Sirene svjetionika
iznad plahog grada,
razlivene obronkom
traže umorna lica
u bijegu od srebra.

Dođi i zagrli sebe
u svim neoslikanim
platnima što zbore
željom golog akta,
dok te čvrsto držim.

Pustiti ću svoje noći
neka lutaju maglom
dok te ramenom
nosim k svjetioniku
bedemu bezdana.

Ne gledaj me plaho
dok puštam korijen
u crtama tvog dlana
kad vrelo vode si
kraj ponora za mene.

MM: ćemo sutra na izložbu?
JJ: a kam?
MM: a neću ti reć, to je iznenađenje!
JJ: a kakva izložba?
MM: pa ono, slike...
JJ: pa dobro slike, kakva je izložba, čija je izložba?
MM: a to ne znam...
JJ: haha, pa kak ne znaš???
MM: pa ne znam, s bloga je to, jedna blogerica ima izložbu...
JJ: a koja to?
MM: Kockavica...
JJ: a koja je to?
MM: ona kaj je crtala kad je bilo zadano kaj crtati pa je imala onog patka..
JJ: aaaaaa, haha, to je bilo fora... može.


Odgovor na nestalu anketu je: zato što ljudi ovdje stvaraju! Zato što stvaraju i dijele! Zato što su ljudi svi od reda, sa svojim snovima, realom, problemima, tugom i srećom... a to je sve tek mali, majušni dio njih!

Slijedi divan primjer kroz slike i nadam se da kolegica blogerica neće zamjeriti što dijelim njeno stvaranje!
Opisi su neozbiljno/ozbiljno moji ali ja to tako vidim :)... (naravno, kliknite na sliku da se poveća i doživljaj bude bolji)

Afrika

Komanč (moj favorit, ipak uz dosta gruntanja)




Snaga (JJ's favorit)




Jesenji začini

Treba napraviti ležaj... nakon pauze...







Uglavnom, zid gdje je dimnjak sam pri vrhu morao nagnuti prema unutra da ostavim prostora za nadozidati dimnjak iznad samog krova... još jedna greška u nizu koja je aktualna od samog početka a prosvjetljenje dođe kasnije...



Osim spomenutog dimnjaka, ziđanje je gotovo... neravnine na kosinama će se riješiti samim krovištem.... glavno da oba vrha imam u ravnini i na vagi...

Pada kao pepeo,
pokriva sve varkom
lepršanja igre u zraku
ispred prozora.

U sivilo se pretvara
preko sirove noći
do jutarnje kave
s istog prozora.

Toplih dlanova
gubi oblik pokrivača
teškog kao olovo,
uteg na pupoljku kože.

Otkrivanje vrijedno
glave na ramenu
i zagrljaja čuvara
čini da leprša...










Danas jedan maneken ima prvi rođendan... prvi muškić s mladih grana stabla... :)

Pričao sam jutros s čovjekom... čovjekom tri desetljeća starijim od sebe...

Pričao sam jutros s čovjekom uz rakiju iz papirnatih čaša...



Pričao sam s čovjekom o trodnevnom putovanju selima...



Pričao sam jutros s čovjekom o rascjepanoj kući na pola... o kući rascjepanoj na pola usred ničega...



Pričao sam jutros s čovjekom o čovjeku što je vezao kuću lancem... doslovno... o čovjeku koji je izrekao želju za najlonom da pokrije ništa i sve...



Pričao sam jutros s čovjekom o kćeri čovjeka s lancima što mete stepenice što imaju puno manje stupnjeva od pravog kuta na prepolovljenoj kući...
Pričao sam jutros s čovjekom o ljudima bez pogleda, o ljudima čije tijelo još živi...



Najavili su snijeg... jutros na obilaznici konvoj šlepera i na svakom dva 20'' kontejnera... sutra ujutro u 08:00 je utovar jednog bivšeg uredskog kontejnera...

Spasi s(v)e od dna oceana,
vodenih godova plafona
punih boja razmazane palete
pljunutih iz truba.

Zvuk skriven u pustinji
pjeskari kožu
drhtajem glasnica
niz dinu u valove.

Šuti, šuti, šuti,
da čuješ udar malja
i šutke uroniš
bubanj ka dnu.

Nije vrijedno zvono buditi,
snagu tražiti bršljanom
dok odjekuje sat,
treperi i drhti perom.