|
Sve ono što se dogodilo u posljednjih desetak dana navelo me (reći ćete: konačno se sjetio!) na razmišljanje o samoj biti onoga čime se u posljednjih 5 godina bavim. Što je to u politici da privlači ljude tako različitih osobina, obrazovane i neuke, inteligentne i glupe, bogate i siromašne, muškarce i žene, stare i mlade... da se grčevito bave njome? Aristotel je politiku (kao umijeće vođenja grada – tada smatranog najvišom i naprirodnijom ljudskom zajednicom – danas je to nacionalna država) smatrao najvišim oblikom ljudske djelatnosti, jer omogućuje uređeni način života koji nas razlikuje od životinja i omogućuje ljudskim zajednicama napredak prema blagostanju. Ali, i on je prije 2300 godina zaključio da je privlačnost politike tolika da je čovjek prije svega politička – životinja!? Politika je u osnovi društvena djelatnost težnje za moći i nametanju svojih stavova većini; prvo snubljenjem (izborima) a onda silom (moć Vlade da vlada autoritetom zakona i, u krajnjim instancama ugroze države, represivnog aparata to jest vojske i policije). Srećom, u demokratskim društvima, svaka sila za vremena, pa su u slučaju da Vlada zlorabi svoju moć, predviđeni mehanizmi njenog rušenja i izbora nove vlasti. Pri tome se mora biti slatkorječiv, prijetvoran, dodvoravati se masi i biti spreman u svakom trenutku prodati svoje najbliže suradnike ako samo i naslutiš da ti mogu biti prijetnja tvojem pristupu moći! Ako pak čovjek želi godinama ostati dosljedan nudeći samo konkretna rješenja i ne želeći mijenjati stavove kako masa misli, izgubit će!? Ali, zar neće oni koji promijene svoj politički nazor, i pregaze prijatelje u trci za vlast sutra promijeniti i sve što su obećali biračima? Gdje je tu dosljednost? Gdje je obična ljudska čast, koja drži do riječi više nego do papira? Nažalost, primjeri su ovakvih trgovina koje su se pokazale uspješnima(!) brojni i meni stvarno neshvatljivi. Je li Vama to shvatljvo da čovjek koji ukrade od države 68 milijuna kuna i to prizna na televiziji, a usput ima gotovo 700 radnika kojima ne isplaćuje plaće, dobije desetak ili više posto glasova? Pa gdje i kako živi tih desetak tisuća ljudi koji mu daju svoje neograničeno povjerenje na 4 godine i tko me može uvjeriti da oni stvarno vjeruju da će taj kriminalac održati preizborna obećanja! Kako birači svoj glas mogu povjeriti osobi koja u jednom gradu dobije gradonačelnika s ljevicom, u drugom s desnicom, a u trećem pak s lokalnim šerifom!? Jedina dosljednost koju ja tu vidim je dosljedno trgovanje zbog osobne koristi. Politički "Credo" takvih ljudi glasi: s crnim vragom, samo da ja ubirem pare! Naravno da oni nisu stavili takvu parolu na predizborne plakate. Puno je isplativije prsiti se obranom nacionalnih interesa u javnosti, a masne poslove sklapati u tajnosti. Ima jedna dobra knjiga, koju sam slučajno otkrio u opskurnoj zagrebačkoj knjižari prije godinu dana. Zove se "98 rules of power" ili "98 pravila (zakona) moći" Smatrao sam tu knjigu humoreskom, šalom. Sada vidim da sam slučajno nabasao na tajni priručnik kojim se očito služe naši uspješni političari! Jedno od pravila glasi: "šefu nikada nemojte pokazati da ste sposobni, jer ste mu prijetnja" ili ono Machiavellijevo "ako nekoga želite povrijediti, povrijedite ga najjače što možete, jer će vam on svakako nastojati vratiti, a ako ga zgazite, neće vam moći vratiti"! Bilo bi smiješno da nije žalosna svakodnevica hrvatske politike. Duboko sam uvjeren da to nije tako i ne mora biti tako! Posljednjih dana svi me lijepim riječima uvjeravaju da treba biti mudar i pragmatičan, a ja bih rekao da im s usana čitam kako bih trebao biti heliantičan (čitaj: suncokretan)! Dvije trećine građana vjerojatno je zgađeno svime poput mene, ali njihov je izbor ne sudjelovati u politici, čak ni izlaskom na izbore svake 4 godine. Ali, upozoravam takve da će im gradove voditi najbolji trgovci, suce imenovati poslušnici po rođačkim, a ne stručnim kriterijima, poreze raspisivati glasački stroj, a ne narodni zastupnici, a školu u koju im idu djeca voditi ljudi koji su "dosljedno" promijenili 7 stranaka, dakle, sedam "dosljednih" mišljenja! |