Prašina lošeg izričaja na platnu i loš madrac skriven krutom plahtom su dominirali sobom hotela. Strani noćni grad s petnaestog kata izbrisao je konferenciju, potpuno prazan ormar, kofer i umor. Dvostruko staklo, ono staklenog zida i ograde balkona otkrivalo je duge nage noge podignute u koljenu dok grad treperi crvenim, žutim i bijelim što imaju svijetlo plavi odsjaj svjetlima. Med i mlijeko krema Švedske kozmetičke tvrtke dodaje sjaj bedrima dok kosa pada preko obraza i očiju. Kosu sveže u rep, podigne koljena još više i obgrli ih rukama te se zagleda u zid s lošom slikom i ugašenim televizorom. Duboko udahne i dobro se osjeća nakon tuširanja pa zamišljeno uputi pogled na grad. Skupljeni zastori s upaljenim svjetilma u sobi joj ne smetaju iako je tek u gaćicama i topu na bretele. Na poglodi od grada u odrazu stakala ugleda svoje noge, stopala, gležnjeve, tihi sjaj koljena što se spušta u putenost. Prolazi dlanovima po nogama od gležnja do bokova gledajući u odraz. Osjeća se mekano i toplo, voli slobodu svoje kože i doživljava samu sebe kao avanturu. Disanje uma joj umiri oči uzbuđene skrivene kapcima. Diše. Naslanja se na visoko podignuti jastuk. Strani grad u komori hodnika se pretvara u baršunasti svod, pomalo prljav a tako nevin i uzvišen. Uz kratku misao života klizi naramenica za hlapljivu ruku punog dlana i igru palca i kažiprsta. Druga ruka, puni dlan klizi niz rebra, uz trbuh se spušta preko niti tkanine. Grize usnu svoje skrivene želje, svoje boli, svoje golotinje u običnom dvostrukom odrazu stakla. Sama u nepoznatom gradu miluje svakodnevnu sebe.
Odraz
11 studeni 2020komentiraj (9) * ispiši * #