Foto by TDR ( da on meni to - ne kradem)
Svaki pregib na njenoj koži sjao je dubinom, umirujući tonovi rijetkih crta, zglobovi, svaka pora u bijeloj puti. Sjaj mekosti čuvan caklinom, poput smole što svojom kupolom, čvrstom i glatkom čuva svu raskoš mekanog tkiva. Sjaj što privlači svaki pupoljak jezika koji stvara strah, što ne proždire, tek lizajem pokušava otkriti sasvim novi doživljaj. Kao kušanje najbogatije nepoznate slastice kada želja žudi za trzajima tijela i javlja se strah ubijanja užitka prevelikim zalogajima. Koža dozirana okovima želje za slobodni plašt.
Kako li je biti tinta u tvojoj koži, nestašni vilenjak na tvojim grudima.(?) Tko je zvijezda zakona na zatvorenom dlanu.(?) Čime se to uništavaš da se hraniti moraš.(?) Uokvirena na jeftinom drvenom podu, staroj posteljini bez ženskog dodira, pod obojanim reflektorima što i boju noći uprljaju, ne stoji ti osmijeh dok ženstvenost svoju kradeš. Kradeš ju svim najfinijim, drevnim tkaninama u koje utkani su vrijeme, gradovi, svijet, krune, kraljevstva a ti kožom sve rušiš, na kraju i nju, besprijekornu, donjim rubljem. Nisi nego za pamuk i ležaj od pruća.
Kada oči su joj tako nježno plave, treba li dirati u okrugle kamenčiće što se maze.(?) Modra si u crvenoj haljini uz opušteni crni remen. Nesvjesno stanje stvaranja roblja i plemena. Kao boja na kosi i jezera su crvena, pa bijela, kao umjetni osmijeh i odron stijena je neprimjetan. Koliko treba tvojoj prirodi da tvori paprat i mahovinu.(?) Nosi li šešir slatki dušu ili objektiv hlapljivih umova.(?)
Ako te razodjenem a da mi miruješ tijelom, ljubim pogledom, odjenem za jesenju noć u lepršavu pidžamu, da li ćeš razumijeti čin što samo čin nije kada u snu želim te vidjeti. Tvoj san kao moja reala. Spoj za maštu u pogledu, koji stvara toliko dojmova, secira, zna a opet, zapanjen, u oluji boja ne vidi ništa. Kaleidoskop. Žena.
Pogled u prolazu.