Komentari

pixel88.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • Kinky Kolumnistica

    Kako strašno... a s druge strane, fascinantna je tvoja rezignacija. To je bilo na praksi? Uvijek se pitam kada bih radila takav posao, da li bih s vremenom postala ravnodušna na smrt pacijenta ili bi to utjecalo na mene i izvan posla...

    avatar

    25.04.2007. (21:01)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Fascinantna mi je tvoja rezignacija.. to je bilo na praksi? Ja se uvijek pitam kada bih radila tako neki posao, da li bih s vremenom postala hladna na smrt ili bi to uvijek barem malo utjecalo na moje raspoloženje toga dana... :(

    avatar

    25.04.2007. (21:03)    -   -   -   -  

  • Tapirchich

    jebemu, život je takav..što je najtužnije, mislim da od takvog zanimanja , s vremenom skroz otupiš. za smrt pacijenata ..možda je tako i najbolje,,,

    avatar

    25.04.2007. (21:18)    -   -   -   -  

  • ..::lamb of god::..

    Smrt je dio života, lijepo je što si bila uz tu osobu u zadnjim trenucima. Meni se to događalo sa ozljeđenim životinjama o kojima sam se brinula kada sam bila mala, a što se tiće ljudi bi to mogla jedino povezati sa smrti djeda za kojeg sam bila neopisivo vezana(još uvjek sam, svaki dan nosim lančić na škorpiona koji me podsjeća na njega jer je on bio škorpion po horoskopu) kada su mene i sestru starci doveli u posjet u bolnicu. To je bilo dan prije nego što je umro, znala sam da će se to dogoditi i nisam se više htjela zavaravati da neće. Tješila sam ga govoreći mu da će sve biti super, da mu je krvna slika u redu(zato jer smo u to vrijeme u školi učili o tome), a u sebi sam umirala od tuge, to je bio najteži period mog života. Nakon nečije smrti treba nastaviti sa životom, ja to nisam htjela nego sam svu tugu držala mjesecima u sebi i pravila se da je sve u redu, dok me raska nije pozvala u svoj kabinet zato jer su profesori primjetili da sam se povukla u sebe i popričala samnom o tome.

    pusa & pozz!

    avatar

    26.04.2007. (01:38)    -   -   -   -  

  • °°mY tH!Ng°°

    istina je da s vremenom otupiš po tom pitanju jer ti postane nekakva normala, ali meni je ipak bio prvi put da to vidim, a reagirala sam (odnosno nisam reagirala) takvom hladnoćom da sam začudila samu sebe... al iskreno, nikad nisam plakala zbog nečije smrti, plakala sam na jednom sprovodu, kada je curi iz razreda umrla mama, ali taj sam se put rasplakala kad sam vidjela nju, nadroxanu praxitenima kako plače iznad groba... jedino što me rasplače UVIJEK je kad vidim mrtvu životinju... uistinu fascinantno!

    avatar

    26.04.2007. (17:25)    -   -   -   -  

  • Hrvoje

    ja ne znam kako bi reagirao...vjerojatno bi me jako pogodilo, no ne znam

    avatar

    26.04.2007. (23:40)    -   -   -   -  

  • Wish I had an angel

    Kako strašmo užas....ja to nebi mogla podnjeti jadna ti imam novi post pa navrati nešto o nightwishu i ima njihovu pjesmu kkiiisssaccccchhhhhhhhhhh!!!!

    avatar

    27.04.2007. (16:03)    -   -   -   -  

  • Lana..It's me...

    Hladno si reagirala..Al mislim-i ja bi tako reagirala.
    POST IMAM NOVI!

    avatar

    28.04.2007. (09:50)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...