Petrusijan

petak, 01.12.2006.

Nekada davno...

Gledam ovaj nekakav komentarčić od danas što je netko ostavio, a nije se potpisao i mislim u sebi, koga uopće briga kakav je moj blog... ovo ću naglasiti MOJ blog... jer jednostavno nije to čak niti loša kritika, jednostavno ako nema čovjek nešto pametnije da kaže onda je ipak bolje da šuti... Znam da će zvučati bezobrazno, ali ipak treba imati petlju, da neupotrijebim nekakvu težu riječ i potpisati se... ali ne, takvi smo mi Hrvati, nikada i nizašto mi ne želimo i nećemo snositi krivicu ili barem pokazati zube... ali što ćeš, tak je kak je... ja ionako ovaj blog pišem ponekad zbog sebe, a ponekad zbog nje, a to što drugi misle baš me zaboli...
Bitno mi je da je ona sve vidjela i skontala i da je sve ok... a za ostalo... ionako i nemam previše vremena...
sve po starome, osim što sam danas bio zadnji dan u vojsci, mislim civilnoj, ak se to i naziva vojska... ma neka si drugi misle što hoće, ja sam svoj vojni rok završio... jupi.... idem proslaviti jednim dobrim, dugim snom... laku noć Hrvatice i Hrvati, i molim vas; kad već nemamo muda kao nacija reći ne EU i proglasiti zaštićenu zonu Jadranskog mora i zaustaviti prodaju Hrvatske, te uživamo živeći na dugovima naših unuka, a možda već i praunuka... dajte imajte muda potpisati se...
laku noć još jednom moja predivna nacijo, prepuna heroja i ljubavnika...
laku noć...


- 22:38 - Komentari (5) - Isprintaj - #