Petrusijan

četvrtak, 12.07.2007.

Život u ružičastom... od Edith Piaf...

Selim ovu pjesmu u box...
strašna je...

Život u ružičastom

Oči spuštena pogleda preda mnom,
izgubljena osmjeha na usnama
to je portret bez uljepšavanja
čovjeka kojem pripadam.

Kad me uzme u naručje
i stane mi govoriti
ja vidim ruzičasti život.
Govori mi riječi ljubavi,
svakodnevne riječi,
mnogo toga.

Unosi u moje srce dio sreće
i ja znam:
On je za mene, ja sam za njega,
U to mi se zaklinje.
Kaže mi da je to za čitav život
i ja to znam
slušajući svoje srce kako tuče.

Ljubavne noći ne prestaju,
velika me sreća obuzela.
Sve muke i tuge zaboravljam.
Sreća!
Od sreće ću umrijeti.
- 19:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 11.07.2007.

Tišina...

Nisam bio raspoložen ovih mjesec dana bilo što pisati... nadam se da ću si oprostiti... Ali ponekad tako mi se na da niti razmišljati, povlačiti u sebe, jer znam opet ću iskopati neki nenadani dio prošlosti, probuditi osjećaje i ne daj bože zaljubiti se... ma nisam poludio, ali ljeto ide i stvarno sam više umoran od svega zato odlazim na more ispuhati se i početi ponovno u 9. mjesecu završiti tu priču sa faksom i početi normalno graditi život drugdje... previše mi je i Zagreba i faksa, nogometa...dosta...


prečesto zaboravljam
ostavljajući prazninu
u zagrljaju
prepuštam se drugima
kao da ne postojim
vjerujem svitanjima
u nadi živim
ostavljen i zaboravljen
da me nađe
bolja
drugačija
i zarobi zauvijek...

- 18:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #