Plesni studio Pegaz

Jučer sam malo išla u posjetu jazz grupi, naravno da to djevojke nisu znale pa sam ih maaaaalo iznenadila, očito. Nevjerojatno kako jedna ovakva posjeta može učiniti rad učinkovitijim i ozbiljnim. Naravno da to nisam namjeravala, niti sam ikoga mislila prestrašiti (a neznam niti čega se ko ima plašiti, pogotovo ne mene!). Mislim, kaj ja izgledam tak strašno???? Jel to možda zato jer sam ja Mam@ Pegaza???

No, na stranu što su cure bile tihe kao nikada do sada, bilo ih je lijepo gledati kako vježbaju. Bilo je još bolje gledati sve njih koje su počele plesati pred mjesec dana i one koje već neko vrijeme plešu sa nama. One nove, stvarno se trude, i još bolje je to što se taj trud i vidi i ima rezultata! Što se treninga tiće, normalno je da je svaki slijedeći sve teži i da svaki nosi nove spoznaje o pokretu. To je onaj začarani krug kad shvatiš da što više znaš, više trebaš učiti i uvježbavati. Nadam se da će uskoro uvidjeti koliko toga divnog ples daje i koliko te može podignuti kada ti je dan totalno nikakav i jadan. Za vrijeme treninga ne stigneš o tome misliti, niti nakon toga jer su ti misli pune pokreta i muzike koja ti je punila uši...

Cure drage, želim Vam svima da što više radite na sebi, što više upijate znanje koje dobijate od Tajane, da iskoristite što više i da pitate što više. Isplatit će vam se!

A svima želim i još nešto reči, iako ja jesam Mam@PsP, ne znači da grizem ;-) svi koji su bili i još jesu kod mene imaju sve na broju na svome tijelu!

Moj poklon svima vama koji uživate u muzici i plesu, i podrška svima koji kao i ja pokušavate spojiti što više plesnih stilova uz muziku koju volite!!

Nemogu a da ne spomenem barem jednu od ovih riječi koristeći je za potrebe plesa jer su sve vezane uz dotični.
Ima toliko načina kako se uljepšati, bilo odjećom obućom ili šminkom. Gledajući neki dan izvješća sa naše modne scene, neznam kako ih Vi gledate, ali svakako ću reči da su neke modele obukli ko vanzemaljce, a druge ko vile, a treće recimo prihvatljivo mojem oku. Nisam tip koji prati modu i povodi se za njom, ja imam svoju vlastitu shemu oblačenja i tu i tamo detalj koji je, nazovimo ga, "in" ali samo zato što paše uz moj stil, a ne zato i isključivo što je sad u modi i jer se to TREBA nositi. Ja sigurno neću nikada napraviti pearcing na koži između prstiju na ruci jer je to MODA i jer se time dodaje detalj koji upotpunjuje neku haljinu i veže suknju s rukama! I neću sigurno hodati u prozirnoj haljini uz uvjet da ispod nemam ništa, za mene su to krajnosti u kojima me nitko niakda neće vidjeti u javnosti. Odjeća je za mene nešto osobno i govori o onome tko je nosi. O obući sam rekla svoje isto tako prije par dana. Šminka istiće ili prekriva, kao i odjeća i obuća, naše nedostatke ili istiće ono lijepo na nama. Koristimo je svaki dan i svakim danom postajemo sve veći majstori za prerušavanje, prikrivanje i isticanje sebe samoga.
Scena je jedan divan "kontinent" u kojem ljudi mogu postati štogod im se prohtje. Mogu postati čudovišta, ljepotice, kraljevi, životinje, predmeti, bezlični ili snažno karakterni ljudi. Možeš pretjerivati, plakati, urlikati, bjesniti čak i umrijeti i ponovno oživjeti. Scena dozvoljava gotovo sve.

Šminka mi i dalje ostaje pred očima...koliko može jednostavna šminka biti lijepa...





A koliko intenzivna upečatljiva i opet lijepa na svoj način.

Od pamtivjeka ljudi vole ukrašavati svoje tijelo. Neka afrička plemena su stavljala prstenove oko vrata jer se ljepota mjerila duljinom vrata. Neki su brusili zube da bi im oblik bio kao u zvijeri-šiljat. U Indiji ukrašavaju ruke, noge, prste i lica bojama, istiću oči. Negdje su nokti ljepota, negdje odražavaju ne higijenu. Različite kulture nose totalno različite pojmove o modi i ljepoti. Svaka od njih smatra svoju lijepom, a drugu manje lijepom kulturom. Negdje su deblje žene obilježje plodnosti i zdravlja. Negdje se teži vitkoći...
Muškarci su bili poželjniji (a čini mi se po mom skromnom mišljenju i dnas) ako su imali razvijene mišiće, a s druge strane ljepota muškaraca se u nekom periodu gledala kao lijepa i kroz crte lica koje su nalikovale na žene. Ma svašta se mijenjalo kroz desetljeća i tisućljeća kao moda. Ali jedno je oduvijek stajalo. Ljudi se vole ukrašavati i pretvarati da su netko drugi. Srećom danas postoje karnevali, maškare i slične manifestacije koje dozvoljavaju ljudima da izbace sve te svoje skrivene ličnosti van i postanu netko tko nemogu biti u svakodnevnom životu.

Ja koristim druge ljude za vlastitu maštu koja me vodi kroz svijet bajki, životinja i događaja. Naravno sve uz veliku prisutnost sveopćeg ukrašavanja, od frizura, šminke, kostima, cipela, tijela! Dal postoji itko tko nevoli izaći iz svog tijela i postati netko drugi?
Pa makar samo za MAŠKARE bit opet dijete! Ludo i otkaćemo, bez ograničenja i bez okvira koje nam društvo postavlja.

by Hans Christian Andersen

Trešnja, premijera: 21.10.2005
redateljica: Nana Šojlev

CAST & CREW
SCENOGRAF: DINKA JERIČEVIĆ
KOSTIMOGRAF: DŽENISA PECOTIĆ
TEKSTOVI SONGOVA: OZREN FELLER
GLAZBENI SURADNIK I AUTOR GLAZBENIH PRILAGODBI: MILORAD STRANIĆ


IGRAJU I PLEŠU:

GLUMCI – ČLANOVI ANSAMBLA
ALEKSANDRA NAUMOV
VANDA VUJANIĆ ŠUŠNJAR

GLUMCI – VANJSKI SURADNICI
BRANKO BANKOVIĆ
ANA JURIĆ ŠAŠKOR
IVANA MILETIĆ PIŠKOR
ANA MRAK
MARTINA NEVESTIĆ
ANDREJA ŠIROKI
BOSILJKA VUJOVIĆ MAŽURAN


O predstavi
Starom Kinom, bajkovitim Kitajskim carstvom upravlja silni car. U prekrasnom vrtu oko njegovog dvora raste najneobičnije cvijeće, a taj se vrt prostire u nedogled... Okružen nezamislivim bogatstvom i pokornim slugama, car ne sluti da je najveća dragocjenost njegova carstva - mala ptica slavuj. Glas o kitajskom slavuju pronio se svijetom. Za njega su čuli svi osim našega cara i pomodnih stanovnika njegova dvora. Slavuja dovode na dvor gdje postaje zvijezda. No, kada silni car japanski pošalje na dar skupocjenog mehaničkog slavuja - započinju neprilike. Predstava SLAVUJ (SLA-WOOY) govori o životnim vrijednostima, o snazi prirode i vrijednosti iskrenoga nadahnuća - u usporedbi s mehaničkim svijetom strojeva i umjetne inteligencije. Premda je čovjek stvorio stroj oponašajući prirodu, stroj nam nikada ne može prirodu u potpunosti i zamijeniti. Otuženi od prirode venemo i postepeno gubimo svoju ljudskost - moralna je pouka predstave, koja o tim značajnim temama govori duhovito i živopisno, plesom i pjesmom. SLAVUJ (SLA-WOOY) je ujedno i susret s kineskom tradicijskom kulturom. Tek kad naučimo uvažavati one što se od nas razlikuju, moći ćemo istinski razumjeti sebe i cijeniti kulturu svojeg naroda... U predstavi plešu, pjevaju i glume plesači Studija za suvremeni ples i glumci kazališta Trešnja.

Evo, nakon mjesec dana uspjela sam uhvatiti gotovo sve male plesačice u elementu (neke nisu bile raspoložene za kamere, a neke su bile isključivo i samo za slikanje)! ;-D
Predstavljam Vam male Pegazice

Trupa To vas poziva na premijeru nove predstave Uroni tišina koja će se dogoditi u ponedjeljak 24.10.2005 u 20 sati u velikoj dvorani kazališta ITD u sklopu ovogodisnjeg programa pogona WARP2.

Plesačice: Valentina Čebušnik, Rina Kotur, Ivana Levanić
Autor, koreograf: Iva Pavičić
Glazba: Jeanne Frémaux
Ton: Vlado Horvatic
Scenografija i kostimografija: Josipa Štefanec
Dizajn svjetla: Miljenko Bengez, Iva Pavičić
Produkcija: Trupa TO

Projekt je realiziran uz financijsku potporu Ureda za kulturu Grada Zagreba, Grada Samobora i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Realizirano kroz radnu platformu EkS-scene.

O predstavi:
Predstava „Uroni tišina“ barata pojmovima začudnosti, bajkovitosti, fantastike i introvertiranosti.
Postoje dvije osnovne postave: site-specific verzija, te kazališna verzija.

O autoru:
„TRUPU TO“ osniva 2000.g. Iva Pavičić, koja je i autor slijedećih predstava i performansa:
performance na otvorenom "VISEĆE ŽENE", Samobor (2001.), cjelovečernja kazališno-plesna predstava "DIPTIH (BITI/SJAJ)", izvođena u dvije verzije tijekom 2001. i 2002. godine u Samoboru i u Zagrebu, performance "SNAGA" izveden na festivalu "GRLIMO SE MOREM" u Splitu (2001.), te u Samoboru i Zagrabu (2002.), TRUPA "TO" sudionik je u predstavi «EUROKAZ GALA» u režiji Željka Zorice, izvedenoj na Eurokazu 2001. godine, kazališno-plesna predstava "ŽABOKREČINA ILITI BABINA KAŠA", Teatar Exit, Zagreb (2003.), kazališno-plesna predstava TRUPE TO, premijera, 22.08.2004, otok Zlarin, Festival ZLATNI ZALASCI SUNCA NA ZLARINU.

Hrvatski baletni umjetnik, koreograf i pedagog Frane Jelinčić umro je 14. listopada u 84. godini u mjestašcu North Wildwood na istočnoj obali Sjedinjenih Američkih Država (SAD), izvijestilo je Hrvatsko narodno kazalište (HNK) u Zagrebu.


Frane Jelinčić rođen je 5. srpnja 1922. u Tisnom na Murteru, a podrijetlom je iz Postira na Braču. Balet je učio kod baletnih umjetnika Ane Roje, Oskara Harmoša, Marije Zibine i Margarete Froman. Plesati je počeo 1944. u Hrvatskome narodnom kazalištu u Splitu, a već sljedeće godine postao je član baletnoga zbora HNK u Zagrebu, a kasnije i solist. Tijekom 1952. studirao je na Visokoj baletnoj školi Nikolaja Legata u Londonu.

Posljednju baletnu ulogu - Princa u Labuđem jezeru - odigrao je u Philadelphiji u dobi od 50 godina.

Od 1970. do 1972. bio je direktor Baleta HNK u Zagrebu gdje je kao koreograf postavio na scenu balete "Trnoružica" Čajkovskoga i "Raymondu" Glazunova, a u suradnji s Borisom Ulrichom i Zlatkom Bourekom kreirao je balet "Multiple Vision".

Kao baletni majstor surađivao je s nacionalnim baletnim kućama u Londonu i Philadelphiji, a bio je i direktor baleta u Pittsburghu, Oslu, Garden State Baletta u Kaliforniji te baleta hamburške Staatsopere i Joffrey Baletta u New Yorku.

Od 1997. radio je na Baletnom odsjeku Akademije lijepih umjetnosti Sveučilišta u Radfordu, američka savezna država Virginia.

Iste je godine u zagrebačkome HNK-u koreografirao i režirao balet "Ščelkunščik" što je bila i njegova posljednja suradnja sa zagrebačkim Baletom.

Frane Jelinčić kremiran je 15. listopada bez formalnoga ispraćaja, a njegova je posljednja želja bila da njegov pepeo bude prosut u Atlantski ocean ispred njegove kuće u North Wildwoodu.

Hina

Koliko je bitna sreća naše djece? I dali je bitna sreća samo i isključivo našeg djeteta?
U najmanjoj grupi Ritmike imam jako puno djece, no o tome sam već i pisala. Sad nije bitna brojnost, već je bitan rad s njima. Koliko je bitno da svako dijete dobije pažnju ne moram vam reči ako ste roditelj ili ako imate ikakvog kontakta s djecom, sigurno znate da svakog poimence morate pohvaliti, svakoga poimence pitati i svatko od njih mora dati svoje mišljenje. To je pravilo mog rada jer ne želim niti jedno dijete uskratiti pažnje niti ga uskratiti svog znanja koje mu dajem. Ima različite djece, srećom pa je tako (bilo bi dosadno da su sva djeca ista i karakterom i mogućnostima i interesom). Neka djeca su rođeni talenti i sve im ide što god probaju, neka su uporna i sve će upornošću napraviti, neka djeca skrivaju svoje mogućnosti iza sramežljivosti, pa ih treba malo pogurnuti da se otvore i pokažu svima koliko mogu. Ima djece koja vole pažnju i po svaku cijenu će je tražiti u što većoj količini, a ima i onih koji neznaju kako pokazati svoje želje i zanimanja.

Obzirom da je moja grupica najmlađih stvarno raznolika, ja moram napraviti savršeni balans da svako dijete dobije sve ono što treba i koliko treba. Ja sam napravila ovakvu podjelu mojih malih Ritmičarki:

¤ One koje su pune energije i trebaju je naučiti kontrolirati. Istina, teško je to objasniti nekome tko ima 3 ili 4 godine, ali ako se pronađe način i koncept sata da se koncentracija ne raspline, rezultata će biti, pogotovo ako se vidi veselje koje zrači iz njih kad su u dvorani.

¤ Djece koja sve slušaju i prate, na njima se vidi da ih interes vodi. S tom je djecom najlakše raditi jer su motivirani sami po sebi, a uz dobrog voditelja, cijeli sat se diže na sve veću razinu i kreativnost.

¤ Ima djece koja vole aktivnosti bilo koje vrste i društvo. Njima je bitno da su okruženi poznatim licima jer im to daje osjećaj sigurnosti i lakše prilagodbe. Kod ove djece je teže dobiti povratnu informaciju samo zato što je njihova glavna okupacija prijatelj-tj. njihova grupa, a ne ono što se dešava oko njih. Najčešće se dešava da cijela grupa prijateljica prihvati program koji im se nudi, ali postoji i situacija 2. kada se cijela grupa odluči za "samostalni rad" i jednostavno ignorira program, i situacija 3. kada grupa odluči odustati od programa jer im to zapravo nije interesantno. Situacija 4. je najrijeđa, a to je da se iz grupe samoinicijativno izdvoji dijete koje unatoč grupi želi pratiti program.

¤ I zadnja skupina djece su ona koja zapravo ne pokazuju interes u dvorani za program. Igraju se posebno, izmišljaju svoju priču. Na pozive reagiraju samo ako im voditelj daje posebnu pažnju i više komunicira s njima. Razlog tome je traženje pažnje, nekad i neshvaćanje pojma igre u većoj grupi. Njima treba više vremena da se prilagode i upoznaju novi način igre i programa u koji se uključuje.

Kod svih ovih gore navedenih grupa djece, uvijek postoji iznimka koja ima svoj karakterno različit stav i način poimanja društvenih igrica. Isto tako postoji još tisuću različitih karakterna djece, ali ja sam ih stavila u ove, po meni bitnije 4 grupe.

Ono najvažnije što sam zapravo htjela reči ovim tekstom je, da se voditelj mora posvetiti svakome djetetu ponaosob, i da nemože i nesmije, jednom djetetu davati više šažnje od drugoga. Takav stav se može tolerirati samo u slučaju da je npr. današnji dan određeno dijete nenaspavano, ili razdražljivo, ili se udarilo, ali to su rijetke situacije kada se pažnja daje jednom djetetu više od drugih.
Satovi se sastoje od davanja, velikog davanja i isto tako velikog primanja koje dobivamo od djece povratnim informacijama. Ako povratne informacije nema, nastavljati program za to dijete nema smisla. Nekad je dovoljno da prođe godina dana pa da se isto to nezainteresirano dijete totalno promijeni i pokazuje ogroman interes i potencijal, a ponekad je to ipak interes za neku drugu aktivnosti kao što je engleski, plivanje ili pjevanje.

Nadam se da će ovo koristiti svim roditeljima koji su u nedoumici kako reagira njihovo dijete na program, a isto tako, molim sve roditelje da pokušaju razumjet ako im kažem da dijete ne daje povratnu informaciju, da je to za dobrobit i djeteta i cijele grupe. Nikada neću to napraviti zato što ne želim dijete u svojoj grupi, već iz razloga što u dvorani trebam puno malih pojedinaca koji prihvačaju grupu i prilagođuju se radu u njoj, a isto tako znaju pokazati i svoju osobnost i individualnost.

Meni nije bitno da je veliki broj djece na mojim satovima i da pojedina djeca budu sretna. Želja mi je da od GRUPE dobijem vesele pojedince koji će svojom kreativnošću graditi svoje znanje i mogućnosti, a time mi pomoć da ostvarimo kvalitetu a ne samo "skakutanje" koje nema nikakvog napretka za niti jedno dijete kao ni grupu.

Drage naše malobrojne i vrijedne mame. Kako smo ipak odlučili zadržati Vas na okupu bez obzira na (ne veliku) brojnost, eto jedan mali znak pažnje i na blogu!

Dajem Vam prostora da se ispušete, izjadate, iskomentirate svoje jade koji vas prate u dvorani. Tko ili što vas ljuti? Tko vas tjera? Tko vas tješi ili iscrpljuje!? Šta je dobro, što je loše, što bi htjele ili nebi!

Evo Vam jedinstvena prilika da kažete sve što imate za reči!

Što je zapravo bitno da se ime dobro "proda"? Kod nas u plesnom svijetu-najbolje prodavani način imena je definitivno TV! Svatko tko se uspije pojaviti na televiziji, ima zajamčen upis polaznika (sigurno 30% ljudi za grupe) koji će se povedeni prikazivanjem na TV-u odmah upisati u nadi da i oni postanu jednog dana isto tako lice sa televizijske scene.

1. Kako pomoći onima koji su zainteresirani ali neznaju točno gdje bi i kod koga krenuli na neki ples!?
Izbor studija je sve veći iz dana u dan, trenutno mogu jedino reči gledajući sa svoje perspektive da je to lokacija.
Praktičnost blizine održavanja plesnih satova.

2. Na što potencijalni polaznici gledaju i što im je bitno?
Ovo bi voljela čuti od Vas!

3. Dali cijena igra presudnu ulogu?
Prvo sam mislila da igra, no onda sam shvatila da ako ideš sa simboličnom cijenom-svi misle da nevaljaš, a ako staviš višu cijenu-onda si nekima preskup. Uglavnom se uvijek prate standardi među studijima. Da cijena ne odskače premalim iznosom a opet da nebude niti previsoka. Masa ljudi i dalje misle: ako je cijena veća-više vrijedi (masu puta se potvrdilo netočnim), a uglavnom su to ljudi koji su dobrog imovinskog stanja pa im nije bitno koliko daju za rekreaciju ili razonodu svog dijeteta, već je bitno da je dio IMENA.

4. Dali je bitna blizina prostora?
Ako je kvalitetan rad-udaljenost nebi trebala biti bitna. Naravno da to ovisi o tome na kojoj stepenici se nalazi plaznik, jer ako je predškolac-vjerojatno će biti manje bitno, no s godinama-sve je bitnija kvaliteta i osjećaj koji ti daje voditelj u dvorani.


5. Kako zainteresirati nekoga tko i nije baš pretjerano zainteresiran?
Iz iskustva mogu samo tvrditi da je to posrednik. Primjer: "Moja prijateljica ide na xy-ples, ja ću otići s njom pogledati jedan sat kako ona tamo vježba i pleše, možda mi se dopadne pa ću i ja krenuti". I uglčavnom tako i bude, iz totalne nesigune zainteresiranosti-izrodi se mala pa veća ljubav prema plesu.

6. Koliko je bitan pristup prve kontakt osobe?
Ja mislim da je jako bitan. Od načina na kojio pričaš sa roditeljem ili zainteresiranom osobom, do toga koliko si daš truda objasniti sve što ih interesira + reči sve što ti smatraš da bi trebali znati.

7. Koliko je bitna preporuka nekoga od poznatih?
Činjenica je da je to najbolja reklama. Barem sam do sada ja imala samo super iskustva sa onima koji su plesali kod mene i tako doveli još ljudi koji su htjeli vidjeti gdje se to tako dobro zabavlja i vježba i pleše.

8. Koliko vam znači reklama u tramvaju ili autobusu? Flayeri? Plakati na autobusnim i tramvajskim stanicama?
Ovisno kojim prevoznim sredstvom putujete i na koji uzrast želite najviše utjecati. Mislim da je za školarce najbitnije da se vidi ili po školi u koju idu ili putem kojim idu u školu.

Smatrajte ovo kao malu anketu, a tko zna?!-možda to i pomogne Pegazu da se još više omasovi! ;-)

Dajte vi meni svoje odgovore! Zanima me sve!

sa ili bez navodnika. Prije par dana dobila sam obavijest da dolazi jedna predstava, i naravno da je tu bio i link koji malo pobliže govori o predstavi, o koreografu, o izvođačima... Ma i na tjednu suvremenog plesa je također bilo predstava gdje su polugoli ili potpuno goli plesači pokretom pričali svoju priču (ili priču koreografa, tak svejedno). Ono što meni jednostavno nije po nekom mom ukusu je baš ta, nazovimo je "golost". Možda sam previše konzervativna, možda samo moj način razmišljanja nije dovoljno dalekosežan da shvati priču za koju je potrebno da plesači budu goli. Iskreno, ne vidim koji je tu gušt, i što se to nemože dočarati pokretom i sa nekim kostimom na sebi!? Koji dio odjevnog predmeta ti smeta dok plešeš ako imaš na sebi triko, uski ili široki kostim, krpicu ili bundu (ok, ovo zadnje shvaćam zašto bi bilo suvišno :-) ) ali kostim je jedan od velikih stavki u plesu! Kao i muzika i koreografija, scenografija i ono najvažnije izvedba i ekspresija plesača. Namjerno sam stavila najbitnije na kraj jer se opet vracam na početak koji je ponovno-zašto goli ples?! I opet razmišljam, ne treba se sramiti svog tijela, i to kužim, ali zašto to pokazivati u predstavi? Pa onda još, obzirom na prirodu plesa i kretanja u svim mogućim pozama... mislim, znate kaj oču reči, kaj se sve vidi ili ne...

Ja jednostavno to neću nikada shvatiti, sigurno neću nikada napraviti koreografiju niti idejno niti ikako a da mi plesači budu goli. Ja obožavam boje, kostime, šminku koja radi čuda. Nezaboravne su mi produkcije koje smo imali (i još neki imaju) sa po 3 kostima na sebi jer je premalo vremena između plesnih točaka da se presvučeš pa onda samo skidaš sa sebe te krpice natopljenje znojem... ali sve s osmjehom na licu jer znaš što ljudi vide kad se pojaviš, a to je pregršt boja i lepršavih (manje ili više) komadića odjeće koju ste baka, mama, susjeda i prijateljica krojile i slagale da ispadne kostim kakav je zamišljen. Naravno, govorim o amaterskim produkcijama, no i predstave profi plesnih ansambala isto bi trebale biti življih kostima. Primjećujem da se sve predstave (čast iznimkama, kojih je malo) svode na zemljane boje kostima, crne ili neke sive nijanse uz svoj stav-da se treba gledati izvođenje i pokret a ne kostim, on nije bitan. Ma vraga nije bitan! Uvijek je izgled bitan. Gdje god dođeš, gdje god se pojaviš uvijek će te svatko prvo odmjeriti, pogledati, prokomentirati tvoju odjeću, obuću, frizuru... a kako to isto nebi ljudi radili na sceni na kojoj si dominantni dio ti-plesač sa svojim pokretima i svojim tijelom koje je golo ili obučeno u nešto.
Ja ću se radije diviti bojama kostima i šminke uz koreografiju, nego gledati gola tijela i slušati sa strane komentare raznih gledatelja o tome kakve ko ima cice od plesačica i koliko je kojem plesaču dugačak i kako se klati njegov "ponos" dok pleše.
Sjećate se filma "Moulin Rouge"? Prva stvar na koju sam pomislila kad sam gledala film je bila: koja scena! Kakvi kostimi! KOJE BOJE! Dočarali su cijelu priču savršenim kombiniranje boja, kostima i plesa... mora da je projekt koštao ko Svetog Petra kajgana. Istina da me više projekt oduševio nego film kao film i njegova tematika, ali mora im se priznat megalomanski trudu oko scenografije, šminke i kostima.


Cijenim svačije mišljenje o tome što je za koga ples, ali stojim čvrsto kod svog stajališta: za mene je ples spoj muzike, pokreta plesača, kostima, rasvjete i scene! Želja mi je napraviti koreografiju čiju će priču svi shvatiti, a ne da se na kraju predstave pitaju (hodajući doma nakon predstave): Što je "pisac" time htio reči!??

Svako smišlja svoju plesnu sekvencu!
A ako tko ima kaj za dodat-nek izvoli.

Flor Kilah Inmemoriam Jam
(07.10.2005. Klub Aquarius)

Godinu dana nakon tragične pogibije Gorana Kolareka aka Flor Kilah, približilo se i ponovno održavanje Flor Kilah Inmemoriam Jam. Flor Kilah, najbolji Hrvatski breaker, jedan od začetnika break dance scene u Hrvatskoj, stvorio je cijelu novu generaciju Bboya na našim prostorima. Bio je zaštitno lice hrvatskog break dance-a, nastupao u mnogim spotovima, te svugdje gde se vidio break, vidjelo se i njega.
Od jeseni 2004. godine radi se Flor Kilah Inmemoriam Jam, koji postaje Hrvatski hip-hop festival, a prošle godine taj događaj oborio je posjećenost kluba Aquarius. Ove godine događaj se ponavlja
u petak 07.10. također u klubu Aquarius u organizaciji FreeStyle Kings-a i Black Out-a. Ovaj događaj počinje u 21h, a svojim bogatim programom zadovoljit će sve ljubitelje hip-hop-a.
Na stage-u će se izmjenjivati najbolji MC-i, DJ-i i breakeri. Izvođači poput Ede Maajke, Generala Wooa & Nereda, Bolesne braće, Stoke i Targeta, Ivane i Marije Husar, XL-a kao i 15 najboljih domaćih i stranih break dance grupa jednostavno će zapaliti Aquarius i definitivno držati sve posjetitelje na nogama cijelu večer. DJ-i poput Phatt Philli-a, Frx-a, Carlita, Bizze i Chilla, začiniti će atmosferu dobrim beatovima hip-hop-a, R&B-a, break beata i dance halla, dok će Vas bboy Atomic na mikrofonu voditi kroz cijelu večer.
Uz sve izvođače moći ćete vidjeti i "Don Kolarek Wear Show". Prema idejama koje je njezin sin započeo, majka Gorana Kolareka nastavila je kreirati modnu liniju.

Vladimir Smud aka Atomic
FreeStyle Kings
web.:www.freestylekings.org
contact: mobile: +385 (0)98 501 181
email: contact@freestylekings.org


kupus-odlazak Velikog
lupiga.com

--------Grupa-------------------Dani---------Vrijeme-----Cijena/mj.

RITMIKA 1 (3-4 godine): PON & SRI = 16:45-17:30 = 150kn

RITMIKA 2 (4,5-5 godina): PON & SRI = 17:45-18:30 = 150kn

RITMIKA 3 (5,5-7 god): PON & SRI = 18:45-19:45 = 150kn

JAZZ-RITMIKA (8-12 god): UTO & ČET = 20:00-21:00 = 180kn
Grupa nije formirana - još uzimamo predbilježbe.
Kad se skupi 10 polaznika grupa se otvara.

JAZZ (stariji od 15 g.): UTO & PET = 21:00-22:30 = 200kn

JAZZ - REKREACIJA: PON & ČET = 21:00-22:00 = 180kn
Cijena probnog sata:
=20 kn za polaznike plesa i ritmike
=30 kn za polaznike ritmika-jazz, jazz i jazz-rekreacija

* Uplata probnog sata oduzima se od pune cijene u slučaju kada se polaznik odluči na pohađanje tečaja.

Cijena za pola mjeseca:
=75 kn za polaznike programa plesa i ritmike
=90 kn za polaznike ritmika-jazz, jazz i jazz-rekreacija

* Minimalni broj polaznika je 10 za otvaranje grupe, a maksimalni 15 kako bi satovi bili kvalitetni i kako bi voditelj svakome od polaznika mogao posvetiti dovoljno pažnje.

PLAĆANJE:
* Svaki mjesec uplate se vrše do 15. u mjesecu za tekući mjesec.

POPUSTI:
* Sestre (braća) 10%
* Mama i dijete 10%
* Djeca djelatnika i djelatnici vrtića 10%

Kontakt broj: 091/522-09-14 Nataša

DOBRO DOŠLI K NAMA!!