Marketing
I'm going to cry now... Who's coming with me?
Sjećam se jedne epizode Dvornikovih u kojoj je bio prikazan nekakav koncert za humanitarne svrhe na kojem je i Dino nastupao. U toj epizodi je bio i Bare, snimali su njih dvoje u šatoru ispred stagea kako krate vrijeme brbljajući uz cugu. I ostala mi je u glavi Goranova rečenica:
"Ja profesionalno sviram rock na balkanu što je ravno mazohizmu."
Tada sam se malo nasmijala, ali što sam duže razmišljala o tome to sam više shvaćala da to nije smiješno već, nažalost, istinito i tužno. Živu istinu je čovjek rekao, na našim prostorima ako nisi Colonia, Thompson (kojeg osobno PREZIREM, bez uvrede obožavateljima), Škoro ili još bolje - pevaljka, ti nemaš što tražiti na sceni jer ti je suđeno samo jedno - propast. Kamo odlazi naša glazbena scena, pitam se?! Što je s onim danima kvalitetne glazbe? Zar je to stvarno postao na našoj sceni aorist?! Nažalost, očito jest.
Da se razumijemo, ponešto dobro se može naći, ali to je izuzetno rijetko. Danas je tolika navala narodnjaka da mi ponekad uistinu pozli kad čujem te pjesme. Da se razumijemo, cajke stvarno ne volim (da se blago izrazim), ali neću biti stoka i reći da baš ni jedna pjesma ne valja. Ima ih koje su ok, ali takve stvarno mogu nabrojati na prste jedne ruke, ostalo je čisti trash. Molim vas nek mi netko da logično objašnjenje za to kako netko može uživati u ovakvim stihovima (potrudila sam se i izabrala par najdebilnijih)...
Sladak šećer hladna voda, hajde mali dok je zgoda.
Imam garažu i mercedesa tri, još mi samo fališ ti.
Kuče laje - a ja mislim ti si. Otiš'o si, sarmu probo nisi.
Uzela si žilet da s njim režeš vene, s čim ću da se brijem , što ne misliš na mene.
?!?
Lepi pozdrav 
Post je objavljen 05.04.2007. u 15:41 sati.