijek i ponašala! I kao šlag na kraju, pitala sam ju ''Kako bi ti reagirala da ti ja priznam da imam homosexualne sklonosti?''. Znate li što je odgovorila? ''Odrekla bih te se.'' Samo tako, hladnokrvno. Pa zar roditelj ne bi trebao uvijek ostati uz svoje dijete, voljeti ga i podržavati sve njegove odluke i postupke (osim, naravno, ako im je dijete Jeffrey Dahmer )?!?
Nikako mi se nije sviđala ta njena reakcija... Ali zašto se njome zamarati kad ju ne mogu promijeniti... Nažalost... Ali želim reći da svatko ima pravo izbora. Ako ljudi imaju pravo odabrati da budu npr. vegetarijanci, zašto ne bi mogli s jednakim pravom odabrati to da budu homosexualci? Iako, istina i Bog, to proizlazi iz psihe, pa se baš i ne može 100% vlastitim izborom na to utjecati... Ali valjda shvaćate šta pokušavam reći. A i ako ćemo gledati s vjerske strane - e to mi nikad nije bilo jasno! Pa zar nas Bog (mislim, one koji u njega vjeruju) ne ''uči'' tome da smo SVI JEDNAKI?!? I kako onda iz svega toga ljudi i dan danas, u 21. st. mogu imati tako primitivna razmišljanja puna predrasuda?!?

Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.