Pregled posta

Hommage Z.-u

posvećeno svima koji su se zaljubili (ili su mislili da su zaljubljeni) u osobu koju su upoznali na chatu / netu

kako se bliži nova godina, želim se riješiti većine(jer svih ne mogu) stvari koje su mi zadavale probleme i/ili turbulencije u želucu u ovoj 2006-toj. i olakšati si dušu podijelivši ovo s vama, koji zalutate na moj blog, pa me i pročitate! nekako, to mi je postao teret, a ne želim ga ponijeti sa sobom i u novu godinu.. iako će vjerojatno i tada ova priča biti aktualna..

upoznali smo se jedne, čini mi se, nedjelje. bio je prvi dalmatinac na kojeg sam naletjela na chatu. iz splita! sjever i jug. bbb i torcida. nemam predrasuda po tom pitanju. navijam za milan! iz dana u dan sve smo se više i češće čuli. ono, ljeto, kad nisi vani, kaj ćeš radit doma, bit za kompom. razmijenili smo i brojeve mobitela. iako, sve je u početku bilo na njegovu inicijativu. prekid s curom, ja mu se učinila super... trebao je doći u zagreb. da, trebao, jer na kraju nije. agonija se oduljila. no, mi smo bivali sve više i više povezaniji, hmm, pa i intimniji. koliko to možeš biti s nekim tako upoznatim. meni se sve to skupa počelo činiti jako zanimljivim, i stvarno me zaintrigirao taj čovjek. razumijeli smo se, moje 'kužiš' i njegovo 'razumiš', oboje smo se vidjeli kao par u budućnosti. naravno, kad ja završim faks, dođem s diplomom u split, imat ćemo dicu i stan na mejama, i sve će biti savršeno. jer smo nas dvoje savršeni jedno za drugo. yeah, right. (sad to kažem, al onda sam se vidjela već ko zaručena cura... kad ti napune glavu... zato treba izbjegavat demagogije i ideologije, a još više one koji ih propagiraju) sve mu je to postalo previrtualno, pa smo prešli i na telefonske razgovore. neću spominjat cijene računa... noćna šaputanja u slušalicu, dolasci zore uz njegov glas... kao da je bio uz mene. postaneš opsesivan, zamišljaš si da je uz tebe, praktički ga osjetiš.. vraga, to sve ovisi o tome kolko daleko u maštarijama možeš otić. maštanja su zdrava, sve dok ne počneš živjet u njima. baš mi je falio. ono, zanimljivo je da su mi se u to vrijeme nudili tipovi na tone, ovdje i sada, a ja čekala... jednostavno, nisu me zanimali. vrijeme je prolazilo, njega nije bilo u metropoli (od svih dalmoša u zgu, ja naletim na valjda jedinog koji studira u splitu! ) opsesija. a mog čovika niotkud. onda je počeo faks. situacija se počela mijenjati: on je počeo nestajati iz moje svakodnevice. valjda ima neš u onom 'daleko od očiju, daleko od srca', iako se u našem slučaju to ne bi tak moglo sročiti. 'daleko od tipkovnice, daleko od srca'!!! čuli smo se svo to vrijeme, ne tako često, ali redovito. još se uvijek čujemo. iskreno, nemam više nekog afiniteta prema tim pozivima, a ni prema njemu posebno.. znam, moram ga upoznati, ipak je obilježio jedan list mog životića, no ništa više.
sad, sigurno se pitate u čemu je problem??? hmmm, pa u njemu! očito me nije samo tako zaboravio(ajme, bože, opet patetika..), i želi doći u zagreb. ali ne na dan, dva, neg na kojih 5 do tjedan dana. kaj je najbolje, starci su već toliko izluđeni našim poznanstvom, da bi dozvolili da te dane proboravi kod nas u kući (čitaj: mojoj sobi!). ali.... ja ne bi. ne osjećam neku potrebu imati ga uz sebe. reče mi moja coach da ću ga uvijek imati ko 'dečka s klupe', uleti ko zamjenski igrač. kak mi cure znamo bit okrutne.. i ovih dana bi trebao doći u zg.... naravno, ako ja dam zeleno svijetlo. i nisam dovoljno pametna što učiniti. ako dođe, htjet će ostati tu i na dočeku nove godine, što ja, naravno, ne želim. hoću se izludirat, s curama, a ne izigravat neku romantiku tam di je nema. ako ne dođe, neću znati što propuštam. iako, da nije stalno uz mene, ili tu negdje kad ga trebam, isto bih bila na gubitku. nee znaaam kaj da napravim. kaj???????
hmmm, ispast ću bitch i neću mu se uopće javljat... vrijeme je da počnem misliti malo više na sebe...
ho, ho, ho... djedice, želim sebe ponovo na dar

Post je objavljen 23.12.2006. u 18:24 sati.