Petrusijan

srijeda, 15.03.2006.

Ne znam...

teško je ovo vrijeme za ljude kao što smo mi... Neka sjeta me vuče da se vratim, a srce tjera dalje da ne pukne... Kome se ja pravdam da prestanem misliti o tebi, jer nisi toga vrijedna, jer želim biti sretan bez tebe... pa zašto te još sanjam kad povrijedila si ono nepovrijedivo u meni i izabrala put tebi možda lakši da gaziš po njemu kao po staklu.... Srcu mojemu jednostavnije bi bilo oplakivati sebe i sve što mi se događa, živjeti u mraku i izgubiti oči, a ne vidjeti ništa što je lijepo oko mene... sreo sam je jučer, možda moju buduću ljubav, tako je lijepa, a niti ne zna da sam tu, samo kada sam na dnu ona se pojavi, nasmiješi i ode, jednostavno kao da me podsjeća da ima i drugih, da nije bivša jedina, i tako od sada živim, ne opterećen i jednostavno sretan jer polagano prolazi ono nešto što me vezalo za bivšu i ne puštalo nikamo... ja dišem... kako pjeva Oliver i ponovno sam sretan, sretniji nego prije... živim... radim... smijem se...

radujem se jutrima

Noćas sam usnuo
samo tvoje oči
i želio sam te poljubiti
biti s tobom zajedno
tvoj zrak udisati
tvojim stopama koračati
i očima tvojim gledati svijet
oko mene samo snijeg i tama
bez sunca i mjeseca
nema niti ptica niti oblaka
i zatim sam se probudio
prenuo iz sna
i spoznao sam
nikada nisi voljela kao ja
i ponovno se
radujem jutrima
bez snova o tebi
ja nastavljam živjeti
i koračam ponosno
u neka druga svitanja
bez tebe
bez nas...
- 16:04 - Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 10.03.2006.

Ususret svitanjima...

Ponekad stvarno poželim da sam ptica pa da odletim prema nebu... sjećate se te pjesme Parnog valjka... Nekako u ti ritmovima sam i ja, osim što sam se sinoć napio i bilo mi je lijepo, osim što polagano prestajem žaliti samoga sebe i učim živjeti, nekim novim ritmovima... govorim sam sebi da uživam i sada mi je možda i najbolji dio do sada jer nisam opterećen nikakvim problemima, osim fakulteta naravno, još samo da se primoram malo više izlaziti i to bi bilo to... stvarno imam potpunu slobodu svega da radim, da dišem da se radujem bez da nekome ili nekoj moram polagati račune... zato jednostavno uživati treba u svakoj misli, svakom jednostavnom trenutku i ne biti opterećen ničime... Ponekad jednostavnije stvaram takav neopterećen i pišem više no ikada jer me više ništa ne sputava... gledam u ovo tmurno nebo nad Zagrebom i ne čini mi se sve više tako crno i beznadno... nadam sa da i vi uživate u životu kao ja...
- 18:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.03.2006.

Odlučio sam...

Evo dragi moji odlučio sam da se više neću vraćati niti osvratati na događaje iz prošlosti... okrećem stranicu i dižem glavu... dosta je... Danas je NOVI DAN!
- 10:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #