Marketing
Sveznajući pripovjedač
i dok sam tako koračala prema njegovom autu, glavom mi je zujalo 125 tisuća misli. neke su od njih reprezentativne, ali ih je teško uhvatiti, a da neke od njih uspijem prodati, bila bih milijunaš.. baš je bilo iznenađujuće hladno, a ja obukla minicu(eh, stoji mi od ljeta, pa ajde zašto se ne priključiti trendu? imala sam opravdanje za tu izliku! 
) jebiga, previše se volim da neke stvari ne bih koristila.. 
(al, ajde, nothing lasts forever.. zadnji pjesmuljak..
). dođem do auta, on sjedi unutra. ono, kavalirstvo na razini. ne bi se udostojio ni vrata otvoriti! 
mislim si, nisam dama da mi se pridržavaju vrata, al kaj je tip tak slabašan? il je tolko zaljubljen u svoj autek da se ni u jednom slobodnom trenutku ne odvaja od njega? 
eh, sad se moramo vratiti unazad i krenuti otpočetka. jer je otada prošlo više od tjedan dana i već znam ishod cijele priče. bemti, ovo sam rekla ko da sam napisala 'the end'. zastrašujuće. (kao što se dalo primijetiti, napuštam književno piskaranje i vraćam se slangu. ili olabavljenom službenom, whatever. 
) e, sad, ne znam isplati li se dati iscrpan pregled mojih tjednih aktivnosti sa stričekom 'zauzetim' (da se razumijemo, zauzetim u smislu posla; ne bih se nikad petljala s čovjekom kome bih bila druga pedala. bilo bi mi ispod časti. a busyman iz moje priče .... ipak neću. 
) uglavnom, boji se da bi moglo bit emocija s moje strane. (?) na koje nije spreman. respect. malo prebrzo, kaj ne? (morat ću napisat bonus priču na ovu temu) uglavnom, ja sam prijateljica. preporučite me. imam razumijevanja, široke granice tolerancije, raspon savjeta i don't-postupka od metropole do dubrovnika,... možda ipak nisam sveznajući pripovjedač. hmm, ne znam treba li ovdje stati 'the end'. il... možda će biti nastavaka?
Post je objavljen 09.12.2006. u 21:22 sati.