|
Točno mjesec dana nakon posljednje moje objavljene kolumne, zaključio sam da je vrijeme opet se prihvatiti skromnog pera (rasklimane tipkovnice). Kad sam počeo pisati, nisam vjerovao da ćete Vi, čitateljice i čitatelji "Posavske Hrvatske, moći pronaći ne znam koliko pametnih riječi u ovim člancima. Ovo je već pedeseti tekstić koji potpisujem; na stotinu stranica teksta u točno godinu dana nastojao sam izreći stavove o brojnim pitanjima ovoga grada, ali i o načelnim, moralnim stvarima do kojih držim i koje smatram bitnima. Politika se, dakako, kao što se i inače miješa u naše živote, htjeli mi to ili ne, neminovno umiješala i u pozadinu ovog mojeg pisanja. Zbivanja u mojoj stranci bila su na naslovnicama tiska, pratiti ih je mogao tko god je htio i donijeti svoju presudu o krivcima i nevinima. Svi su akteri stajali ogoljeni pred brodskom javnošću. Nije mi bilo potrebno suflirati Vam mišljenje; zbog toga sam u dogovoru s uredništvom i bio prestao s pisanjem kolumne. Situacija se u međuvremenu riješila. Na kraju se izgleda dogodilo baš po mojem predviđanju: tresla se brda, rodio se miš! Moji stavovi o politici ostaju onakvi kakve sam ih prije mjesec dana baš ovdje zapisao: politika je (ili barem mora biti) častan posao, bitka za opće dobro. Tko ju takvom shvati i s takvim stavom izađe pred javnost, na kraju će zasigurno pridobiti birače. Dosljednost i moral na kraju (doduše, često vrlo, vrlo kasno) uvijek bivaju nagrađeni, a prijetvornost kažnjena. Nekoliko pohvalnih riječi za takav stav, koje sam sa skromnom zahvalnošću primio u prolazu ovih tjedana u gradu, navelo me na nastavak pisanja. I evo odmah u tom duhu, da je politika ta koja rješava svakodnevne probleme građana, koristim ovu javnu tribinu upozoriti na jedan mali problem koji se Brođanima koje tišti čini najveći na svijetu. U Podvinju, našem "Gornjem gradu", u jednom od Janiševaca (ovdje se piše ono uobičajeno: "podaci poznati redakciji") ima jedan stup. Električna energija, razvedena do svih pravilno izgrađenih kuća, treba stupove na koje se postavljaju žice. Svaka od tih kuća je na uredno parceliranom zemljištu, a za pristup do svojih kuća građani koriste cestu. Za sada Vam se sve čini logičnim? Ima samo jedan problem. Netko je projektirao električnu mrežu (nakon skupo plaćenih priključaka koje su građani uredno platili), a netko drugi je projektirao cestu. Međusobno se očito nisu poznavali, pa se dogodilo da su stup postavili na sredinu uredno projektirane prometnice široke 3 metra! Sad već vjerujete da je u pitanju gruba šala, i da se tako nešto samo kod nas može dogoditi? Postoji i nastavak priče: građani pokušavaju ipak voziti po toj (legalnoj) cesti, pa kad dođu do neprelaznog stupa, silaze s ceste na privatni posjed i već su na njemu ugazili pristojan poljski put. Vlasniku se to ne sviđa (a kome bi bilo po volji?) pa je zamolio Hrvatsku elektroprivredu da uklone nepropisni stup. Odgovor je bio: "Može, ali da vi platite troškove od skoro četrdeset tisuća kuna"! Građanin je smislio prečicu i htio napraviti ogradu na rubu svojeg zemljišta i tako natjerati odgovorne da otvore cestu. Ali, protiv gradske birokracije ne ide: zabranjeno mu je napraviti ogradu, jer time ometa promet (preko svojeg privatnog zemljišta)! Znam da sadašnji gradonačelnik želi pomoći svima. Vidimo ga posvuda, govori o svemu... Našalit ću se: neka se zna da će rješenje ovoga stupa pokazati brigu grada o Podvinju, riješiti problem stanara te ulice i tako smanjiti podvinjski "separatizam"! Izazov je bačen: gradonačelniče, prvi ću javno pohvaliti ako dokažete onaj polazan stav da politika rješava probleme običnih ljudi koje birokracija, svojom glupošću, tim malim ljudima stvori. |