ponedjeljak, 18.12.2006.
Za sve je kriv PMS, dio drugi
jučer sam napisala tako dobar post na ovu temu, a jednim klikom je otišao.. u nepovrat.. a jebga, ajmo ispočetka. 
nakon ovih praktičnih savjeta iz filmića, što još reći... 
neeeee znaaaaam (!, al on to vjerojatno neće pročitati... 
) kako ni zašto, u zadnje vrijeme mi se događaju neke čudne stvari. jebemu, pretvaram se u žensko!! 
počeli su hormoni upravljat sa mnom (namjerno nisam napisala 'mnome', iako je to ispravno, jednostavno ne volim tu riječ. isto kao i nauštrb!!! pa ko je to izmislio?? katastrofa.) pms se kod mene počeo manifestirati tek nedavno, iako već imam staža što se tiče dolaska i odlaska 'one-koja-dođe-jednom-mjesečno'. oscilacije raspoloženja, kretanje emocija iz krajnosti u krajnost (eh, prošla nedjelja... 
o tome bih mogla poseban post napisati- zašto ljudi tugu liječe s čašom. ili ja, s flašom! 
), naoštrena osjetila na podražaje iz okoline, kao da jedva čekamo da nas se povrijedi, i tragovi na licu, kao da je svaki prištić jedan podsjetnik na neku bol (ajme, patetike, ne volim ni tu riječ, boool, sa onim duuugim naglaskom na 'o'), istraživanje frižidera u kasne noćne sate&co.,itd, itd. a tek druge ženske stvari! već odavno planiram koje ću kolače radit za božić(moram spomenut da je tihić danas napunila 19 godina-sreeeeeeeeeeeeeeetaaaaaaaaaaan rođendaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaan!!! 
, i da sam joj napravila kolač!! daj, darlin, kad me posjetiš, pohvali me! 
), oduševljavaju me mizerne sitnice, postala sam perfekcionist što se tiče kućanskih poslova (što posebno nije dobro za moje nokte, damn! ), brinem se za sisterku ko da sam joj mama... rekla bi majka da postajem žena. vau! ovo ljeto sam saznala kako je biti žena- bila sam pepeljuga, i to mi je bilo dovoljno. a-a. ne bih više. a s druge strane, taj pms.. postao mi j skoro pa i izlika. tokom mjeseca skupljam frustracije, negativne emocije, sve najgore što mi se događalo, i kad krene to mjesečno ludilo, dam si oduška. to je jedino vrijeme kad si dopuštam ispustiti koju suzu. nek me prođe. nije to baš zdravo, nakupljati sve u sebi i onda puknuti, ali kako u svijetu koji mari samo za sebe dozvoliti da te netko vidi loše raspoloženu ili uplakanu? to su znakovi slabosti. pritom se uvijek sjetim citata iz 'sjaja u travi' (izvrsna knjiga, ali i film. obavezno pogledati), 'jer čuje li te svijet, jer vide li te ljudi, okrutni svijet će na ruševinama tvoje sreće izgraditi svoju pobjedu', možda ne od riječi do riječi, al mislim da tak nekak ide. i tako, prođe tih par dana u mjesecu, i opet u začarani krug of being a woman. samo mi nije jasno kroz kakve kalvarije prolaze muškarci. nas smo 3 ženske doma i gdin otac, a nekad se čini da je po razini hormona u zraku drugačiji omjer snaga. menopauza? a-a. klimakteriji? definitivno. još uvijek ne kontam kaj je s onima razdobljem između muškog puberteta i klimakterija. il su oni stalno u pubertetu? 
to bi trebalo kreši mišaku predložit za jednu od tema za emisiju 'na rubu znanosti'. respect. 
p.s. ovim putem se javno i službeno ispričavam svim osobama koje sam uvrijedila, povrijedila i/ ili ozlijedila za vrijeme pms-a.
