nedjelja, 31.12.2006.
Novogodišnja odluka
Jimmy Eat World - The Middle
Hey, don't write yourself off yet
It's only in your head you feel left out
Or looked down on
Just try your best, try everything you can
And don't you worry what they tell themselves
When you're away.
It just takes some time, little girl in the middle of the ride
(over, and over)
Everything, everything will be just fine (over, and over)
Everything, everything it'll be alright (alright)
Hey, you know they're all the same
You know you're doing better on your own (on your own)
So don't buy in.
Live right now
Yeah, just be yourself.
It doesn't matter if it's good enough
For someone else
It just takes some time, little girl you're in the middle of the
ride (over, and over)
Everthing, everything it'll be just fine (over, and over)
Everything, everything it'll be alright (alright)
It just takes some time, little girl you're in the middle of the
ride (over, and over)
Everything, everything it'll be just fine (over, and over)
Everything, everything it'll be alright (alright)
Hey, don't write yourself off yet
It's only in your head you feel left out
Or looked down on
Just do your best, do everything you can.
And don't you worry what the bitter hearts, are gonna say
It just takes some time, little girl you're in the middle of the
ride (over, and over)
Everything, everything it'll be just fine (over, and over)
Everything, everything it'll be alright (alright).
It just takes some time, little girl you're in the middle of the
ride (over, and over)
Everything, everything It'll be just fine (over, and over)
Everything, everything it'll be alright (alright)
petak, 29.12.2006.
Schweps bitterlemon, please!
neki je dan moja coach zabrinuto konstatirala: 'malička, blogek ti je super, al ti nekaj fali!' reko, dobro, a kaj mi to fali? pa, on!!! (identiteti, imena, nisu bitni, pa se koristim samo zamjenicama) pa, hmm! kak se nas dvije nismo čule neko vrijeme, očito me čita na netu! što se ne bi moglo reći za njega, koji je to protestno odbio! 
ok, ajmo od početka.našli smo se par puta, čujemo se gotovo svakodnevno (vražji internet! prvo smo se žalili kak više nitko ne piše pisma, sad se sve rjeđe tipkaju i smsovi! ili ih ja rjeđe primam??) vrlo brzo sam shvatila da mi se čovjek sviđa, a ja, glupača, to sam mu i rekla, naivno misleći kako će to biti učinkovitije od daljnjeg tipkanja. jednostavno mi se sva ta potencijalna stvar učinila predobrom i nisam mogla šutjeti i dozvoliti da sve samo tako prođe. kaj ja mogu kad sam nekad malo impulzivnija nego inače? preuzmem kormilo i vodim do određenog trena, kad prepuštam prvenstvo. riskantno, al volim kockati. nekad i izgubiš, zato treba biti oprezan pri odabiru visine uloga. rizik je bio što nisam znala što on misli o svemu tome, o meni(budimo iskreni, to ne znam mi danas; a pogodit kaj frajer misli..), no u to sam se uvjerila jedne subote (jedan o prvih postova). ah.. i dok me pokušao ljubiti, glavom mi je prolazila jedna jedina misao, sa tisuću dodataka. bi li do svega ovoga došlo da ja nisam progovorila, inicirala sve ovo, dala mu zeleno svijetlo? možda je stekao otpuno krivi dojam o meni, sad se koristi situacijom, i kako je sve počelo, tako će završiti? (to nisam htjela..) možda jednostavno nismo zaigrali istu igru, niti unijeli iste uloge?? znači da će nečiji gubitak biti puno veći.. sljedećih smo nekoliko dana sređivali impresije i dojmove, svatko na svojoj strani. ishod je bio, pa recimo, kao za očekivati, ali ne i onakav kakav se priželjkivao. (a ja, kolko iz zajebancije, tolko i od povrijeđenog ponosa pod utjecajem pms-a, napisala post koji je njega užasno uvrijedio. tak je barem ispalo..) čovjeku sam 'privlačna' (to nije izraz koji je upotrijebio, al približno je onome 'sviđaš se i ti meni,ali'), ali se oporavlja od one prošle (baš znamo biti zvjerke, mi curke!
), i ne želi me povrijediti, ni sam ne zna kaj bi, kaj ne bi. al dalje se ne bi petljali. mislim, petljali- na fizičkoj razini se uvijek moš 'spetljat' s nekim, al ne dam, ne dam, ne daaaaam!!! 
baby, if you give it to me, i'll give it to you.. dakle, sve ostaje na prijeteljskoj razini. razumijem ja sve to, al mi vrag ne da mira! 
a bome, i on mi daje povoda.. koji ispada zajebancija..
sjele nas 3 na kavu, nismo bile gang of four, ko u 'sex and the cityju', al su nam teme taj dan za razgovor bile slične. da ne duljim, ovo je rezime:
-iskoristi GA, ako ništa drugo. samo pazi da ne ispadne da je on TEBE iskoristio. (pazi izjavu, a ja sam kao plava!!!
)
-za to je malo kasno..
-a onda ga odjebi.
-ma, daaaj- nastavi druga- on je tak smušen. kaj ć.. ma, KAJ će ti TO u životu??? daj odjebi ti to. DAAAJ! svi su oni isti!! 
kako god bilo, zajedničko kaj sam čula bilo je 'odjebi'. a ja na kraju odjebana... 
dobro, ovisi kako se uzmu stvari. jer mi se i dalje viđamo. i agonija se nastavlja. ispada da obožavam mučiti samu sebe. al, ajde, nova godina, nove odluke, valjda će se i tu nešto promijeniti. no, vjerojatno ću se i dalje sa simpatijom odnositi prema ljudima koji su me odjebali. možda si na naručim i schweps bitterlemon! ma, nee znaam! ma, bolja je ona, život je lijep, coca cola. s puno coce, malo cole! kiddnig!
byeeee
četvrtak, 28.12.2006.
Kako mi je Jackass spasio žićBo
sve je počelo prije koje tri godine. tako da ne mogu reći da je 'treća-sreća'. a 3 mi je kao sretan broj... prije 3 godine bila sam očarana jednim dječarcem. izluđivalo me to što ne znam ništa o njemu, kamo je otišao nakon zadnjeg školskog zvona, s kime će proslaviti božić, a do ludila me dovodilo još i više što nisam znala kako je ime mojoj čežnji. tih je dana frendica prekinula s dečkom, a svi skupa smo trebali biti na novogodišnjem tulumu. previše tenzija, ništa od toga. te godine, kao i ovih budućih, posjetili su nas ujak i ujna s malim bratićem. tada je tek učio hodati.
prošle godine je umro deda, doduše, ne oko božića, neg na početku dvanaestog mjeseca. ipak, praznina se itekako osjetila. pogotovo kad ti doleti popišanac od nepune tri godine i prvo potrči prema sobi gdje je stajao bolnički krevet na kojem je deda preležao zadnjih par dana. i taj zabezeknuti izraz na malom nevinom neiskvarenom licu.. i kako djetetu objasniti 'zašto'? zašto je jučer bio tu, sad ga nema? bez obzira na to kaj je bio pain in the ass, zašto je sad među zvjezdicama? al mala ninja kornjača već kuži stvari, sad trči i nosi svijeće kad se ide na groblje. baš ga volim, ko da je moj!!! između mene i sisterke je 3 godine razlike, praktički se ta razlika ni ne vidi (to je meni kompliment, jer ću sa svojom baby face uvijek izgledati mlađe! i neće mi bore biti toliko uočljive! iako je u ovim godinama pomalo iritantno izgledati mlađe, pogotovo kad te na ulazu u neki klub traže osobnu. kaj me ne tražiš indeks il iksicu, you mother fucker???!!
), tako da baš nemam iskustva u dadiljiranju male djece, a iskreno, ni pretjerano živaca. bit ću dobra mama, na (tuđim) greškama se uči, ali sad sam u fazi kad su mi djeca nešto najzadnje na pameti. ignoriraš ih, ne gnjaviš ih, a ona se ljepe za tebe..(očito padaju na tu taktiku) malac mi je baš ušao pod kožu. ove smo godine proveli i badnjak i božić skupa, a i malac više nije tako neiskvaren! 
sad je već u fantasy-fazi, kad i laže, i mulja (ne s lošim namjerama, ipak je još premali, a djeca to ne rade. osim ako nisu neka vražja reinkarnacija
), ali još uvijek kaka i u gaće!
ma, ove je godine sav taj božić došao prebrzo. grad su prerano okitili, bilo je toplo, prošao nikola, došao božić. baš me sve skupa zateklo. i čopila me blagdanska bedara. 
već odavno me prošlo razdoblje kad je smisao božića bilo darivanje. (iako ću za staroga uvijek biti i ostati 'prokleti materijalista'). i sav taj konzumerizam.. (mislim, žalim se, a jednog ću dana od toga zarađivati..) dobila sam poklona, no worry, ali.. jednostavno, prešla bih na one malo apstraktnije (ne očekujem da skužite drito o čem pričam, al to su obično pojave, izriču se glagolskim imenicama, završavaju na -nje i -stvo!) željela sam samo jednu stvar.. (dobro, nećemo ljude nazivati stvarima! al samo sam jedno htjela..) no, kako to obično biva, ono što najviše želimo, u pravilu ne dobijemo. čista računica murphyjevog zakona.
tako sam pola božića prespavala / provela u krevetu s dekom preko glave, pola slušala monologe od starog, gledala jednu baku kako šuti cijelo vrijeme (vjerujte mi, ne bi šutila da nije prehlađena), drugu baku kak pokušava replicirati starome (bez uspjeha) svojim glasićem koji buši bubnjiće. stara je bila kelnerica, al bez tringelta. s druge strane, očigledno je kako jedan mladi brak propada, ili je već propao (a mi se moramo praviti da to ne vidimo), i malac ga nosi na svojim slabašnim leđima..
za kraj balade, naiđem na jackass. 
s bradom pittom. i johnnyjem knoxvilleom. ali, s bradom pittom u majmunskom odijelu! ma, da je i najveća majmunčina na svijetu! da je moj, ne bih se bunila. hmm, ali.. johnny ili brad? brad il johnny?? jebiga, to su već slatke muke.. 
utorak, 26.12.2006.
Ja i blog
evo, nakon blagdanskog breaka, ufuravanje u pisanje! nadam se da vam je bio sretan božić, da ste se dobro naždrli, (ne)ponapijali, da ste dobili one poklone koje ste htjeli, ako niste, ižicajte ih drugom prilikom, uglavnom, sve najbolje. al još je tu nova godina, pa ćemo se naželjiti dobrih želja jedni drugima.
post s ovom temom sam htjela još neki dan napisati, ali mi se jednostavno nije daaaalo. uvijek se nađe izlika za lijenčarenje!
naime, u subotu je u jutarnjem listu izašao članak nakon kojeg sam se priupitala zašto ja uopće pišem ovaj blog. nikad mi nije bila namjera osvojiti svemirska prostranstva (dobro, je, u osnovnoj školi kad sam htjela postati astrogeofizičarka!
) sa svojom vojskom, niti glumiti boga, niti pohoditi druge blogove s ciljem dobivanja povratnih komentara kako bih dospjela na listu cool blogova (iskreno, nemam pojma kak to uopće funkcionira..
). s vremenom mi je postalo lakše otipkat jednu zadanu normu riječi za post nego uzeti olovku i bilježnicu i ići pisati. (iako je to bilo puno intimnije, a i iskrenije, a o tome će biti riječi nešto kasnije, možda u sutrašnjem postu). oduvijek pišem, piskaram, i dobro mi je išlo, pa sam pomislila zašto to drugi ne bi pročitali. ionako ne izlažem svoj identitet i nemam koristi od objavljenih postova. nadam se da me nitko ne printa.. kad sam razmišljala o upisu na fakultet, jedna od opcija bilo mi je i novinarstvo, misleći kak ću jednog dana pisati za cosmo.. (moram priznati da mi je bio bolji dok ga je uređivala silvana ) ženska literatura. chick lit&co. a-a. ipak sam uplovila u malo ozbiljnije vode što se faksa tiče, al, eto, tu mi je blog, pa se mogu izražavati! 
eh, da se vratimo na članak. novi mediji-djeca bloga. ne mogu reći da su u njemu izrečene neistine ('internet možda bolje podnosi tonažu osrednjosti od bilo kojeg drugog medija..., no zato ga je dopala sudbina kozmičkog smetlišta, jer tamo gdje je svatko b(l)og, teško je odvojiti zrno od kukolja'; 'blogeri bi se mogli poslužiti krilaticom:blogeri svih zemalja, ujedinite se! mali je problem ipak u tome što se u moru blogerskih ribica tek pokoja može proglasiti zlatnom'), stvarno se može naći svašta u našem blog-svijetu, no, ne smatram se smećem ovog kozmosa; ne vole se baš svi blogeri istim intenzitetom, koliko sam mogla do sada shvatiti, iako je očito poanta većine blogera postati vlasnikom, tj. urednikom, 'cool' bloga. još sam dosta nova u svemu ovome, ali mi se čini da je većina autora blogova relativno mlada. kako od njih očekivati neku ozbiljnost ili zlatne uratke koji bi se mogli unovčiti? (ja sad pišem, i tavrljam, nisam prepričala čitav članak, pa bi moglo biti nejasnoća-nadam se da ne bu) njima internet služi za zabavu. ili ne? razuvjerite me. neeee znaaam. ne znam, neki od blog-autora su postigli i veći uspjeh od izleta u orbite blogova i sada u 'ukoričeni', kako je to milana rekla. eto, meni je zrinka pavlić dovoljan uzor po tom pitanju! samo moram napisati dovoljno postova i/ili roman, i možda mi se posreći!
čitamo se skoro! byeeee
subota, 23.12.2006.
Hommage Z.-u
posvećeno svima koji su se zaljubili (ili su mislili da su zaljubljeni) u osobu koju su upoznali na chatu / netu
kako se bliži nova godina, želim se riješiti većine(jer svih ne mogu) stvari koje su mi zadavale probleme i/ili turbulencije u želucu u ovoj 2006-toj. i olakšati si dušu podijelivši ovo s vama, koji zalutate na moj blog, pa me i pročitate! nekako, to mi je postao teret, a ne želim ga ponijeti sa sobom i u novu godinu.. iako će vjerojatno i tada ova priča biti aktualna..
upoznali smo se jedne, čini mi se, nedjelje. bio je prvi dalmatinac na kojeg sam naletjela na chatu. iz splita! sjever i jug. bbb i torcida. nemam predrasuda po tom pitanju. navijam za milan! 
iz dana u dan sve smo se više i češće čuli. ono, ljeto, kad nisi vani, kaj ćeš radit doma, bit za kompom. razmijenili smo i brojeve mobitela. iako, sve je u početku bilo na njegovu inicijativu. prekid s curom, ja mu se učinila super... trebao je doći u zagreb. da, trebao, jer na kraju nije. agonija se oduljila. no, mi smo bivali sve više i više povezaniji, hmm, pa i intimniji. koliko to možeš biti s nekim tako upoznatim. meni se sve to skupa počelo činiti jako zanimljivim, i stvarno me zaintrigirao taj čovjek. razumijeli smo se, moje 'kužiš' i njegovo 'razumiš', oboje smo se vidjeli kao par u budućnosti. naravno, kad ja završim faks, dođem s diplomom u split, imat ćemo dicu i stan na mejama, i sve će biti savršeno. jer smo nas dvoje savršeni jedno za drugo. yeah, right. (sad to kažem, al onda sam se vidjela već ko zaručena cura... kad ti napune glavu... zato treba izbjegavat demagogije i ideologije, a još više one koji ih propagiraju) sve mu je to postalo previrtualno, pa smo prešli i na telefonske razgovore. neću spominjat cijene računa... noćna šaputanja u slušalicu, dolasci zore uz njegov glas... kao da je bio uz mene. postaneš opsesivan, zamišljaš si da je uz tebe, praktički ga osjetiš.. vraga, to sve ovisi o tome kolko daleko u maštarijama možeš otić. maštanja su zdrava, sve dok ne počneš živjet u njima. baš mi je falio. ono, zanimljivo je da su mi se u to vrijeme nudili tipovi na tone, ovdje i sada, a ja čekala... jednostavno, nisu me zanimali. vrijeme je prolazilo, njega nije bilo u metropoli (od svih dalmoša u zgu, ja naletim na valjda jedinog koji studira u splitu! ) opsesija. a mog čovika niotkud. onda je počeo faks. situacija se počela mijenjati: on je počeo nestajati iz moje svakodnevice. valjda ima neš u onom 'daleko od očiju, daleko od srca', iako se u našem slučaju to ne bi tak moglo sročiti. 'daleko od tipkovnice, daleko od srca'!!! čuli smo se svo to vrijeme, ne tako često, ali redovito. još se uvijek čujemo. iskreno, nemam više nekog afiniteta prema tim pozivima, a ni prema njemu posebno.. znam, moram ga upoznati, ipak je obilježio jedan list mog životića, no ništa više.
sad, sigurno se pitate u čemu je problem??? hmmm, pa u njemu! očito me nije samo tako zaboravio(ajme, bože, opet patetika..), i želi doći u zagreb. ali ne na dan, dva, neg na kojih 5 do tjedan dana. kaj je najbolje, starci su već toliko izluđeni našim poznanstvom, da bi dozvolili da te dane proboravi kod nas u kući (čitaj: mojoj sobi!). ali.... ja ne bi. ne osjećam neku potrebu imati ga uz sebe. reče mi moja coach da ću ga uvijek imati ko 'dečka s klupe', uleti ko zamjenski igrač. kak mi cure znamo bit okrutne.. i ovih dana bi trebao doći u zg.... naravno, ako ja dam zeleno svijetlo. i nisam dovoljno pametna što učiniti. ako dođe, htjet će ostati tu i na dočeku nove godine, što ja, naravno, ne želim. hoću se izludirat, s curama, a ne izigravat neku romantiku tam di je nema. ako ne dođe, neću znati što propuštam. iako, da nije stalno uz mene, ili tu negdje kad ga trebam, isto bih bila na gubitku. nee znaaam kaj da napravim. kaj???????
hmmm, ispast ću bitch i neću mu se uopće javljat... vrijeme je da počnem misliti malo više na sebe...
ho, ho, ho... djedice, želim sebe ponovo na dar
četvrtak, 21.12.2006.
Pikachu is dead, the Bitch is back
da hidrogen daje moći hidrogeniziranoj osobi, ja bih bila superman. il batman, il catwoman, mjau. barem mi grebanje dobro ide. al, niš od toga. ostajem u klubu vas, nas smrtnika. kako sam i planirala, u ponedjeljak u rano jutro uputila sam se k frizerki. naravno, nije bilo baš tako rano, zvijezde i mjesec odavno su otišli na spavanje, a ja si po tom pitanju ponedjeljkom dam oduška. nemam predavanja, pa se mogu zajebavat. kao da to i inače ne radim, al dobro.. nemoj da me mama čuje! dakle, ponedjeljak, raaano jutro, spremih se za seansu(trebala sam kasnije otići još i u bolnicu, na kontrolu, al niiiiiš od toga; opet; jer sam to trebala obavit još prošli pondeljek
ups! i did it again! iako, mislila sam da ću stić to obavit, al čitaj dalje). dođem u frizeraj, skinem kapu, i kažem prisutnima: žene, ja trebam čudo! naravno, mislila sam na neki čudotvorni preljev za kosu, što li, kad ono... draga moja, tebe može spasiti samo farbanje. opet!!! 3 put u 5 dana (hvala na brizi, još mi kosa ne odpada. još! ) ajooooj!! mrzim čekanje u frizeraju, 2 do 3 sata, suhoparne razgovore-moje frizerke nije bilo u toj smjeni..-totalni popizditis. da ne duljim, sad sam platinasta plavuša. i moram se pravit da ne vidim na kosi neke frizerkine zajebe. najveći zajeb u cijeloj priči su bile moje 'uradi sam-akcije', koje su me, bome, i koštale. sram me reć uopće kolko. nemam više lovu za jaknu.. šmrc.. baka bi me ubila da zna na kaj sam spizdila pare...i još i božić.. čime ću ljudima koji mi neš znače u životu neš kupti?? iako, možda im ne bi ni inače ništa kupila!!! al... žao mi je kaj je tak ispalo. sve za ljepotu!
bila sam malo nesigurna u početku svoje platinaste karijere. al nailazim na odobravanja okoline (morate mi oprostit, učim sociologiju, pa već pričam tim jezikom! )!!! kažu da mi dobro stoji. 
ipak sam ja 'born to be blond!' reče mi jedna žena da se još samo trebam nakvarcat i da ću izgledat ko tete iz baywacha! to je valjda kompliment, kaj ne? iako je ona garavuša, pa bi se to moglo shvatiti i kao podjeb. kako su ljudi puni predrasuda! svi volimo vjerovati da smo liberalni, toleranti, tko zna kakvi sve ne (uvijek glorificiramo sami sebe, vrednujemo se više nego nas ostali vide. ups, opet socioogija..), a onda na najmanjim stvarima shvatiš da si zapravo pun predrasuda... zapravo, mnogi to ni ne shvaćaju, i vole misliti baš onako kako sam navela gore. sudimo po izgledu, boji kose, materijalnim vrijednostima, obiteljskom 'gangu'(iako, tu bi moglo biti pravilnosti-jer, jabuka ne pada daleko od stabla..), vjeri, boji kože.. eto, opet sociološka tema! koja nije ni obrađena u knjizi, a toliko je aktualna. al ajmo na main topic- the bitch is back! nakon početne nesigurnosti (ko o čemu, žene o izgledu), mogu slobodno reć da se osjećam super s novom bojom kose! (iako ne bih sama izabrala takvu radikalnu promjenu.. al, kaj je, tu je). a to osjeća i okolina! and everything is just fine... moš mislit! al bude. sjajim u mraku, pa kad trebate sunašce, call me!!!
do tada, byeeee
ponedjeljak, 18.12.2006.
Za sve je kriv PMS, dio drugi
jučer sam napisala tako dobar post na ovu temu, a jednim klikom je otišao.. u nepovrat.. a jebga, ajmo ispočetka. nakon ovih praktičnih savjeta iz filmića, što još reći...
neeeee znaaaaam (!, al on to vjerojatno neće pročitati... ) kako ni zašto, u zadnje vrijeme mi se događaju neke čudne stvari. jebemu, pretvaram se u žensko!! počeli su hormoni upravljat sa mnom (namjerno nisam napisala 'mnome', iako je to ispravno, jednostavno ne volim tu riječ. isto kao i nauštrb!!! pa ko je to izmislio?? katastrofa.) pms se kod mene počeo manifestirati tek nedavno, iako već imam staža što se tiče dolaska i odlaska 'one-koja-dođe-jednom-mjesečno'. oscilacije raspoloženja, kretanje emocija iz krajnosti u krajnost (eh, prošla nedjelja... o tome bih mogla poseban post napisati- zašto ljudi tugu liječe s čašom. ili ja, s flašom! ), naoštrena osjetila na podražaje iz okoline, kao da jedva čekamo da nas se povrijedi, i tragovi na licu, kao da je svaki prištić jedan podsjetnik na neku bol (ajme, patetike, ne volim ni tu riječ, boool, sa onim duuugim naglaskom na 'o'), istraživanje frižidera u kasne noćne sate&co.,itd, itd. a tek druge ženske stvari! već odavno planiram koje ću kolače radit za božić(moram spomenut da je tihić danas napunila 19 godina-sreeeeeeeeeeeeeeetaaaaaaaaaaan rođendaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaan!!! 
, i da sam joj napravila kolač!! daj, darlin, kad me posjetiš, pohvali me! ), oduševljavaju me mizerne sitnice, postala sam perfekcionist što se tiče kućanskih poslova (što posebno nije dobro za moje nokte, damn! ), brinem se za sisterku ko da sam joj mama... rekla bi majka da postajem žena. vau! ovo ljeto sam saznala kako je biti žena- bila sam pepeljuga, i to mi je bilo dovoljno. a-a. ne bih više. a s druge strane, taj pms.. postao mi j skoro pa i izlika. tokom mjeseca skupljam frustracije, negativne emocije, sve najgore što mi se događalo, i kad krene to mjesečno ludilo, dam si oduška. to je jedino vrijeme kad si dopuštam ispustiti koju suzu. nek me prođe. nije to baš zdravo, nakupljati sve u sebi i onda puknuti, ali kako u svijetu koji mari samo za sebe dozvoliti da te netko vidi loše raspoloženu ili uplakanu? to su znakovi slabosti. pritom se uvijek sjetim citata iz 'sjaja u travi' (izvrsna knjiga, ali i film. obavezno pogledati), 'jer čuje li te svijet, jer vide li te ljudi, okrutni svijet će na ruševinama tvoje sreće izgraditi svoju pobjedu', možda ne od riječi do riječi, al mislim da tak nekak ide. i tako, prođe tih par dana u mjesecu, i opet u začarani krug of being a woman. samo mi nije jasno kroz kakve kalvarije prolaze muškarci. nas smo 3 ženske doma i gdin otac, a nekad se čini da je po razini hormona u zraku drugačiji omjer snaga. menopauza? a-a. klimakteriji? definitivno. još uvijek ne kontam kaj je s onima razdobljem između muškog puberteta i klimakterija. il su oni stalno u pubertetu? to bi trebalo kreši mišaku predložit za jednu od tema za emisiju 'na rubu znanosti'. respect.
p.s. ovim putem se javno i službeno ispričavam svim osobama koje sam uvrijedila, povrijedila i/ ili ozlijedila za vrijeme pms-a.
nedjelja, 17.12.2006.
Za sve je kriv PMS
Pikachu
eh, ako ste ikad okusili što znači biti plavuša, onda sigurno znate da stvari nekad krenu u krivu stranu. ups, u krivu boju. ako se prepustite u ruke frizerima, onda u manjem broju slučajeva, ali ako se sami kod kuće poigrate peroksidima, amonijacima, i ostalim '-ima', vjerojatno će nešto krenuti po zlu. kažem 'nešto', jer uvijek 'sve' može krenuti naopako! ovo nije bio dobar uvod, može se shvatiti što slijedi.. kako u zadnje vrijeme nemam baš previše vremena na raspolaganju za samu sebe, odlučih si uljepšati izrast na svojoj pramenovima istoniranoj kosi. na putu od doma do faksa imam mali milijun dm dućana (čovječe, agresivni su ko i todorićeve trupe..), i kako ne bih došla u napast svratit u jednu od njih?? pogotovo me u napast dovode police s bojama za kosu! mijenjala bih ih češće nego čarape, kad bi to bilo moguće, naravno.. i kad su kolokviji prošli(drž'te mi fige da bu sve dobro prošlo), zaposlila ja baku da me malo 'pomalja'!!! iiii, bome me umaljala! ne da nisam mogla vjerovat... neg nisam mogla doć k sebi! još uvijek ne mogu! od tona 'femme fatale' prešla sam u 'cheap whore'. sljedeći dan opet trči u dotičnu prodavaonicu po drugu nijansu iste kolekcije (to vam je ovo novo, zato, oprez!). popravila sam štetu kolko sam mogla. sad samo više nisam narančasto-žuta, nego intenzivno zlatna. reko bi čovjek, stvarno velika razlika. noooot!
al, kaj ću, morala sam sve to skupa stoički podnijeti. 
i sutra trkom kod frizerke na popravni ispit! nadam se da postoje čuda kemije koja će me sutra spasiti! a ako ni to ne uspije, možda će mi početi otpadati kosa, pa se neću morati prisilno obrijat!
i, tak. žalim se tommyju u petak kaj sam napravila, i nađemo se taj dan na kavi. ja s kapom na glavi, zakamuflirana, barem da me ljudi na cesti čudno ne gledaju, da ih ne splašim, . dođemo u birc, skinem kapu. uuuuuuu, jebote, fakat si ispala žuta!!!! pikachu!!! a jaaaa!!! počeo me bijes obuzimat! a kaj mogu, sama sam si kriva. misliš uštedjet i vrijeme i pare, i onda sve platiš troduplo. i dobiješ novi nadimak. jeeeeei! kad sam stisnula usta i počela se ljutit, uslijedio je komentar: ne, al baš ti je dobro ovak. i kaj da čovjek veli? sutra čim se otvori salon, pikachu leti na sređivanje.
pikachu, pikachu.., razmišljam danas hodajući po kući (ni ostali stanari se još nisu navikli.. ), kad čuješ sa strane: ne buš ti niš pikla! ne, darlin, ja samo mogu čekat da me se pikne!
kako je fora imat moju sestricu u kući...
subota, 09.12.2006.
Sveznajući pripovjedač
i dok sam tako koračala prema njegovom autu, glavom mi je zujalo 125 tisuća misli. neke su od njih reprezentativne, ali ih je teško uhvatiti, a da neke od njih uspijem prodati, bila bih milijunaš.. baš je bilo iznenađujuće hladno, a ja obukla minicu(eh, stoji mi od ljeta, pa ajde zašto se ne priključiti trendu? imala sam opravdanje za tu izliku! ) jebiga, previše se volim da neke stvari ne bih koristila.. (al, ajde, nothing lasts forever.. zadnji pjesmuljak..
). dođem do auta, on sjedi unutra. ono, kavalirstvo na razini. ne bi se udostojio ni vrata otvoriti! mislim si, nisam dama da mi se pridržavaju vrata, al kaj je tip tak slabašan? il je tolko zaljubljen u svoj autek da se ni u jednom slobodnom trenutku ne odvaja od njega? eh, sad se moramo vratiti unazad i krenuti otpočetka. jer je otada prošlo više od tjedan dana i već znam ishod cijele priče. bemti, ovo sam rekla ko da sam napisala 'the end'. zastrašujuće. (kao što se dalo primijetiti, napuštam književno piskaranje i vraćam se slangu. ili olabavljenom službenom, whatever. ) e, sad, ne znam isplati li se dati iscrpan pregled mojih tjednih aktivnosti sa stričekom 'zauzetim' (da se razumijemo, zauzetim u smislu posla; ne bih se nikad petljala s čovjekom kome bih bila druga pedala. bilo bi mi ispod časti. a busyman iz moje priče .... ipak neću. 
) uglavnom, boji se da bi moglo bit emocija s moje strane. (?) na koje nije spreman. respect. malo prebrzo, kaj ne? (morat ću napisat bonus priču na ovu temu) uglavnom, ja sam prijateljica. preporučite me. imam razumijevanja, široke granice tolerancije, raspon savjeta i don't-postupka od metropole do dubrovnika,... možda ipak nisam sveznajući pripovjedač. hmm, ne znam treba li ovdje stati 'the end'. il... možda će biti nastavaka?
četvrtak, 07.12.2006.
Fly away
rumor s ulice,
-samo sporedna cestica
ljudi s tržnice,
-bez zabrane skretanja
ja bez stanice,
-kroz mnoštvo nevidljiva
ne znam što bih uopće,
-svima nevažna
prestat sanjati, najbolje,
-u džungli izgubljena
dići ruke od tebe,
-od demona spašena
prijeći granice,
-porok postala
želim izvuć se,
-nemoguća misija
Lean on me
(imam čvrsta leđa, mogu svašta nosit! bemti, ko da se reklamiram kao kobila! novo, nabavite odmah! )
nedavno sam shvatila kako se ljudi iz prošlosti znaju upetljati u današnje vrijeme. ono, kao paukovi skliznu s niti i vrate se u naše živote. moj život. ne govorim o ljubavnicima, mračnim tipovima, izvorima moje patnje.. govorim o prijateljima. o onima koji su u međuvremenu odrasli, postali svoji ljudi, iako još ponekad zbunjeni, iako još pod roditeljskim krovom, i iako to glupo zvuči, nismo više djeca. (da se razumijemo, nekom starijem smo balavci, al znate o čem govorim, da ne idem previše u širinu.) ovo ljeto sam se ponovo zbližila s ljudima koje godinama nisam susretala. zbližila.. ono, ne sa svima jednako, s nekima više, s nekima manje. i što dalje teku te naše relacije, shvatiš koliko toga si propustio. kako bi bilo najbolje vratiti vrijeme. biti s ovom pameti onih godina! (ko mali sale iz pjesme ede maajke! ) ali, šta je, tu je. sad smo zreliji, odrasliji, luđi, spremniji biti drugima na raspolaganju. (naravno, ukoliko se to ne iskorištava.. ) jedno nedjeljno jutro (u studenom!! ) tommy me oraspoložio jednom izjavom: kad te život zajebe, pokaži mu srednji prst i zderi mu se u facu: jebi si mater, jel to najbolje šta možeš?!!! moš si mislit kakvog sam bila raspoloženja.. al djelovalo je! sad stalno hodam s podignutim srednjim prstom!! kad mi padne entuzijazam, lijepo je znati da se imaš kome obratiti i da će netko trpjeti tvoje nebuloze i hirove. i odgovoriti na sms. najgora je opcija da si fucked up, a nemaš para na računu.. damn. i krize samopoštovanja.. o samopouzdanju da i ne govorim. i onda se nađe leptirica sa zagorskih brega koja me uvjerava u sve moje kvalitete, i lavica koja je sigurna da će sve uvijek ispasti ok, i moja po rođenju odvojena -lada (ja sam lino-, plava, ona je crna ),druga žena-zmaj uz mene,iii maj bejbe, moja life coach, za koju se nadam da će izmisliti neku drogu samo za mene i moje potrebe! i,.... kad sam već krenula nabrajat.. moram tu stat! nadam se da sam bila dobar frend i da ću im to i ostat! jer, ipak, treba se uzeti u obzir da imam čvrsta leđa, ne!? a bome i konjske živce! moja ordinacija uvijek otvorena!
čuvajte stara prijateljstva, a novima dajte šansu. povjerenje je ključ.
byeeee
ponedjeljak, 04.12.2006.
Subota
kako sam i obećala...
reko je da lako pamti stihove,
nešto kao ja brojeve,
i dok noć spušta se,
mi usklađujemo korake.
gornji grad, romantika,
ja hladna, patetika,
ne znam bih li probala,
samo nagađam, nisam odbila.
ne postoje više, nedohvatne stvari,
al sama uvijek stignem sve pokvarit,
to je stvarno posebno umijeće,
koje se kod mene sreće.
i dok slika polako blijedi,
možda ne želim čuti ono što slijedi,
možda ni ovo više ne vrijedi...
al za danas sam rekla dosta,
strpi se do sljedećeg posta!
nedjelja, 03.12.2006.
Probudi me kad studeni završi...
sve do ove godine ljudi nisu bili svjesni onog što nam stručnjaci i 'zeleni' govore već dva desetljeća: brzo će nas zateći posljedice globalnog zatopljenja. tako je i nas ove jeseni 'prebacilo' prave jeseni nije bilo, onakve da tuguje u meni, da mi kiša šapuće 'november rain' po prozoru.. (silvije, nije bilo prave kiše, a ti mi još od ljeta nisi vratio kišobran! ) ali, usprkos tome, jedanaesti mi je mjesec bio jedan od onih koje bih najradije u potpunosti bila prespavala. zahuktala se sezona kolokvija, treba puno vremena provoditi za knjigom- pogotovo na mom faksu..-posebno kad očekuješ dosta od sebe (ili previše..). a ne ide uvijek po planu. i onda shvatiš da se nekim važnim ljudima u tvom životu izgubio trag i da su vam se putevi razišli. ili ste na istoj stazi, a nikako da se sustignete.. naravno, bilo je i svijetlih točaka (kako to obično biva, jedan novi 'on' postao je svijetli trenutak.. ), ali jesenska tjeskoba kao da živi u nama i, bez obzira na vremenske uvjete, zna kada se treba probuditi. zakon prirode, valjda.
hodam neki dan po gradu, prolazim ispod lampica koje se radnici postavljali. počinje advent, božićno vrijeme, božićna ludnica. napokon je zahladilo. ja nakon dugo vremena opet imam glupav smiješak na licu; sakrivam osmijeh dok mi para izlazi iz usta i dok prolazim kroz gomilu (još da ljudi pomisle da sam luda?! ). u džepu rukom pridržavam 2 kinder pingvija da mi ne ispadnu iz jakne. koračam prema njegovom autu. odbrojavam dane do kraja studenog, i parafraziram naslov green daya, probudi me kad studeni završi..
nastavak slijedi..
Why Peepee Bucks?
ne znam što ljudima padne sve na pamet kad čuju riječ 'peepee', koje se izgovara /pipi/! zapravo, znam, ali ne želim ni pomišljati na to! i još k tome, 'bucks'! stvarno, kakav je to monstrum mogao osmisliti takvo povodljivo ime?!! no worry, nisam manijak, nisam pedofil, nisam čak ni muško(!), niti 'mesje', j'e suis madamme, više mademoiselle, ne, ne volim piss, ako ste se to pitali (a vjerujte, bilo je i onih koji su to pitali..), i nadimak mi nema veze sa seksualnim maštarijama i perverzijama. on je samo produkt bujne mašte nadobudne 18-godišnjakinje koja ne voli biti još jedna ovčica u stadu. iako je i u ovom blog-svijetu teško isplivati na površinu kao drugačiji, poseban pojedinac.. kad smo već kod toga, možda i ovaj dizajn već netko koristi (tnx gaduri s čijeg je bloga skinut dizajn. stara, mogla si nabacit i neku plavušu ko ova teta gore! nismo sve crne, bez obzira na to kolko smo sve gaduraste!! eh, da nisi uzela taj nick, vjerojatno bi si ga ja prisvojila! respect) druga krajnost mog nicka je da je ljudima sladak... ajme, umrijet ću od tolkog šećera!
do sljedećeg posta, stay yourself
with love, peepee
subota, 02.12.2006.
Od danas sam i ja blogerica!
sjedila sam neki dan u svojoj zamračenoj sobi i slučajno krenula kopati po starim stvarima. naravno, uvijek se nađe tisuću drugih stvari koje je lakše krenuti nego učiti.. i, tako, našla sam stare dnevnike. ovo je zvučalo kao da imam sto godina... ali, sa svojih 18 nekad se tako osjećam (o tome drugom prilikom)! razmišljam si, svi pišu blogove, zašto ne bih i ja? imati net dnevnik, kad mi se već ne da pisati onaj 'ručni'! cool! sad sam i ja dio ekipe! eh, i da pred javnosti obećam, bez krležijanskih rečenica i visokointelektualnih misli! ako ne ispunim obećanje,.. ah, primite me za rogove! do sljedećeg čitanja, bok!!! 
