|
U naslovu sam, kao i obično, uvijek malo provokativan, ne bih li privukao i manje vjerne čitatelje. Namjerno sam upotrijebio izraz "krepati" a ne "umrijeti" jer smatram da je loš način ponašanja o kojem ću pisati zvijer, kriva za mnoge hrvatske probleme. Namjerno sam napisao i "komunizam", premda neću pisati o ideal-tipskom društvu zamišljenom u 19. stoljeću i ranije, nego o zvjerskom izobličenju te ideje u boljševizmu 20. stoljeća. Napisi u novinama u utorak i četvrtak o smjeni ministrice pravosuđa mene su pogodili više osobno nego li politički. Politički su i dobrodošli, jer premda godinama govorim da DC nije satelitska stranka "velikog brata" i da osobno, Bogu hvala, nikada nisam ni bio hadezeovac, svi su nas svrstavali tamo. Od sada više definitivno neće. Naš projekt reforme pravosuđa (kojeg se, uzgred, kao vrućeg krumpira nije ni htio prihvatiti nitko iz najveće stranke), ugrađen je u program rada koalicijske vlade. Bilo je tu i više drugih projekata, od Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra (koji je pravaška ideja, a u pisanju druge i konačne verzije zakona sam i sam sudjelovao), do "one stop shop-a" (koji je premijer preimenovao u HITRO.hr i preuzeo sebi zaslugu), jačeg razvoja regija (mi smo imali poseban gospodarski program za Slavoniju, koji je prepisao Glavaš, a Sanader po njemu dao milijardu i pol kuna za Osijek!)... Nismo se držali autorstva k'o pijani plota, jer glavno je da su projekti provedeni. To je dobro za Hrvatsku. Nekidan smo potiho lansirali ideju "Croatia fonda" o zaštiti hrvatskog zemljišta od rasprodaje, da bi već sutradan premijer prekrio naslovnice svojim izjavama kako "Vlada" neće dopustiti rasprodaju zemljišta (Koja Vlada? Pa koalicijska, mogao je i prevaliti preko usana, na prijedlog DC-a!). Znate za onu narodnu: sve dobre moje ideje su moje, a sve tvoje su naše? Ne čini mi se kao fair play, zar ne? Govori se ovih dana o jednoj ministrici bez većih propusta, bez gafova i većih skandala. Ostavimo na stranu njen izgled i kontroverzno odijevanje (premda ne smatram da uspješna žena ne smije imati provokativan stil i pokazati na sjednici Vlade pupak – zašto bi ministrica morala postati muško i nositi kravate!?). O tome kod nas pišu "novinari", jer novine prodaje estrada, a ne ozbiljnost u radu. Uzmite sad rezultate reforme pravosuđa. Elektronske gruntovnice i katastar samo su najvidljiviji znak. U Zagrebu ste morali čekati i do 10 godina da vam riješe upis nekretnine u knjige! Danas se to obavlja za dva tri dana, u manjim mjestima i brže. Uzmite otkaze nesposobnim sucima, krivične postupke protiv onih koj su na neukoj sirotinji zgrtali milijune. Razbila je kriminalne interesne skupine, oduzela im masne profite i samo po tome je već jedna od najboljih ministara! Ministar gospodarstva Vukelić imao je 5 puta više novca nego li za pravosuđe, pa danas imamo opet preko 300 000 nezaposlenih. Kalmeta? Uz desetak milijardi kuna godišnje(!) napravio je malo... Ustvari, dovršio je ono što je počeo kontroverzni, ali efikasni Čačić. Usporediti rezultate Jadranke Kosor i Vesne Škare Ožbolt? Samo ću reći: bez komentara! Curenje informacija? Mislite na informaciju o svoti koju će državni proračun platiti za obranu generala? Pa radi se o poreznim novcima svih nas, a ne o Vladinoj kasici prasici!? Osim toga, u Vladi se (o Saboru ni ne govorim!) nalazi nekoliko ministara koji očima ne mogu smisliti premijera, ali se boje gubitka posla, pa šute i klimaju glavom. Biciklisti: gore klanjaju, dolje ... gaze! Sanaderovo samovlađenje? Jasno da jest, jer Tuđman je imao barem sebi sličnih veličina (Šušak primjerice), koji su se ponekad usprotivili, a danas ih u Vladi nema. Inače, smatram da je to vrlo pozitivna osobina premijera! Ima kontrolu, jer je on šef ekipe i ima i odgovornost. Ali i cijeni tuđe mišljenje i savjet, čak i kad je suprotno, što Ožboltica često daje do znanja. Podmetanja u novinama ionako ne dolaze od njega, nego od nezadovoljnih u HDZ-u koji ne trpe tuđi uspjeh. Samo mala digresija: od oko 980 smijenjenih rukovodećih mjesta nakon preuzimanja vlasti 2003. samo je na osam ili devet imenovan deceovac! Blago nama kad HDZ jedini ima toliko "kvalitetnih" ljudi? Ma, jedini problem je što Vesna Škare Ožbolt nije u HDZ-u! A to "hadezenjare" ne mogu podnijeti! Ovo "hadezenjare" je vrlo zgodan izraz, zbog sličnosti u ponašanju skovan na sliku i priliku "komunjara". Ovdje naravno ne mislim na časne hadezeovce koji su ušli u tu stranku prepoznavši politički projekt, nego baš na lovce u mutnom, (da se ne izrazim nepristojno upotrijebit ću novoskovani izraz) na "stražnjičare". Sjećam se situacije koja je meni bila smiješna, a sad vidim koliko je za Hrvatsku ustvari tragična. Moj rođak je pošten čovjek i običan radnik, koji je cijeli život gunđao protiv "komunjara" koje su zauzimale sva važna mjesta, koji je psovao protiv nemogućnosti dobivanja boljeg posla jer nije htio u Partiju, koji je bio ogorčen neslobodom kad nije mogao izreći ni vic na ulici... Ušao je u HDZ i šest mjeseci nakon izbora 1990. meni uzrujano vikao da kako je moguće da je neki čovjek postavljen za poslovođu u njegovoj firmi, a temeljni ogranak HDZ-a nije o tom čovjeku raspravljao, ni dao mišljenje!? Kad sam ga upozorio da bi on radio baš ono što su radili komunisti, on uopće nije mogao shvatiti istovjetnost situacije!? "Pa ovo je drukčije, mi smo naši!" I na lokalnoj razini stvari su iste: ako nisi s nama, onda si protiv nas! Doživio sam to i osobno i od prošle i od ove lokalne vlasti. Kunu se u političku bliskost, a onda stavom "pa ne trebamo vaš glas u vijeću?" zatvore vrata svakoj suradnji, jer nismo u istoj stranci. Politika je laka žena, kažu obični birači... Političari su korumpirani? A kad god netko upozna političara odmah ga pita "jel' mi moš' sredit' preko veze...?" (upis djeteta, sudski slučaj, povoljan kredit ...što li već)? Prilika čini lopova, zar ne? Kad se pojavi netko tko iskoči iz tog lopovskog sustava, koji još nije "naš" odmah ga se mora kao primjer odstrijeliti. Korupcija, nerad i podobnost a ne sposobnost, pripadnost "našima" ili "vašima", to je "komunizam" koji je, hvala na pitanju, u Hrvatskoj živ i zdrav kao i u najboljim brežnjevljevim godinama, živ i zdrav u svakom od nas starijem od tridesetak, četrdeset godina. A kad će umrijeti? Helmut Kohl je dobro dijagnosticirao njegov smrtni čas: "komunizam" će umrijeti, kad i posljednji čovjek koji je u tom sustavu pohađao školu, radio i živio... umre! |