prosinac, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Veljača 2010 (1)
Siječanj 2010 (2)
Prosinac 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (2)
Veljača 2007 (1)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (4)
Rujan 2006 (1)
Lipanj 2006 (1)
Svibanj 2006 (2)
Ožujak 2006 (3)
Veljača 2006 (4)
Siječanj 2006 (8)
Prosinac 2005 (24)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Blog diskripšn

Ovo je blog jednog romantičara, klošara, šarmera i uglađenog gospodina čovjeka sa svim manirama pravog kavalira i intelektualca svjesnog svijeta u kojem trenutno živi

Ove pjesme i misli sam već vidio negdje, svidjela mi se ideja... nije moja, nažalost


Email: petrusijan@hotmail.com
Free Web Site Counters



Život u ružičastom[B]
Edith Piaf



Oči spuštena pogleda preda mnom,
izgubljena osmjeha na usnama
to je portret bez uljepšavanja
čovjeka kojem pripadam.

Kad me uzme u naručje
i stane mi govoriti
ja vidim ruzičasti život.
Govori mi riječi ljubavi,
svakodnevne riječi,
mnogo toga.

Unosi u moje srce dio sreće
i ja znam:
On je za mene, ja sam za njega,
U to mi se zaklinje.
Kaže mi da je to za čitav život
i ja to znam
slušajući svoje srce kako tuče.

Ljubavne noći ne prestaju,
velika me sreća obuzela.
Sve muke i tuge zaboravljam.
Sreća!
Od sreće ću umrijeti.

[B]Himna ljubavi

Edith Piaf

Plavo se nebo na nas može srušiti
i zemlja se na nas može stropoštati.
Nije važno ako me voliš.
Fućka mi se za čitav svijet.
Tako dugo dok mi ljubav oplakuje jutra,
dok moje tijelo trepti pod tvojim rukama,
ne postoje problemi dok me voliš, ljubavi moja.

Ići ću do nakraj svijeta,
u plavo ću se obojiti,
ako ćeš ti to od mene tražiti.
Skinut ću mjesec
i ukrasti sreću,
ako ćeš ti to od mene tražiti.
Zanijekat ću domovinu,
zanijekat ću prijatelje,
ako ćeš ti to od mene tražiti.
Mogu mi se smijati,
ja ću sve učiniti
što ti budeš tražio.
Ako te jednoga dana
život otrgne od mene,
ako umreš i budeš daleko od mene
nije važno ako me voliš.
Jer, i ja ću umrijeti.
Cijela će vječnost biti naša.
U nebeskom plavetnilu nema problema.
Ljubavi moja,
vjeruješ li da postoji Ljubav?
Bože, neka svi koji se vole ostanu zajedno!


Otkako te ne volim

Arsen Dedić

Vraća mi se okus
kao poslije bolesti.
Strah me kad se sjetim
kuda me to moglo odvesti...
Osmjeh mi se vraća.
Nećeš me prepoznati.
Kao na slobodi
opet učim jesti, hodati...
Otkako te ne volim
opet noću kiše moje...
izgubljeni zvuci, boje...
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim
neko mi iz vlaka mase...
prazno mi je, ali lakše...
Otkako te ne želim.
Pitao sam ljude:
Kolko će to trajati?
Može li se umrijeti?
Hoću li se poslije kajati?
Gnjavio sam ljude.
Pravio sam paniku.
Prejako je svjetlo...
samo da se oči naviknu...
Otkako te ne volim
opet noću kiše moje
izgubljeni zvuci, boje...
Ni sa kim ih ne dijelim.
Otkako te ne volim
neko mi iz vlaka mase...
Prazno mi je, ali lakše...
Otkako te ne želim.
Otkako te ne volim.


Ponovo ti govorim ljubavi moja

Arsen Dedić


Ponovo ti govorim ljubavi moja
poslije putovanja i svog života pusta,
ljubavnu pjesmu ponovo ti pišem
poslije pjesama iskustva.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
onaj kom je bilo premalo da voli
ponovo je ovdje pred vratima tvojim
i ponovo spreman da se moli.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
a počeo sam sjajno da ponižavam i griješim
gotovo pri kraju i gotovo mudrac
na početku tu sam da se tješim.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
na obratnom putu pretvoren u ranu
poslije sedam mora i vlastite zemlje
došao sam umrijet u tvom stanu.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
negdje sam već bio, sad ostavljam sve to
da ti poslije sreće, hrabrosti i znanja
da ti poslije svijeta vratim tvoje mjesto.

Ponovo ti govorim ljubavi moja
poslije lošeg društva, sumnji, noćas stojim
sam pred tvojim licem spreman da ti kažem
kao prvi puta opet: Ja te volim!

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
tekstovi.com
za slikice
osijek031
bigoo.ws

Free Web Site Counters

Petrusijan

utorak, 20.12.2005.

Došao je i taj dan... Danas sam se probudio sav nekako, nikakav... Prvo mi se vrat ukočio, zatim mi se leđa ukočila i otkidala me desna prepona... To je tako kad je čovjek već u godinama... hahaha Ali ipak nekako sam došepao do fakulteta, sjedio na predavanju, malo gledao kolegice i odmjeravao ih jer naravno ništa zanimljivoga nije bilo na predmetu... I tako sam kasnije otišao na ručak sa majkom, sestrom i njenim suprugom koji su btw došli u Zgb... Napokon sam saznao da idem sutra kući što me raduje, koliko i rastužuje, jer ju možda negdje sretnem sa drugim, a da nisam još spreman na sve to... Vidjeti ćemo, u svakome slučaju vi ćete biti prvi koji će saznati ekskluzivno sve što je bilo i što će biti... Ne volim baš više pisati o tome jer se pomalo rastužim, i netko je napisao u komentaru da sam patetičan... Možda i jesam, ali što ćeš, ne bježim ja od toga svega... jer kad tad čovjeka uhvati nekakva apatija i melankolija i treba se izvući, treba ponovno odustati od takvih misli što je ponekad i teško... I krenuti dalje, sam i sretan, u novi život... Ja dišem...... Negdje U daljini Kraj u sutonu bez riječi otišla si, I ostavila Prazninu... Pust je moj raj Koji sam sagradio Tebi Da ostarimo zajedno I živimo u sreći Bez oblaka Bez kiša Sretni do kraja Da postanemo Jedno I pričamo o svemu Kad budemo umirali Zajedno...