|
Što je to uopće screening, zapitala se u jednom predavanju ugledna hrvatska lektorica Nives Opačić? Kako je moguće da smo u političkom rječniku toliko ovisni o potrebi za imitiranjem europskih političara, pa smo u političkom govoru izgubili u potpunosti hrvatsku riječ "mišljenje" i zamijenili je riječju "avis"!? Sintagma "pravna stečevina Europske Unije" (čak lijepo i zvuči, zar ne?) postala je tako "aquis communitaire", a u duhu zajedništva, počeli smo i "screening" sibilarizirati: u množini, postali su bastardni (bit ću u trendu, pa neću reći hrvatsku riječ nakazni) "screeninzi"! Hrvatska riječ koja u sebi ima čak i neku pjesničku vrijednost, a koja zvuči zlokobno ozbiljno kad je u pitanju provjera kojoj nas netko drugi podvrgne, jest "pročešljavanje"! Pročešljat će nam europski birokrati naše zakonodavstvo i propise tako temeljito da ćemo na kraju, kad našim snašama bude propisana duljina i oblik krastavaca koje smiju iznositi na tržnicu (osim ako nisu multifunkcionalni, već namijenjeni samo prehrani europske gospode i gospođa, stvarno malo tko vidi razloge za takve smiješne propise!), na kraju nećemo vikati na hrvatskom o samovlađu, već s pravom uzeti međunarodnu riječ – diktatura! Ovih dana u tijeku su "screeninzi" o slobodi protoka roba i tržišne utakmice. I odmah su nam našli problem! Akcija Hrvatske gospodarske komore "Kupujmo hrvatsko!" naišla je na osudu eurokrata jer dovodi u pitanje ravnopravnost europskih i hrvatskih proizvođača, nepravedno dovodeći u prednost domaće. Akcija, po meni, stvarno ima takvih namjera. Osvrnite se oko sebe. U svijetu u kojem je u jednom malom gradu u maloj Hrvatskoj, prosječno domaćinstvo većinom opremljeno stvarima s Tajvana, Kine, Njemačke i slično, ne možemo se praviti ludi i reći da je domaće najkvalitetnije ili da ćemo stranim proizvodima zabraniti ulazak u zemlju. Isto tako, ruku na srce, većina domaćih proizvođača ne udovoljava osnovnim kriterijima kvaliteta. Osobito se to odnosi na one koji nemaju stranu konkurenciju i koji su do sada bili zaštićeni od uvoznih konkurenata. Sloboda protoka roba i smišljena je zbog dobrobiti potrošača! Veća konkurencija jednako niže cijene i veći kvalitet! Druga je stvar što su proizvođači s velikim financijskim sredstvima shvatili da im globalizacija i svetost slobode tržišne utakmice jamči ostvarivanje megaprofita, jer jeftinijom masovnom proizvodnjom za svjetsko (a ne neko pojedino, malo) tržište uništavaju svaku konkurenciju. I sama Komora shvatila je početnu pogrešku i promijenila naziv akcije u "Kupujmo kvalitetno!". Nisam baš toliki domoljub da bih za račun hrvatske industrije (samo zato što je hrvatska!) kupovao nekvalitetnu robu koja je uz to i skupa! Mislim da to nije nitko od nas? Uostalom i Nijemci kupuju njemačko samo zbog kvaliteta i cijene, Švicarci štede u švicarskim bankama zato što su najsigurnije i jedu najbolju čokoladu i tako dalje... Shvatili su i naši građani odavno da kupnjom hrvatskih proizvoda štite naša radna mjesta. Kako je rekao šef brodske gospodarske komore g. Rudec, čak 80% njih spemno je za hrvatski kvalitetan proizvod platiti i koju kunu više. Bajadera, vegeta, krašuljak, jamnica... (namjerno pišem malim slovom, da ne ispadne reklama) ne mogu se kupiti kvalitetniji ni u Japanu! Najbolje je, i politički pragmatično, nelegalnost akcije "pročešljao" Nadan Vidošević. Kad uđemo u Europsku Uniju, držat ćemo se propisa o slobodi i jednakosti na tržištu. Dok smo pred vratima, poticat ćemo domaću proizvodnju i snažiti je kako bi spremna dočekala tu utakmicu. Jednostavno rečeno: do ulaska, pravimo se ludi i kupujmo hrvatsko! |