(objavljeno u Posavskoj Hrvatskoj, od 3.2.2006)
Prije nekoliko dana u javnosti je buru izazvala životna priča jednog Petra iz okoline Novske. Novinari su se natjecali koji će prikazati dotičnog mojeg imenjaka kao većeg heroja. Napisi su govorili o hrabrosti i požrtvovnosti oca koji je svaki dan vidio svoju kćerkicu!? Isticali su da je često pri tome bio gladan jer je morao izabrati hoće li ju vidjeti ili jesti!?
A gdje se to i u kakvoj divljini i katastrofalnoj situaciji našao sa svojim djetetom hrabri Petar?
Našao se u okrutnoj, mračnoj šumi… Šumi zakona! Jer, samo je kod nas moguće doživjeti ono što su doživjeli junaci ove priče.
Za one koji nisu upoznati s predmetom, Petrova supruga je u visokoj trudnoći doživjela moždani udar i poslije uspješnog poroda, nažalost, umrla.
Umjesto da država u toj tragičnoj situaciji ocu uputi izraze sućuti i dodijeli mu barem malu novčanu ili kakvu drugu pomoć kako bi se snašao u iznenadno tragičnoj situaciji, država mu je oduzela dijete! Uz izgovor da on kao muškarac s primanjima od 1100 kuna mjesečno, koji živi u trošnoj kućici od 28 kvadrata, ne može skrbiti o svojem malom zlatu. Ne, taj Petar nije pijanac ni nasilnik, bio je kad je trebalo i branitelj, obožava svoje dijete… Ali, sveta matera Država procijenila je kako će se o malenoj bolje skrbiti neka teta koja u domu za nezbrinutu djecu radi za mizernu plaću, negoli otac koji se, nezaposlen i boležljiv, mogao po cijeli dan posvetiti svojem jedinom djetetu, koje mu je i jedina veza s tragično umrlom mladom suprugom!?
Vrijeme je izmijeniti svete zakone, pogotovo ako su ovako glupi!
Premda osobnim izborom nisam baš primjer obiteljskog čovjeka i ne smatram se pozvanim docirati o tome, mislim da je ovdje rješenje jasno. Treba izmijeniti zakon koji predviđa da je bolje djetetu u nekoj sterilnoj ustanovi, nego li u obitelji, ma kako siromašna bila. Treba se riješiti i tek nešto kontroverznije predrasude da otac ne može biti dobar samohrani roditelj (čini mi se da u oko 96% slučajeva nakon rastava braka, dijete dobiva majka! … sama statistika govori da tu nešto nije u redu?). Treba izmijeniti i besmisleni zakon koji gotovo onemogućuje usvajanje – često prođe i 5 i više godina dok se usvajanje ne odobri; za to vrijeme usvajatelji često izgube zakonsko pravo jer postanu prestari! Dijete ostaje u domu…kao da mu i u najobičnijoj obitelji nije bolje nego u ustanovi? Pa usvajatelji nemaju nikakve materijalne koristi od toga, osim dobivanja novog obiteljskog žarišta ljubavi! Zašto se ne gleda dobrobit djeteta?
Izborio se hrabri Petar za svoju malu Tinu. Na nama je da mu pomognemo.
(Petar Brtan, Sigetac 13, 44 330 Novska ili uplatom na tekući račun: PBZ 3204991471)
Post je objavljen 06.02.2006. u 21:19 sati.