Kad su '90. i '91. deseci tisuća ljudi iz čistog domoljubnog zanosa kretali u kojekakve ad hoc organizirane postrojbe redarstvenika, garde, specijalaca ili čak hosovaca, nisu tu tražili novac. Zasigurno nisu! Jer, kakva je situacija bila i koji je bio omjer snaga prema agresorima, prije bi se moglo reći da su ti prvi branitelji imali samoubilačke namjere nego li namjeru bogaćenja, ostvarivanja trajnih imovinskih prava i slično. Država je ipak, uprkos tom moćnom protivniku, pa i uprkos svijetu nastala. Mir je došao, gospodarstvo se sređuje i život ide dalje. Red je (a i politički vrlo popularno!) da se ta država zahvali onima koji su ju stvorili. Dodjeljivalo se ordenje, pa mirovine i sada će se još sve upotpuniti "europejskim", modernim dionicama u investicijskom fondu kojem će država predati sve najvrjednije što ima – ako je štogod nakon ratnog lopovluka uopće vrijednoga i ostalo?
Ovih dana na kućne adrese dobiše branitelji pisma. Nerazumljiva, sva važna i šarena. Na njima ime jedne tvrke za upravljanje fondom, jedne banke (uzgred, koja danas na tržištu vrijedi desetak puta više od svote za koju smo je u "sjajnoj privatizaciji" prodali strancima i koja vrijedi više od cijelog fonda namijenjenog braniteljima!), jednog Ministarstva koje daje dionice, jednog drugog(!?) Ministarstva kojem se treba žaliti ako nešto nije u redu... Što kompliciranije, to važnije, izgleda... Ali ništa unutra ne štima!
Ako već imamo pola milijuna branitelja (jedan je političar dobro rekao, da smo imali toliko branitelja završili bi rat za tjedan dana, izbijanjem na srpsko-bugarsku granicu!), kako to da i mobilizirani branitelji, primjerice u "Oluji" neće dobiti poneki bod? Kao da i oni nisu mogli dobiti metak?
Brodski su branitelji dodatno oštećeni; kad je u cijeloj Hrvatskoj bio gotovo mir, 1992, kod nas je itekako bio rat! Zar zbog haškog pritiska trebamo prešutiti par stotina poginulih i ranjenih "na jednom drugom mjestu"? Pa i ako izostavimo "to drugo mjesto", nalazimo besmislice o bojištima u Hrvatskoj: netko je u nekoj birokraciji po vlastitom zagrebačkom sjećanju odredio bodove, pa brodski branitelj koji je proveo noć početkom '93. u zaklonu u Kašiću, Smilčiću ili drugdje tijekom "Maslenice", možda pokraj tijela upravo poginulog prijatelja i suborca, dobiva jedan bod... Bijedan jedan bod, kao i čistačica koja je tu noć provela u obaveznoj trećoj smjeni u Ministarstvu obrane u Zagrebu, kuhajući kavu!?
Tko je oštećen ne može se ni žaliti, jer je rok od dva mjeseca prekratak da se na Upravnom sudu dovrši bilo kakav postupak. Mnogi branitelji kojima je nedostajao pokoji dan ljuti su i s rezignacijom kažu da se neće žaliti. Ako je takvih samo pedeset tisuća, ako im fali po samo dvadesetak bodova, evo državi lijepih milijun bodova (možda vrijednih i milijun-dva eura?) uštede.
Uštedjeli su na povrijeđenom ponosu!?
Nažalost, stvarno mi je žao što ne pišem ovo kao oštećenik; moji su roditelji dobili puni i maksimalni iznos predviđen zakonom: 5290 bodova. Pitam se samo (oprostite na izrazu) koji je kreten u Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti tako precizno izračunao vrijednost života moje sestre i svakog pojedinog od petnaestak tisuća djevojaka i mladića koji su, bez razmišljanja o bodovima, otišli na bojišnicu? I poginuli ili bili ranjeni ne razmišljajući o datumu kad će "pojesti metak" – je li bio dan od 8 bodova ili je bio dan od samo jedan bod?
Postoji i bolji izraz od rasprodaja. Jeftimba ... jeftimba ljudskih života. Misli si netko u Vladi: "Poslat ćemo šarene papiriće, reći ćemo da su to ogromne pare, izračun ćemo napraviti što zamršeniji da ga nitko ni ne shvati potpuno, potkrast ćemo na bodovima pomalo, pa se ljudima neće dati ići na sud, već će pristati na sve po onoj – daj što daš!"... I još mogu javno reći: "Mi se brinemo o braniteljima!"
Jučer se još jedan branitelj spalio. Svaki spaljeni branitelj nije odjednom postao budist, nego je postao svjestan da je dajući sebe za druge (umjesto da se pobrine za sebe, kako su, očito pametnije, napravili oni koji danas imaju imetak) – prevaren!
Česi na svojeg jedinog za slobodu spaljenog Jana Palacha gledaju kao na sveca... A naša "zahvalna" Domovina na samospaljene branitelje gleda kao na poremećene luđake!
Post je objavljen 28.04.2006. u 06:57 sati.