Marketing
Probudi me kad studeni završi...
sve do ove godine ljudi nisu bili svjesni onog što nam stručnjaci i 'zeleni' govore već dva desetljeća: brzo će nas zateći posljedice globalnog zatopljenja. tako je i nas ove jeseni 'prebacilo' 
prave jeseni nije bilo, onakve da tuguje u meni, da mi kiša šapuće 'november rain' po prozoru.. (silvije, nije bilo prave kiše, a ti mi još od ljeta nisi vratio kišobran! 
) ali, usprkos tome, jedanaesti mi je mjesec bio jedan od onih koje bih najradije u potpunosti bila prespavala. zahuktala se sezona kolokvija, treba puno vremena provoditi za knjigom- pogotovo na mom faksu..-posebno kad očekuješ dosta od sebe (ili previše..). a ne ide uvijek po planu. i onda shvatiš da se nekim važnim ljudima u tvom životu izgubio trag i da su vam se putevi razišli. ili ste na istoj stazi, a nikako da se sustignete.. naravno, bilo je i svijetlih točaka (kako to obično biva, jedan novi 'on' postao je svijetli trenutak.. 
), ali jesenska tjeskoba kao da živi u nama i, bez obzira na vremenske uvjete, zna kada se treba probuditi. zakon prirode, valjda.
hodam neki dan po gradu, prolazim ispod lampica koje se radnici postavljali. počinje advent, božićno vrijeme, božićna ludnica. napokon je zahladilo. ja nakon dugo vremena opet imam glupav smiješak na licu; sakrivam osmijeh dok mi para izlazi iz usta i dok prolazim kroz gomilu (još da ljudi pomisle da sam luda?! 
). u džepu rukom pridržavam 2 kinder pingvija da mi ne ispadnu iz jakne. koračam prema njegovom autu. odbrojavam dane do kraja studenog, i parafraziram naslov green daya, probudi me kad studeni završi..
nastavak slijedi.. 
Post je objavljen 03.12.2006. u 12:34 sati.