|
Sjećate li se onih prijepora krajem 1992. o tome kako će izgledati tada osnivane hrvatske županije? Sjećate li se kako su svađe išle čak do prijetnji vojskom, kad se saznalo da će (na temelju opravdanih povijesnih razloga, doduše) sjedište južnoslavonske županije biti u Požegi, a ne u Brodu? Rješenje problema bilo je salomonsko; teritorij je dobio dvije županije i dva sjedišta. Požegu su rastegnuli preko sedam brda, od Pakraca do Našica(!?), kasnije voljom Glavaša skratili za Našice. Županija je silom zakona spojila prirodno nespojivo, pa zatim svjesno zaboravila svoju siročad, pakračko-lipički dio. Čemu ovakav uvod? Posljednjih tjedana približavaju se izbori za požešku županijsku skupštinu, pa sam malo više pratio njihovu političku i drugu javnu scenu. I tu u jednom veličkom grmu spazih jednog Zeca. Već više od dvije godine vuče se po medijima trakavica skandala vezanih za njega i njegove kamenolome. Čovjek je lijepo na televiziji priznao da je utajio od države jedno 70 milijuna kuna, ali "to nije razlog da mu zatvore firmu"!? Nekidan mu pronašli još jedan, osobno utajen milijun. Tko ga skriva, pitate se? Da smo u Americi našalio bih se i pitao koji Bush (= grm) ga skriva!? I ovdje vam je jasno da ga skriva vlada kojoj trebaju neki s njim povezani glasovi. Znam da je tema ove kolumne potpuno izvan brodskih tema. Pravi razlog što sam pisao o tome je tema korupcije, koje itekako ima i u našoj sredini. Ovih dana velika borba protiv korupcije najavljuje se odlučno, ali praksa pokazuje da se slučajevi koji vlasti baš ne odgovaraju, guraju pod tepih. Dakako, svatko je nevin dok se ne dokaže da je kriv. Da sam na mjestu tog jadnog Zeke, sam bih inzistirao na što bržim suđenjima, jer više ne bih mogao izdržati da na ulici svi bezrazložno viču za mnom da sam lopov! Ako je bezrazložno? Jedna druga stvar pokazala je svu bijedu naše "pravde" i stvarno me ugrizla za srce. Članak je to u Slobodnoj Dalmaciji od ponedjeljka, u kojem se opisuje stanje u zatvoru u Splitu. Tamo je zatvoreno čak 5 maloljetnika od 17, pa naniže, do samo 15 godina. Četvorica su optuženi da su "razbojnička banda" koja je naoružana čekićem(!) i najlonskom čarapom ukrala iz prodavaonice i kladionice čak 19 000 kuna! Jedan (najmlađi od njih, kojem je samo 15 godina) je još gori "kriminalac": zamislite, skakao je u školi kroz prozor, razbijao stvari i popeo se na krov!? I zbog toga je već mjesecima u zatovoru!? I to za odrasle! Da bi ga "popravili" naši smjeli borci protiv opasnih kriminalaca zatvorili su ga u istu ćeliju s optuženikom za ubojstvo nožem, dilerom, policajcem koji je tukao svoju ženu i djecu (možete misliti koliko mu je stalo do tuđe), s jednim ocem koji je silovao kći(!) i s muškarcem optuženim da je – bludničio pred maloljetnicima!!! "O, zemljo Indijo!" ... Tako smo se znali šaliti u školi kad bismo čuli nešto stvarno smiješno i zaprepaščujuće. Nažalost, zemlja o kojoj je ovdje riječ je Hrvatska. I u toj zemlji u kojoj 15-godišnjaka mjesecima zatvaraju u ćeliju s pedofilom i to zbog "skakanja kroz prozor", poduzetnik optužen da je ukrao sedamdesetak milijuna iz džepova svojih radnika i države živi na slobodi. Prije godinu dana, na izborima, građani te tužne požeške "Zlatne doline" dali su mu čak desetak posto glasova, na listi jedne časne stranke kojoj takva blamaža definitivno nije trebala. Ovako postavite stvari, dragi čitatelji, pa se zapitajte: nije li onda istina da svaki narod zaista ima vlast kakvu ustvari zaslužuje? |
|
Točno mjesec dana nakon posljednje moje objavljene kolumne, zaključio sam da je vrijeme opet se prihvatiti skromnog pera (rasklimane tipkovnice). Kad sam počeo pisati, nisam vjerovao da ćete Vi, čitateljice i čitatelji "Posavske Hrvatske, moći pronaći ne znam koliko pametnih riječi u ovim člancima. Ovo je već pedeseti tekstić koji potpisujem; na stotinu stranica teksta u točno godinu dana nastojao sam izreći stavove o brojnim pitanjima ovoga grada, ali i o načelnim, moralnim stvarima do kojih držim i koje smatram bitnima. Politika se, dakako, kao što se i inače miješa u naše živote, htjeli mi to ili ne, neminovno umiješala i u pozadinu ovog mojeg pisanja. Zbivanja u mojoj stranci bila su na naslovnicama tiska, pratiti ih je mogao tko god je htio i donijeti svoju presudu o krivcima i nevinima. Svi su akteri stajali ogoljeni pred brodskom javnošću. Nije mi bilo potrebno suflirati Vam mišljenje; zbog toga sam u dogovoru s uredništvom i bio prestao s pisanjem kolumne. Situacija se u međuvremenu riješila. Na kraju se izgleda dogodilo baš po mojem predviđanju: tresla se brda, rodio se miš! Moji stavovi o politici ostaju onakvi kakve sam ih prije mjesec dana baš ovdje zapisao: politika je (ili barem mora biti) častan posao, bitka za opće dobro. Tko ju takvom shvati i s takvim stavom izađe pred javnost, na kraju će zasigurno pridobiti birače. Dosljednost i moral na kraju (doduše, često vrlo, vrlo kasno) uvijek bivaju nagrađeni, a prijetvornost kažnjena. Nekoliko pohvalnih riječi za takav stav, koje sam sa skromnom zahvalnošću primio u prolazu ovih tjedana u gradu, navelo me na nastavak pisanja. I evo odmah u tom duhu, da je politika ta koja rješava svakodnevne probleme građana, koristim ovu javnu tribinu upozoriti na jedan mali problem koji se Brođanima koje tišti čini najveći na svijetu. U Podvinju, našem "Gornjem gradu", u jednom od Janiševaca (ovdje se piše ono uobičajeno: "podaci poznati redakciji") ima jedan stup. Električna energija, razvedena do svih pravilno izgrađenih kuća, treba stupove na koje se postavljaju žice. Svaka od tih kuća je na uredno parceliranom zemljištu, a za pristup do svojih kuća građani koriste cestu. Za sada Vam se sve čini logičnim? Ima samo jedan problem. Netko je projektirao električnu mrežu (nakon skupo plaćenih priključaka koje su građani uredno platili), a netko drugi je projektirao cestu. Međusobno se očito nisu poznavali, pa se dogodilo da su stup postavili na sredinu uredno projektirane prometnice široke 3 metra! Sad već vjerujete da je u pitanju gruba šala, i da se tako nešto samo kod nas može dogoditi? Postoji i nastavak priče: građani pokušavaju ipak voziti po toj (legalnoj) cesti, pa kad dođu do neprelaznog stupa, silaze s ceste na privatni posjed i već su na njemu ugazili pristojan poljski put. Vlasniku se to ne sviđa (a kome bi bilo po volji?) pa je zamolio Hrvatsku elektroprivredu da uklone nepropisni stup. Odgovor je bio: "Može, ali da vi platite troškove od skoro četrdeset tisuća kuna"! Građanin je smislio prečicu i htio napraviti ogradu na rubu svojeg zemljišta i tako natjerati odgovorne da otvore cestu. Ali, protiv gradske birokracije ne ide: zabranjeno mu je napraviti ogradu, jer time ometa promet (preko svojeg privatnog zemljišta)! Znam da sadašnji gradonačelnik želi pomoći svima. Vidimo ga posvuda, govori o svemu... Našalit ću se: neka se zna da će rješenje ovoga stupa pokazati brigu grada o Podvinju, riješiti problem stanara te ulice i tako smanjiti podvinjski "separatizam"! Izazov je bačen: gradonačelniče, prvi ću javno pohvaliti ako dokažete onaj polazan stav da politika rješava probleme običnih ljudi koje birokracija, svojom glupošću, tim malim ljudima stvori. |