Draga blogerica koja voli plesati me prozvala za pisanjem... vjerojatno jer nisam dugo ;) ...
Nisam nikada imao zadanu temu, same bi došle, ali ova, izmamila mi osmijeh i iako ne volim pisati u takvom tonu, jer smatram da se to ne može dovoljno dobro napisati, eto, prihvatio izazov...
Oči
Zadnji red tribine, skriven,
neka posjeta ostane tajna
jer takva je misao dječaka
koji će uvijek, uz osmijeh,
odabrati tu misao, tu sobu.
Iznad starog mlina, intima,
tek kanjoni i slapovi, rijeka
razumiju mlada bića i šute,
nevinost takva promatra se
tek iskustvom i vremenom.
Prva usvojena zamišljenost
samo pogledom uhvaćena,
buđenje muškarca viđenim,
bujna kovrčava kosa miruje,
smiruje sve za prizor života.
Zarazni smijeh čistog duha
pamtim, i dok diva postaješ
djevojčica svijetloga imena
bilo da se nađem u publici
ili ne, zauvijek ćeš postojati.
Post je objavljen 29.12.2015. u 21:17 sati.