|
Sve ono što se dogodilo u posljednjih desetak dana navelo me (reći ćete: konačno se sjetio!) na razmišljanje o samoj biti onoga čime se u posljednjih 5 godina bavim. Što je to u politici da privlači ljude tako različitih osobina, obrazovane i neuke, inteligentne i glupe, bogate i siromašne, muškarce i žene, stare i mlade... da se grčevito bave njome? Aristotel je politiku (kao umijeće vođenja grada – tada smatranog najvišom i naprirodnijom ljudskom zajednicom – danas je to nacionalna država) smatrao najvišim oblikom ljudske djelatnosti, jer omogućuje uređeni način života koji nas razlikuje od životinja i omogućuje ljudskim zajednicama napredak prema blagostanju. Ali, i on je prije 2300 godina zaključio da je privlačnost politike tolika da je čovjek prije svega politička – životinja!? Politika je u osnovi društvena djelatnost težnje za moći i nametanju svojih stavova većini; prvo snubljenjem (izborima) a onda silom (moć Vlade da vlada autoritetom zakona i, u krajnjim instancama ugroze države, represivnog aparata to jest vojske i policije). Srećom, u demokratskim društvima, svaka sila za vremena, pa su u slučaju da Vlada zlorabi svoju moć, predviđeni mehanizmi njenog rušenja i izbora nove vlasti. Pri tome se mora biti slatkorječiv, prijetvoran, dodvoravati se masi i biti spreman u svakom trenutku prodati svoje najbliže suradnike ako samo i naslutiš da ti mogu biti prijetnja tvojem pristupu moći! Ako pak čovjek želi godinama ostati dosljedan nudeći samo konkretna rješenja i ne želeći mijenjati stavove kako masa misli, izgubit će!? Ali, zar neće oni koji promijene svoj politički nazor, i pregaze prijatelje u trci za vlast sutra promijeniti i sve što su obećali biračima? Gdje je tu dosljednost? Gdje je obična ljudska čast, koja drži do riječi više nego do papira? Nažalost, primjeri su ovakvih trgovina koje su se pokazale uspješnima(!) brojni i meni stvarno neshvatljivi. Je li Vama to shvatljvo da čovjek koji ukrade od države 68 milijuna kuna i to prizna na televiziji, a usput ima gotovo 700 radnika kojima ne isplaćuje plaće, dobije desetak ili više posto glasova? Pa gdje i kako živi tih desetak tisuća ljudi koji mu daju svoje neograničeno povjerenje na 4 godine i tko me može uvjeriti da oni stvarno vjeruju da će taj kriminalac održati preizborna obećanja! Kako birači svoj glas mogu povjeriti osobi koja u jednom gradu dobije gradonačelnika s ljevicom, u drugom s desnicom, a u trećem pak s lokalnim šerifom!? Jedina dosljednost koju ja tu vidim je dosljedno trgovanje zbog osobne koristi. Politički "Credo" takvih ljudi glasi: s crnim vragom, samo da ja ubirem pare! Naravno da oni nisu stavili takvu parolu na predizborne plakate. Puno je isplativije prsiti se obranom nacionalnih interesa u javnosti, a masne poslove sklapati u tajnosti. Ima jedna dobra knjiga, koju sam slučajno otkrio u opskurnoj zagrebačkoj knjižari prije godinu dana. Zove se "98 rules of power" ili "98 pravila (zakona) moći" Smatrao sam tu knjigu humoreskom, šalom. Sada vidim da sam slučajno nabasao na tajni priručnik kojim se očito služe naši uspješni političari! Jedno od pravila glasi: "šefu nikada nemojte pokazati da ste sposobni, jer ste mu prijetnja" ili ono Machiavellijevo "ako nekoga želite povrijediti, povrijedite ga najjače što možete, jer će vam on svakako nastojati vratiti, a ako ga zgazite, neće vam moći vratiti"! Bilo bi smiješno da nije žalosna svakodnevica hrvatske politike. Duboko sam uvjeren da to nije tako i ne mora biti tako! Posljednjih dana svi me lijepim riječima uvjeravaju da treba biti mudar i pragmatičan, a ja bih rekao da im s usana čitam kako bih trebao biti heliantičan (čitaj: suncokretan)! Dvije trećine građana vjerojatno je zgađeno svime poput mene, ali njihov je izbor ne sudjelovati u politici, čak ni izlaskom na izbore svake 4 godine. Ali, upozoravam takve da će im gradove voditi najbolji trgovci, suce imenovati poslušnici po rođačkim, a ne stručnim kriterijima, poreze raspisivati glasački stroj, a ne narodni zastupnici, a školu u koju im idu djeca voditi ljudi koji su "dosljedno" promijenili 7 stranaka, dakle, sedam "dosljednih" mišljenja! |
|
Ovo je prvi post koji pišem direktno u editor. Dakle, smijenjena je Vesna Škare Ožbolt. Kao pravi deceovac - veselim se!? Mislite da je to čudno? Promislite malo bolje... Ne kažu u razvijenim demokracijama da kampanje traju barem dvije godine! A nisam mogao zamisliti bolji start naše kampanje. Za ponedjeljak je sazvana sjednica Predsjedništva DC-a u Zagrebu. Nadam se da ću konačno moći skinuti rukavice! ;) |
|
U naslovu sam, kao i obično, uvijek malo provokativan, ne bih li privukao i manje vjerne čitatelje. Namjerno sam upotrijebio izraz "krepati" a ne "umrijeti" jer smatram da je loš način ponašanja o kojem ću pisati zvijer, kriva za mnoge hrvatske probleme. Namjerno sam napisao i "komunizam", premda neću pisati o ideal-tipskom društvu zamišljenom u 19. stoljeću i ranije, nego o zvjerskom izobličenju te ideje u boljševizmu 20. stoljeća. Napisi u novinama u utorak i četvrtak o smjeni ministrice pravosuđa mene su pogodili više osobno nego li politički. Politički su i dobrodošli, jer premda godinama govorim da DC nije satelitska stranka "velikog brata" i da osobno, Bogu hvala, nikada nisam ni bio hadezeovac, svi su nas svrstavali tamo. Od sada više definitivno neće. Naš projekt reforme pravosuđa (kojeg se, uzgred, kao vrućeg krumpira nije ni htio prihvatiti nitko iz najveće stranke), ugrađen je u program rada koalicijske vlade. Bilo je tu i više drugih projekata, od Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra (koji je pravaška ideja, a u pisanju druge i konačne verzije zakona sam i sam sudjelovao), do "one stop shop-a" (koji je premijer preimenovao u HITRO.hr i preuzeo sebi zaslugu), jačeg razvoja regija (mi smo imali poseban gospodarski program za Slavoniju, koji je prepisao Glavaš, a Sanader po njemu dao milijardu i pol kuna za Osijek!)... Nismo se držali autorstva k'o pijani plota, jer glavno je da su projekti provedeni. To je dobro za Hrvatsku. Nekidan smo potiho lansirali ideju "Croatia fonda" o zaštiti hrvatskog zemljišta od rasprodaje, da bi već sutradan premijer prekrio naslovnice svojim izjavama kako "Vlada" neće dopustiti rasprodaju zemljišta (Koja Vlada? Pa koalicijska, mogao je i prevaliti preko usana, na prijedlog DC-a!). Znate za onu narodnu: sve dobre moje ideje su moje, a sve tvoje su naše? Ne čini mi se kao fair play, zar ne? Govori se ovih dana o jednoj ministrici bez većih propusta, bez gafova i većih skandala. Ostavimo na stranu njen izgled i kontroverzno odijevanje (premda ne smatram da uspješna žena ne smije imati provokativan stil i pokazati na sjednici Vlade pupak – zašto bi ministrica morala postati muško i nositi kravate!?). O tome kod nas pišu "novinari", jer novine prodaje estrada, a ne ozbiljnost u radu. Uzmite sad rezultate reforme pravosuđa. Elektronske gruntovnice i katastar samo su najvidljiviji znak. U Zagrebu ste morali čekati i do 10 godina da vam riješe upis nekretnine u knjige! Danas se to obavlja za dva tri dana, u manjim mjestima i brže. Uzmite otkaze nesposobnim sucima, krivične postupke protiv onih koj su na neukoj sirotinji zgrtali milijune. Razbila je kriminalne interesne skupine, oduzela im masne profite i samo po tome je već jedna od najboljih ministara! Ministar gospodarstva Vukelić imao je 5 puta više novca nego li za pravosuđe, pa danas imamo opet preko 300 000 nezaposlenih. Kalmeta? Uz desetak milijardi kuna godišnje(!) napravio je malo... Ustvari, dovršio je ono što je počeo kontroverzni, ali efikasni Čačić. Usporediti rezultate Jadranke Kosor i Vesne Škare Ožbolt? Samo ću reći: bez komentara! Curenje informacija? Mislite na informaciju o svoti koju će državni proračun platiti za obranu generala? Pa radi se o poreznim novcima svih nas, a ne o Vladinoj kasici prasici!? Osim toga, u Vladi se (o Saboru ni ne govorim!) nalazi nekoliko ministara koji očima ne mogu smisliti premijera, ali se boje gubitka posla, pa šute i klimaju glavom. Biciklisti: gore klanjaju, dolje ... gaze! Sanaderovo samovlađenje? Jasno da jest, jer Tuđman je imao barem sebi sličnih veličina (Šušak primjerice), koji su se ponekad usprotivili, a danas ih u Vladi nema. Inače, smatram da je to vrlo pozitivna osobina premijera! Ima kontrolu, jer je on šef ekipe i ima i odgovornost. Ali i cijeni tuđe mišljenje i savjet, čak i kad je suprotno, što Ožboltica često daje do znanja. Podmetanja u novinama ionako ne dolaze od njega, nego od nezadovoljnih u HDZ-u koji ne trpe tuđi uspjeh. Samo mala digresija: od oko 980 smijenjenih rukovodećih mjesta nakon preuzimanja vlasti 2003. samo je na osam ili devet imenovan deceovac! Blago nama kad HDZ jedini ima toliko "kvalitetnih" ljudi? Ma, jedini problem je što Vesna Škare Ožbolt nije u HDZ-u! A to "hadezenjare" ne mogu podnijeti! Ovo "hadezenjare" je vrlo zgodan izraz, zbog sličnosti u ponašanju skovan na sliku i priliku "komunjara". Ovdje naravno ne mislim na časne hadezeovce koji su ušli u tu stranku prepoznavši politički projekt, nego baš na lovce u mutnom, (da se ne izrazim nepristojno upotrijebit ću novoskovani izraz) na "stražnjičare". Sjećam se situacije koja je meni bila smiješna, a sad vidim koliko je za Hrvatsku ustvari tragična. Moj rođak je pošten čovjek i običan radnik, koji je cijeli život gunđao protiv "komunjara" koje su zauzimale sva važna mjesta, koji je psovao protiv nemogućnosti dobivanja boljeg posla jer nije htio u Partiju, koji je bio ogorčen neslobodom kad nije mogao izreći ni vic na ulici... Ušao je u HDZ i šest mjeseci nakon izbora 1990. meni uzrujano vikao da kako je moguće da je neki čovjek postavljen za poslovođu u njegovoj firmi, a temeljni ogranak HDZ-a nije o tom čovjeku raspravljao, ni dao mišljenje!? Kad sam ga upozorio da bi on radio baš ono što su radili komunisti, on uopće nije mogao shvatiti istovjetnost situacije!? "Pa ovo je drukčije, mi smo naši!" I na lokalnoj razini stvari su iste: ako nisi s nama, onda si protiv nas! Doživio sam to i osobno i od prošle i od ove lokalne vlasti. Kunu se u političku bliskost, a onda stavom "pa ne trebamo vaš glas u vijeću?" zatvore vrata svakoj suradnji, jer nismo u istoj stranci. Politika je laka žena, kažu obični birači... Političari su korumpirani? A kad god netko upozna političara odmah ga pita "jel' mi moš' sredit' preko veze...?" (upis djeteta, sudski slučaj, povoljan kredit ...što li već)? Prilika čini lopova, zar ne? Kad se pojavi netko tko iskoči iz tog lopovskog sustava, koji još nije "naš" odmah ga se mora kao primjer odstrijeliti. Korupcija, nerad i podobnost a ne sposobnost, pripadnost "našima" ili "vašima", to je "komunizam" koji je, hvala na pitanju, u Hrvatskoj živ i zdrav kao i u najboljim brežnjevljevim godinama, živ i zdrav u svakom od nas starijem od tridesetak, četrdeset godina. A kad će umrijeti? Helmut Kohl je dobro dijagnosticirao njegov smrtni čas: "komunizam" će umrijeti, kad i posljednji čovjek koji je u tom sustavu pohađao školu, radio i živio... umre! |
|
(objavljeno u Posavskoj Hrvatskoj, od 3.2.2006) Prije nekoliko dana u javnosti je buru izazvala životna priča jednog Petra iz okoline Novske. Novinari su se natjecali koji će prikazati dotičnog mojeg imenjaka kao većeg heroja. Napisi su govorili o hrabrosti i požrtvovnosti oca koji je svaki dan vidio svoju kćerkicu!? Isticali su da je često pri tome bio gladan jer je morao izabrati hoće li ju vidjeti ili jesti!? A gdje se to i u kakvoj divljini i katastrofalnoj situaciji našao sa svojim djetetom hrabri Petar? Našao se u okrutnoj, mračnoj šumi… Šumi zakona! Jer, samo je kod nas moguće doživjeti ono što su doživjeli junaci ove priče. Za one koji nisu upoznati s predmetom, Petrova supruga je u visokoj trudnoći doživjela moždani udar i poslije uspješnog poroda, nažalost, umrla. Umjesto da država u toj tragičnoj situaciji ocu uputi izraze sućuti i dodijeli mu barem malu novčanu ili kakvu drugu pomoć kako bi se snašao u iznenadno tragičnoj situaciji, država mu je oduzela dijete! Uz izgovor da on kao muškarac s primanjima od 1100 kuna mjesečno, koji živi u trošnoj kućici od 28 kvadrata, ne može skrbiti o svojem malom zlatu. Ne, taj Petar nije pijanac ni nasilnik, bio je kad je trebalo i branitelj, obožava svoje dijete… Ali, sveta matera Država procijenila je kako će se o malenoj bolje skrbiti neka teta koja u domu za nezbrinutu djecu radi za mizernu plaću, negoli otac koji se, nezaposlen i boležljiv, mogao po cijeli dan posvetiti svojem jedinom djetetu, koje mu je i jedina veza s tragično umrlom mladom suprugom!? Vrijeme je izmijeniti svete zakone, pogotovo ako su ovako glupi! Premda osobnim izborom nisam baš primjer obiteljskog čovjeka i ne smatram se pozvanim docirati o tome, mislim da je ovdje rješenje jasno. Treba izmijeniti zakon koji predviđa da je bolje djetetu u nekoj sterilnoj ustanovi, nego li u obitelji, ma kako siromašna bila. Treba se riješiti i tek nešto kontroverznije predrasude da otac ne može biti dobar samohrani roditelj (čini mi se da u oko 96% slučajeva nakon rastava braka, dijete dobiva majka! … sama statistika govori da tu nešto nije u redu?). Treba izmijeniti i besmisleni zakon koji gotovo onemogućuje usvajanje – često prođe i 5 i više godina dok se usvajanje ne odobri; za to vrijeme usvajatelji često izgube zakonsko pravo jer postanu prestari! Dijete ostaje u domu…kao da mu i u najobičnijoj obitelji nije bolje nego u ustanovi? Pa usvajatelji nemaju nikakve materijalne koristi od toga, osim dobivanja novog obiteljskog žarišta ljubavi! Zašto se ne gleda dobrobit djeteta? Izborio se hrabri Petar za svoju malu Tinu. Na nama je da mu pomognemo. (Petar Brtan, Sigetac 13, 44 330 Novska ili uplatom na tekući račun: PBZ 3204991471) |
|
Kad sam prije nekih mjesec dana u razgovoru na Internetu od prijateljice s Urala doznao da je kod njih temperatura –38 Celzijevih stupnjeva, i kako ne rade ni škole (ni grijanje kako valja!), prešao sam preko toga podatka olako. Daleko je Čeljabinsk, daleko je Sibir, kod nas se tako nešto ne može dogoditi. Ćudi zime pokazale su se ipak i nama u svoj svojoj okrutnosti. Od ugodnih temperatura početka prosinca, do smrzavanja na dočeku Nove godine, opet do toplijih dana i sada ponovo natrag u siječanjski zamrzivač... Bilo je u nas i puno hladnijih zima, prije dvije godine bilo je i minus dvadeset i pet, ali ne sjećamo se ovakovih promjena vremena: praktično u jednoj noći, temperatura se spustila za preko dvadeset stupnjeva! Nažalost, iz raznih dijelova Hrvatske dobili smo vijesti o najgorim posljedicama. Smrznulo se za sada nekoliko ljudi. Žena je pala u potok u svojem rodnom selu i smrznula se toliko brzo da nije stigla pozvati pomoć. Neki muškarac se smrznuo u vlastitoj staji (nesumnjivo popivši koju više, pa je prilegao odmoriti se), a druga starica otišla je od kuće u šumu i našli su je 300 metara od toplog doma. Jedan je muškarac umro spavajući u vlaku koji nikamo nije vozio, u strogom centru hrvatske metropole! Dok prođe val hladnoće, bit će desetak mrtvih ili proporcionalno puno više nego u ledenoj Rusiji! Tamo je umrlo stotinjak, ali ne zaboravimo da je i Rusija stanovništvom tridesetak puta brojnija. A kolike će smrti proći neopaženo? Ako starija osoba, koja je godinama nepokretna ili bolesna, a koju tek povremeno obiđe Crveni križ ovih dana umre "prirodnom smrću" nemojte misliti da će bilo tko narediti obdukciju. Čak i ako uzrok i nije baš smrzavanje, opća pothlađenost uz slabost organizma zbog loše i neredovite ishrane sigurno će ubrzati kraj muka i mnogim našim sugrađanima! Sve će to proći neopaženo, kao što neopaženo prođe da svake godine od gripe u našem gradu umre možda i nekoliko desetaka građana. Nikada u novinama (koje, kako sam jednom pisao, vole krvave naslovnice) niste vidjeli naslov: "Gripa u Hrvatskoj u tjedan dana ubila petsto osoba!" Pa ipak, statistički je vrlo primjetan rast broja smrti u godinama u kojima imamo gripu u odnosu na one godine kad značajnije gripe nema. Postoji u vremenima elementarnih nepogoda (a čak i hladnoća ovakvog ranga jest elementarna nepogoda) ono na što ne možemo utjecati: razorna, ili u ovom slučaju ubojita snaga prirodnih sila. Postoji i druga strana medalje, oni činitelji na koje možemo utjecati i smanjiti posljedice nepogode. To je ljudski genij organizacije, i onaj osjećaj zajedništva koji se, nažalost, javlja samo u tragedijama (sjetimo se slika iz potresom pogođenih područja, gdje pojedinci raskrvavljenim prstima čeprkaju beton, ne bi li pomogli nekom potpunom strancu!?) ili općim opasnostima (primjerice Domovinski rat). Kad je hladnoća u pitanju, učimo od majstora! Što dakle spašava Ruse? Zajedništvo! I to, paradoksalno, upravo ono zajedništvo prošlog sustava koje ih je nekada ugnjetavalo. U Sibiru se preživljava zajednički ili nikako! Ako otkaže sustav grijanja u nekom manjem gradu (a većina takvih gradova ima zajednički sustav, planski napravljen i srećom obično dvostruko redundantan) na minus pedeset za nekoliko sati doslovno može biti na tisuće mrtvih! U Hrvatskoj ne bi bilo baš tako tragično ali ipak...Ako nam se dakle kaže da svi moramo smanjiti potrošnju plina i grijanje za jedan stupanj, učinimo to! Nemojmo čekati da se sustav slomi, pa da onda svi zajedno kukamo u nevolji Promislite malo znate li kojeg sugrađanina (rođaka, prijatelja ili potpunog neznanca!) u susjedstvu koji živi sam i/ili siromašan? Posjetite ih barem jednom ovih dana i provjerite imaju li ono što je za preživljavanje nužno. Čak i pokoja naranča koja je vama višak, može im spasiti život. A za puno takvih pojedinaca sigurno znate! Nisam ni promislio pravo, a već su mi na pamet pala dva-tri "moja" kandidata. Umjesto daljnjeg piskaranja, iz ovih stopa idem napraviti ono što sam trebao napraviti i na samu najavu ledenog vala. Zahvaljujem se i vama koji ćete učiniti isto. |
|
Što je to uopće screening, zapitala se u jednom predavanju ugledna hrvatska lektorica Nives Opačić? Kako je moguće da smo u političkom rječniku toliko ovisni o potrebi za imitiranjem europskih političara, pa smo u političkom govoru izgubili u potpunosti hrvatsku riječ "mišljenje" i zamijenili je riječju "avis"!? Sintagma "pravna stečevina Europske Unije" (čak lijepo i zvuči, zar ne?) postala je tako "aquis communitaire", a u duhu zajedništva, počeli smo i "screening" sibilarizirati: u množini, postali su bastardni (bit ću u trendu, pa neću reći hrvatsku riječ nakazni) "screeninzi"! Hrvatska riječ koja u sebi ima čak i neku pjesničku vrijednost, a koja zvuči zlokobno ozbiljno kad je u pitanju provjera kojoj nas netko drugi podvrgne, jest "pročešljavanje"! Pročešljat će nam europski birokrati naše zakonodavstvo i propise tako temeljito da ćemo na kraju, kad našim snašama bude propisana duljina i oblik krastavaca koje smiju iznositi na tržnicu (osim ako nisu multifunkcionalni, već namijenjeni samo prehrani europske gospode i gospođa, stvarno malo tko vidi razloge za takve smiješne propise!), na kraju nećemo vikati na hrvatskom o samovlađu, već s pravom uzeti međunarodnu riječ – diktatura! Ovih dana u tijeku su "screeninzi" o slobodi protoka roba i tržišne utakmice. I odmah su nam našli problem! Akcija Hrvatske gospodarske komore "Kupujmo hrvatsko!" naišla je na osudu eurokrata jer dovodi u pitanje ravnopravnost europskih i hrvatskih proizvođača, nepravedno dovodeći u prednost domaće. Akcija, po meni, stvarno ima takvih namjera. Osvrnite se oko sebe. U svijetu u kojem je u jednom malom gradu u maloj Hrvatskoj, prosječno domaćinstvo većinom opremljeno stvarima s Tajvana, Kine, Njemačke i slično, ne možemo se praviti ludi i reći da je domaće najkvalitetnije ili da ćemo stranim proizvodima zabraniti ulazak u zemlju. Isto tako, ruku na srce, većina domaćih proizvođača ne udovoljava osnovnim kriterijima kvaliteta. Osobito se to odnosi na one koji nemaju stranu konkurenciju i koji su do sada bili zaštićeni od uvoznih konkurenata. Sloboda protoka roba i smišljena je zbog dobrobiti potrošača! Veća konkurencija jednako niže cijene i veći kvalitet! Druga je stvar što su proizvođači s velikim financijskim sredstvima shvatili da im globalizacija i svetost slobode tržišne utakmice jamči ostvarivanje megaprofita, jer jeftinijom masovnom proizvodnjom za svjetsko (a ne neko pojedino, malo) tržište uništavaju svaku konkurenciju. I sama Komora shvatila je početnu pogrešku i promijenila naziv akcije u "Kupujmo kvalitetno!". Nisam baš toliki domoljub da bih za račun hrvatske industrije (samo zato što je hrvatska!) kupovao nekvalitetnu robu koja je uz to i skupa! Mislim da to nije nitko od nas? Uostalom i Nijemci kupuju njemačko samo zbog kvaliteta i cijene, Švicarci štede u švicarskim bankama zato što su najsigurnije i jedu najbolju čokoladu i tako dalje... Shvatili su i naši građani odavno da kupnjom hrvatskih proizvoda štite naša radna mjesta. Kako je rekao šef brodske gospodarske komore g. Rudec, čak 80% njih spemno je za hrvatski kvalitetan proizvod platiti i koju kunu više. Bajadera, vegeta, krašuljak, jamnica... (namjerno pišem malim slovom, da ne ispadne reklama) ne mogu se kupiti kvalitetniji ni u Japanu! Najbolje je, i politički pragmatično, nelegalnost akcije "pročešljao" Nadan Vidošević. Kad uđemo u Europsku Uniju, držat ćemo se propisa o slobodi i jednakosti na tržištu. Dok smo pred vratima, poticat ćemo domaću proizvodnju i snažiti je kako bi spremna dočekala tu utakmicu. Jednostavno rečeno: do ulaska, pravimo se ludi i kupujmo hrvatsko! |