|
Kad su '90. i '91. deseci tisuća ljudi iz čistog domoljubnog zanosa kretali u kojekakve ad hoc organizirane postrojbe redarstvenika, garde, specijalaca ili čak hosovaca, nisu tu tražili novac. Zasigurno nisu! Jer, kakva je situacija bila i koji je bio omjer snaga prema agresorima, prije bi se moglo reći da su ti prvi branitelji imali samoubilačke namjere nego li namjeru bogaćenja, ostvarivanja trajnih imovinskih prava i slično. Država je ipak, uprkos tom moćnom protivniku, pa i uprkos svijetu nastala. Mir je došao, gospodarstvo se sređuje i život ide dalje. Red je (a i politički vrlo popularno!) da se ta država zahvali onima koji su ju stvorili. Dodjeljivalo se ordenje, pa mirovine i sada će se još sve upotpuniti "europejskim", modernim dionicama u investicijskom fondu kojem će država predati sve najvrjednije što ima – ako je štogod nakon ratnog lopovluka uopće vrijednoga i ostalo? Ovih dana na kućne adrese dobiše branitelji pisma. Nerazumljiva, sva važna i šarena. Na njima ime jedne tvrke za upravljanje fondom, jedne banke (uzgred, koja danas na tržištu vrijedi desetak puta više od svote za koju smo je u "sjajnoj privatizaciji" prodali strancima i koja vrijedi više od cijelog fonda namijenjenog braniteljima!), jednog Ministarstva koje daje dionice, jednog drugog(!?) Ministarstva kojem se treba žaliti ako nešto nije u redu... Što kompliciranije, to važnije, izgleda... Ali ništa unutra ne štima! Ako već imamo pola milijuna branitelja (jedan je političar dobro rekao, da smo imali toliko branitelja završili bi rat za tjedan dana, izbijanjem na srpsko-bugarsku granicu!), kako to da i mobilizirani branitelji, primjerice u "Oluji" neće dobiti poneki bod? Kao da i oni nisu mogli dobiti metak? Brodski su branitelji dodatno oštećeni; kad je u cijeloj Hrvatskoj bio gotovo mir, 1992, kod nas je itekako bio rat! Zar zbog haškog pritiska trebamo prešutiti par stotina poginulih i ranjenih "na jednom drugom mjestu"? Pa i ako izostavimo "to drugo mjesto", nalazimo besmislice o bojištima u Hrvatskoj: netko je u nekoj birokraciji po vlastitom zagrebačkom sjećanju odredio bodove, pa brodski branitelj koji je proveo noć početkom '93. u zaklonu u Kašiću, Smilčiću ili drugdje tijekom "Maslenice", možda pokraj tijela upravo poginulog prijatelja i suborca, dobiva jedan bod... Bijedan jedan bod, kao i čistačica koja je tu noć provela u obaveznoj trećoj smjeni u Ministarstvu obrane u Zagrebu, kuhajući kavu!? Tko je oštećen ne može se ni žaliti, jer je rok od dva mjeseca prekratak da se na Upravnom sudu dovrši bilo kakav postupak. Mnogi branitelji kojima je nedostajao pokoji dan ljuti su i s rezignacijom kažu da se neće žaliti. Ako je takvih samo pedeset tisuća, ako im fali po samo dvadesetak bodova, evo državi lijepih milijun bodova (možda vrijednih i milijun-dva eura?) uštede. Uštedjeli su na povrijeđenom ponosu!? Nažalost, stvarno mi je žao što ne pišem ovo kao oštećenik; moji su roditelji dobili puni i maksimalni iznos predviđen zakonom: 5290 bodova. Pitam se samo (oprostite na izrazu) koji je kreten u Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti tako precizno izračunao vrijednost života moje sestre i svakog pojedinog od petnaestak tisuća djevojaka i mladića koji su, bez razmišljanja o bodovima, otišli na bojišnicu? I poginuli ili bili ranjeni ne razmišljajući o datumu kad će "pojesti metak" – je li bio dan od 8 bodova ili je bio dan od samo jedan bod? Postoji i bolji izraz od rasprodaja. Jeftimba ... jeftimba ljudskih života. Misli si netko u Vladi: "Poslat ćemo šarene papiriće, reći ćemo da su to ogromne pare, izračun ćemo napraviti što zamršeniji da ga nitko ni ne shvati potpuno, potkrast ćemo na bodovima pomalo, pa se ljudima neće dati ići na sud, već će pristati na sve po onoj – daj što daš!"... I još mogu javno reći: "Mi se brinemo o braniteljima!" Jučer se još jedan branitelj spalio. Svaki spaljeni branitelj nije odjednom postao budist, nego je postao svjestan da je dajući sebe za druge (umjesto da se pobrine za sebe, kako su, očito pametnije, napravili oni koji danas imaju imetak) – prevaren! Česi na svojeg jedinog za slobodu spaljenog Jana Palacha gledaju kao na sveca... A naša "zahvalna" Domovina na samospaljene branitelje gleda kao na poremećene luđake! |
|
Hrvatska ide u Europsku uniju. Tamo je već jedna Mađarska u koju smo išli kupovati prejeftini špeceraj i u kojoj smo prije 15 godina liječili komplekse, jer se sa sto maraka u džepu moglo osjećati poput nekog bogataša koji kupuje sve što mu dođe pod ruku. U EU idu i Bugarska i Rumunjska. Tu mi je već žao kako mi, kao puno razvijenija zemlja i dalje pregovaramo, a sirotinjska Rumunjska u kojoj je plaća sto i nešto eura ima datum ulaska. U EU se spremaju i Albanija, Makedonija, Ukrajina... I naši lokalni čelnici vidjeli su da se u tu Europu ide hrpimice, pa su htjeli malo pripomoći u pripremama Hrvatske (ovog dijela Hrvatske, Brodsko-posavske županije) za približavanje europskim standardima. Osnovana je i posebna služba, Ured za europske integracije. Kako to gordo zvuči! To je trebao biti ured koji će proučavati europske pravne i organizacijske norme i predlagati njihovo prepisivanje u naše lokalne statute, pravilnike... U redu. Trebao je preslikati načine rada europskih regionalnih uprava i samouprava u županijske službe... U redu. Trebao je taj ured raditi i na vrebanju kojekakvih natječaja za bespovratne ili kreditne ali svejedno superjeftine potpore koje EU omogućuje svojim budućim članicama. I to je u redu, jer je Poljska iskoristila gotovo 10 milijardi(!) eura takvih pomoći u godinama prije ulaska u Uniju. Zašto ne iskoristiti ono što nam netko poklanja? Na čelo te službe imenovana je politička osoba. To baš nije u redu, ali kako je politika u svim sferama života, a i ostali pročelnici imenovani su, poput ministara, samo iz reda vladajućih stranaka, to bi se još i moglo prihvatiti. Koliko god se kunemo u institut natječaja, ipak su pročelnici lokalna Vlada, pa neka su i imenovani politički...Ionako će nakon sljedećih izbora otići! Ali, koliko je sve do sada bilo u redu, sada nastupa balkanština. Da bi se sve gore navedeno moglo pratiti i proučavati i povesti Županiju u Europu, osim pročelnika ureda treba izabrati i suradnike. Raspisan je natječaj. Tražilo se perfektno znanje engleskog jezika, da valjda kompenzira neznanje tog jezika na najvišoj razini ureda. Tražilo se poznavanje rada na računalu. Da se zna napisati dopis i poslati e-mail!? Velikog li znanja. Provjera engleskog jezika bila je stroga: dovelo se profesoricu iz Nove Gradiške, da ne bude sukoba interesa. Čak je angažiran jedan Grk iz agencije koja je za nekoliko milijuna kuna angažirana da nam ovih godina soli pamet kako napisati program za europske dotacije. On je s kandidatima po pet minuta razgovarao o vremenu i privatizacijskoj pljački u Đuri Đakoviću(!?) kao da to može najbolje izmjeriti njihovu sposobnost za rad? On je navodno dao i preporuku za jednog kandidata (kandidatkinju?). Od 50 kandidata na početku, selekciju je prošlo 15, pa će biti izabran jedan koordinator. Za tri dana. Prošlo je od tada jedan, dva i tri tjedna...skoro mjesec dana. Što se čeka? Pa, prijatelji moji, natječaj je izabrao najboljeg, ali ne može se zaposliti čovjek prije nego što o njemu mišljenje da koordinacija!!? To je, da podsjetim neuke, neformalno tijelo predstavnika vladajućih stranaka HSP, HSLS i HDZ. Bog Otac zapošljavanja i dodjeljivanja poslova na razini lokalne vlasti! Pa zašto mišljenje mora reći koordinacija!? Zašto se i na stručno mjesto stavlja stranački čovjek. Gospodo iz koordinacije, birači ipak cijene neku drugu "spiku"... U Požegi ima jedan Ronko. Nekidan je rekao nešto što me kao Brođanina, naviklog na brodsku političku kaljužu šokiralo: "Imam ja svojih partijskih drugova za uhljebljenje koliko god trebam, ali imam malo ljudi koji mogu obaviti posao. Meni je na primjer direktor gradskog komunalnog poduzeća hadezeovac (Ronko je ljevičar), jer on najbolje radi taj posao!". Birači su mu na nedjeljnim izborima dali 45% glasova i 60% mandata (od kojih je više od pola neovisnih kandidata na njegovoj listi!) pa vlada sam, jer mu građani baš zbog imenovanja najsposobnijih ljudi na važna mjesta vjeruju da će obaviti posao na koji su ga izabrali. Drugovi iz brodske "koordinacije"! Podsjetit ću Vas: prošlo je vrijeme "moralno političke podobnosti". Ako se već čistačice i vatrogasci zapošljavaju po rođačkim kriterijima, zaposlite barem na stručno i visokoprofesionalno mjesto – stručnjaka. Ovdje se ne radi o uhljebljenju još jednog stranačkog čovjeka, nego o europskoj sudbini ove Županije! |