U srijedu smo pokrenuli novi sistem oko i u dvorani.
Naime, da pojasnim šta se događalo u zadnja 2 tjedna od kako je počela ritmika.
Osim što su se uredno javljali roditelji koji su svoju djecu htjeli upisati u neku od 3 grupe ritmike (svaka grupa ima oko 15 polaznika), i doveli svoje dijete u određeno vrijeme, pojavili su se i oni koji su smatrali da to nije potrebno (naravno, meni bi kao, trebalo biti svejedno dali u dvorani imam 15 ili 30-tero djece i od kuda su se stvorili meni pred očima!??). Moje veliko zaprepaštenje je bilo i kad se taj broj počeo još povečavati-naravno bez mog znanja jer bi mi djecu samo doveli u dvoranu!? Ok, možda je moja greška što nisam rekla da je grupa popunjena i da nemogu primiti niti jedno dijete više, no kako to reči djevojčici od 3 godine čije prijateljice iz vrtićke grupe isto idu na ritmiku, a i nije ju mama dovela već teta iz vrtića k meni... neznam, ja to nemogu napraviti i uvijek ću se potruditi da svima bude dobro i da svi budu zadovoljni. Čak kad treba i preokretat grupe da djeca budu sa svojim prijateljima iz vrtićke grupe i na ritmici.
I opet se vraćam na prvo, a to su roditelji. Apelirala sam roditeljima, molila ih i objašnjavala. Najgore od svega je što imam osjećaj da su roditelji ili gluhi ili im jednostavno uopće nije bitno što govorim?!! Došla sam do zaključka da se valjda na jih treba izderati kao na malo dijete koje gura ruku u utičnicu makar si mu 150 puta rekao da to nesmije raditi-zato i zato! Jel mi tko može objasniti kakav je to način da se dijete dovede negdje i bez da se pita voditelja ritmike-SAMO OSTAVI???!!!! Vidim novo lice u dvorani, pitam djevojčicu za ime, a ona osim imena nezna niti kako se preziva a kamoli nešto više! NAPOMINJEM da je svima na vidljivom mjestu u vrtiću oglasna ploća na kojoj stoje brojevi telefona na koji mogu nazvati i interesirati se za neki od programa koji vrtić ima, tako i za ritmiku! I ko je sad tu zbunjen a ko ne sluša i ne obrača pažnju (ako već postoji interes-znači ima i mjesto gdje se to može saznati a ne ostaviti dijete kao da nemate veze s njime).
I nakon 4 sata pokušaja, pao je dogovor da se sa nađem s tetama i ravnateljicom vrtića i da zajedno pokušam naći neko riješenje, jer jedan dio djece dolazi iz vrtičke grupe s svojom tetom direktno u dvoranu umjesto da ide u dežurstvo.
Bacali smo prijedloge i ideje i uspjeli smo iskombinirati sve. Ali sve što je u mogućnosti vrtića kao objekta i naših među odnosa. Ostali su samo roditelji koje treba, ne samo obavijestiti već i upornošću podsjećati što sve treba napraviti da bi bilo manje gužve kad se djeca presvlače, kad dolaze u dvoranu... i još hrpu toga. Ovo je jako bitno jer smo nekoliko puta tražili djecu koju su roditelji ostavili na hodniku i rekli im da idu u dvoranu a dijete se zaputilo "svojim putem" i završilo u drugom dijelu zgrade. Možete mislit u kojem je stanju bilo dijete kad smo 1. shvatili da netko nedostaje, 2. pa pokrenuli potragu, i 3. našli malo uplakano lice koje se izgubilo u labirintu hodnika i sobica...
Još uvijek mi nije jasno kako roditelji ne uviđaju svoju neodgovornost prema vlastitom (ili tuđem) djetetu a voljni su satima govoriti kako je njihovo dijete nezadovoljno ovim ili onim, a kako se oni brinu-ili ne brinu o njegovoj sigurnosti-to im nekako uvijek promakne s uma kad je ovakva situacija na tapeti.
Dakle, uspjeli smo srediti prostoriju gdje će se sva djeca na jednom mjestu skidati.
Roditelji dovode, presvlače djecu i odlaze iz objekta za vrijeme trajanja sata ritmike (vrata se zaključavaju kako bi izbjegli krađe i cirkuliranje ljudi po objektu koji nemaju što tražiti u to vrijeme).
Kad ritmika završi, otključavaju se vrata i puštaju roditelji u garderobu da obuku dijete i odvedu.
Između svake grupe je 15 minuta vremena da izbjegnemo gužvu i traženje odjeće i ostalih stvari, i onda tek ulazi druga grupa.
Kad i druga odradi cijeli gore navedeni "ritual", sve se ponavlja i sa trećom grupicom djece.
Nadam se da ću napokon uvesti red među roditelje a tako imat i svu djecu pod okom kad dolaze i odlaze iz dvorane.
I sad kad mi neko kaže da osim što vodi dijete i ostavi ga na nekoj od aktivnosti nema nikakve brige-pitam se dal je to stvarno tako mislio ili postoji sve ovo što i ja prolazim s mališanima i njihovim roditeljima.
Dodatak:
Obzirom da sam možda nedovoljno jasno završila, pa da pojasnim svoj kraj;
Koliko je zapravo roditeljima bitno što njihova djeca rade na nekim tečajevima ili grupama?! Dali je to samo korištenje vremena da bi oni otišli na kavu i imali malo mira od svoje djece ili im je ipak bitno da se dijete bavim nečim i da nešto nauči!??
Slušajući neki dan komentare na poslu od jedne kolegice koja svoje dijete vodi u neku od naših baletnih škola, ostala sam zapravo iznenađena njenim stavom:
"ja svoju malu odvedem na balet (curica ima 4 godine) i ona tam hoda po prstima ko i doma, al ja barem nemoram to raditi s njom. Ionak nebu niš novo naučila, niti oni nekaj pametnog tam rade..."
Meni je to omalovažavanje mog rada (mislim na ples a ne direktno na moj rad jer nemam veze s osnovnom školom za balet i ritmiku osim što sam je i ja polazila). Pogotovo ako oni STVARNO ništa ne rade osim što hodaju po prstima (što sumnjam, ali uvijek postoje iznimke), onda je to sramotno za sve voditelje koji rade i trude se da djeca koja dolaze na ritmiku ili balet (ili bilo koji ples za predškolski, školski ili bilo koji uzrast), jer ima nas koji dajemo znanje i učimo druge i uvježbavamo tisuću pokreta sa svojim polaznicima da bi napredovali u svim smislima. I onda se nađe neko ko ovako komentira i normalno da se pretvorim u zmaja! Al isto tako znam da ima hrpetina takvih roditelja i sa istim takvih stavom... i moram se pomiriti s time. Nadam se samo da ću imati puno više onih roditelja kojima je bitno što mu dijete radi i koji će se interesirati za rad studija u koji dovodi dijete.
Post je objavljen 07.10.2005. u 09:13 sati.