Selim ovu pjesmu u box...
strašna je...
Život u ružičastom
Oči spuštena pogleda preda mnom,
izgubljena osmjeha na usnama
to je portret bez uljepšavanja
čovjeka kojem pripadam.
Kad me uzme u naručje
i stane mi govoriti
ja vidim ruzičasti život.
Govori mi riječi ljubavi,
svakodnevne riječi,
mnogo toga.
Unosi u moje srce dio sreće
i ja znam:
On je za mene, ja sam za njega,
U to mi se zaklinje.
Kaže mi da je to za čitav život
i ja to znam
slušajući svoje srce kako tuče.
Ljubavne noći ne prestaju,
velika me sreća obuzela.
Sve muke i tuge zaboravljam.
Sreća!
Od sreće ću umrijeti.
Post je objavljen 12.07.2007. u 19:31 sati.