Marketing
sve je počelo prije koje tri godine. tako da ne mogu reći da je 'treća-sreća'. a 3 mi je kao sretan broj... prije 3 godine bila sam očarana jednim dječarcem. izluđivalo me to što ne znam ništa o njemu, kamo je otišao nakon zadnjeg školskog zvona, s kime će proslaviti božić, a do ludila me dovodilo još i više što nisam znala kako je ime mojoj čežnji. tih je dana frendica prekinula s dečkom, a svi skupa smo trebali biti na novogodišnjem tulumu. previše tenzija, ništa od toga. te godine, kao i ovih budućih, posjetili su nas ujak i ujna s malim bratićem. tada je tek učio hodati.
prošle godine je umro deda, doduše, ne oko božića, neg na početku dvanaestog mjeseca. ipak, praznina se itekako osjetila. pogotovo kad ti doleti popišanac od nepune tri godine i prvo potrči prema sobi gdje je stajao bolnički krevet na kojem je deda preležao zadnjih par dana. i taj zabezeknuti izraz na malom nevinom neiskvarenom licu.. i kako djetetu objasniti 'zašto'? zašto je jučer bio tu, sad ga nema? bez obzira na to kaj je bio pain in the ass, zašto je sad među zvjezdicama? al mala ninja kornjača već kuži stvari, sad trči i nosi svijeće kad se ide na groblje. baš ga volim, ko da je moj!!! 
između mene i sisterke je 3 godine razlike, praktički se ta razlika ni ne vidi (to je meni kompliment, jer ću sa svojom baby face uvijek izgledati mlađe! 
i neće mi bore biti toliko uočljive! iako je u ovim godinama pomalo iritantno izgledati mlađe, pogotovo kad te na ulazu u neki klub traže osobnu. kaj me ne tražiš indeks il iksicu, you mother fucker???!!
), tako da baš nemam iskustva u dadiljiranju male djece, a iskreno, ni pretjerano živaca. bit ću dobra mama, na (tuđim) greškama se uči, ali sad sam u fazi kad su mi djeca nešto najzadnje na pameti. ignoriraš ih, ne gnjaviš ih, a ona se ljepe za tebe..(očito padaju na tu taktiku) malac mi je baš ušao pod kožu. ove smo godine proveli i badnjak i božić skupa, a i malac više nije tako neiskvaren! 
sad je već u fantasy-fazi, kad i laže, i mulja (ne s lošim namjerama, ipak je još premali, a djeca to ne rade. osim ako nisu neka vražja reinkarnacija
), ali još uvijek kaka i u gaće!
ma, ove je godine sav taj božić došao prebrzo. grad su prerano okitili, bilo je toplo, prošao nikola, došao božić. baš me sve skupa zateklo. i čopila me blagdanska bedara. 
već odavno me prošlo razdoblje kad je smisao božića bilo darivanje. (iako ću za staroga uvijek biti i ostati 'prokleti materijalista'
). i sav taj konzumerizam.. (mislim, žalim se, a jednog ću dana od toga zarađivati..) dobila sam poklona, no worry, ali.. jednostavno, prešla bih na one malo apstraktnije (ne očekujem da skužite drito o čem pričam, al to su obično pojave, izriču se glagolskim imenicama, završavaju na -nje i -stvo!) željela sam samo jednu stvar.. 
(dobro, nećemo ljude nazivati stvarima! al samo sam jedno htjela..) no, kako to obično biva, ono što najviše želimo, u pravilu ne dobijemo. čista računica murphyjevog zakona.
tako sam pola božića prespavala / provela u krevetu s dekom preko glave, pola slušala monologe od starog, gledala jednu baku kako šuti cijelo vrijeme (vjerujte mi, ne bi šutila da nije prehlađena), drugu baku kak pokušava replicirati starome (bez uspjeha) svojim glasićem koji buši bubnjiće. stara je bila kelnerica, al bez tringelta. s druge strane, očigledno je kako jedan mladi brak propada, ili je već propao (a mi se moramo praviti da to ne vidimo), i malac ga nosi na svojim slabašnim leđima..
za kraj balade, naiđem na jackass. 
s bradom pittom. i johnnyjem knoxvilleom. 
ali, s bradom pittom u majmunskom odijelu! ma, da je i najveća majmunčina na svijetu! da je moj, ne bih se bunila. hmm, ali.. johnny ili brad? brad il johnny?? jebiga, to su već slatke muke.. 
Post je objavljen 28.12.2006. u 22:07 sati.