Iskorištene šibice u staklenoj zdjelici. Prikaz ulja na platnu, pod plamenom bijesa biva bačeno u oganj.

Kontrolna točka.

Gori već danima, tjednima, dim nagriza onaj uski put. Da, baš onaj uski put. Vlažne su oči zamagljene poput borove šume skrivene kišnim oblacima. Ne osjeti se dim, vlaga otima sav miris. Vlaga što se lijepi za kosu, nozdrve, misli. Smrdi na ustajalost lišća još vlažnog od snijega i proljetne kiše. Miriši na paprat, nabujalo vrelo, mlade koprive, na želju.

Kontrolna točka.

Ogrnuti se uzvišenom patnjom je postojano kao i biti ljubavnik. Noć za spoznaju milostinje i snovi neprospavanih noći. Jutro kao neuredna tipkovnica. Da li je umijeće ljubiti se i lizati istovremeno, uz savršeno oružje manipulacije.(?)

Kontrolna točka.

Što ćeš reći ako se bojim Norveške ili drevne Kine.(?) Što ćeš reći ako nemam mira da nemam ni strasti.(?) Ponekad nema vjere, nema ni Duha, nema vremena a nema ni fizičkog postojanja. Što ako hrabrost proizašla od samoće otkriva samo jad i nemoć.(?) Da li je krivnja zbog nerazumijevanja nešto postojano, da li uopće postoji.(?)

Kontrolna točka.

Harfa ili saksofon, violina ili truba? Molim cijeli orkestar, tako traži gospodin Ennio. Tako mi i odgovara, ipak smo na željezničkom kolodvoru. Baš je dobra ova rakija od lješnjaka, zar ne? Nema veze što je blagdansko jutro, bar nema nikoga. Palo mi je na pamet, bezpovratna karta, zašto se takva uopće i naplaćuje(?)

Kontrolna točka...