Draga blogerica koja voli plesati me prozvala za pisanjem... vjerojatno jer nisam dugo ;) ...
Nisam nikada imao zadanu temu, same bi došle, ali ova, izmamila mi osmijeh i iako ne volim pisati u takvom tonu, jer smatram da se to ne može dovoljno dobro napisati, eto, prihvatio izazov...




Oči

Zadnji red tribine, skriven,
neka posjeta ostane tajna
jer takva je misao dječaka
koji će uvijek, uz osmijeh,
odabrati tu misao, tu sobu.

Iznad starog mlina, intima,
tek kanjoni i slapovi, rijeka
razumiju mlada bića i šute,
nevinost takva promatra se
tek iskustvom i vremenom.

Prva usvojena zamišljenost
samo pogledom uhvaćena,
buđenje muškarca viđenim,
bujna kovrčava kosa miruje,
smiruje sve za prizor života.

Zarazni smijeh čistog duha
pamtim, i dok diva postaješ
djevojčica svijetloga imena
bilo da se nađem u publici
ili ne, zauvijek ćeš postojati.

Duga zimska večer, poziv dobrodošlice pidžami no dosada voli razmišljati a nama se sigurno o tome ne razmišlja.
Pa zašto se ne bi zaigrali i zagrijali uz par šibica, malo kartona, borovih iglica i ljepila. Molim lijepo da se ljepilo ne koristi u druge svrhe! :)

Kaže se kako je priprema pola posla, iako, naravno da uvijek nešto zaboravimo.

Tko ponekad nije htio biti arhitekt, pa makar razmišljao samo o kući ili stanu...





Možda nam arhitektura ne leži, nema veze, za hobi znamo dovoljno no ajmo se pozabaviti građevinom :) ...
Upotrijebili smo tanki karton, npr. onaj sa ženskih čarapa, po mogućnosti neke samostojeće sa čipkom, hmmm, malo sam skrenuo od građevine... pa idemo dalje, iskorištene šibice i obično ljepilo jer danas manje više sva su koliko toliko snažna i brzo se suše...





Za prostore između prozora i vrata, gdje se šibice moraju rezati, škare i nisu baš najbolje ali može poslužiti skalpel, "cviker" za rezanje žica ili voćarske škare...





Sada kada smo dobili sve "zidove", treba ih povezati. Jednostavno ćemo napraviti stupove koje ćemo poslije izmjera ispiliti dobrom starom pilicom jer je ta letvica jako tanka i obična "odrasla" pila nam neće biti od koristi... i eto nas ponovo u osnovnoj školi i na satu tehničke kulture :) ...



Za podizanje zidova vam ne treba pola sela, možete vi to i sami :) ...





Za "deku" naravno da možemo nastaviti u tonu šibica ali može i jednostavnije:



Pokrivanje krova je uvijek veselje, pogotovo ako nema "lifta" već se paketi crijepova sa štrikom "stvore" na krovu,
ali mi nemamo takvih problema tj. napora :) ... ali opet, kako započeti:



U nedostatku ideje, bolje reći strpljenja ;) , može poslušiti i tanki karton:



Borove iglice, i to onog crnog bora koje su dovoljno dugačke, čak i previše, super će nam poslužiti za "slamnati" krov:




Malo sam naišao na probleme sa postavljanjem iglica i vjerojatno je najbolje raditi snopove vezane koncem ali za prvi put se treba i malo pomučiti pa je bilo sve bez pomoći konca i samo ljepilom, što me je koštalo živaca :) ...



Višak što viri iznad ili ispod jednostavno odrežemo škarama...








Štala je gotova, još malo šminke uz slikanje jer naravno da ćemo se pohvaliti slikama što smo napravili :) ...







Eto, večer je prošla, štala je tu! Može biti super poklon ako poznajete osobu koja "pati" na takve stvari, može biti samo eksperiment i zadatak samom sebi: da li ja to mogu(?)... a može se i odnijeti u obližnju cvjećarnicu i pokušati ponuditi...
Za prototip je ispalo ok, ima par mana ali zadovoljstvo je tu! :)